Rođen sam u jednom selu u Sachsenu, u Istočnoj Njemačkoj (DDR). Moji roditelji odgajali su me s puno ljubavi i usadili su u mene moralne vrijednosti. Budući da je DDR bio komunistička zemlja, većina ljudi u Sachsenu nije marila za religiju. Sa mnom je bilo slično — za mene Bog jednostavno nije postojao. Ateizam i komunizam bile su dvije ideologije koje su oblikovale prvih 18 godina mog života.

Komunizam mi se sviđao zato što je propagirao jednakost svih ljudi. Osim toga, smatrao sam da bi sva materijalna dobra trebala biti pravedno raspodijeljena kako bi se izbjegle krajnosti u društvu — da nitko ne bude ni bogat ni siromašan. Zbog toga sam postao vrlo aktivan u jednoj komunističkoj omladinskoj organizaciji. Kad sam imao 14 godina, puno sam vremena utrošio na jedan projekt povezan s recikliranjem papira. U znak zahvalnosti za uloženi trud moj grad Aue čak mi je dodijelio titulu počasnog građanina. Još kao mladić upoznao sam neke visoke partijske dužnosnike. Bio sam uvjeren da se zalažem za pravu stvar i da je preda mnom svijetla budućnost.

A onda se cijeli moj svijet najednom srušio. Godine 1989. pao je Berlinski zid, a zajedno s njim i čitav Istočni blok. Gorka razočaranja zaredala su se jedno za drugim. Ubrzo sam shvatio da je i u DDR-u bilo nepravde na svakom koraku. Naprimjer, saznao sam da su oni koji nisu podržavali komunizam bili tretirani kao građani drugog reda. Stalno sam se pitao kako je to moguće! Nismo li mi komunisti smatrali da su svi ljudi jednaki? Zar je komunizam bio samo utopija? Zbog svega toga obuzela me snažna tjeskoba.

Nakon silnih razočaranja okrenuo sam se glazbi i slikarstvu. Budući da sam išao u glazbenu gimnaziju te mi se pružala prilika da kasnije studiram na sveučilištu, maštao sam o tome da se profesionalno bavim glazbom i slikarstvom. Osim toga, potpuno sam odbacio sve moralne vrijednosti koje su roditelji usadili u mene. Živio sam za lude provode — čak sam znao istovremeno hodati s nekoliko djevojaka. Međutim, ni glazba ni slikarstvo ni raskalašen način života nisu umanjili moju tjeskobu. Čak su i moje slike odražavale nemir i strah koji me pratio kao sjena. Pitao sam se što donosi budućnost i koji je uopće smisao života.

Uskoro sam dobio odgovore koji su me zapanjili. Naime, jedne smo večeri u školi prijatelji i ja raspravljali o budućnosti. Među nama je bila i Mandy *, koja je bila Jehovin svjedok. Ona je rekla nešto što me potaknulo na razmišljanje: “Andreas, ako želiš dobiti odgovore na svoja pitanja o životu i budućnosti, počni istraživati Bibliju.”

Bio sam i sumnjičav i znatiželjan, ali na kraju je znatiželja ipak prevladala. Mandy mi je skrenula pažnju na 2. poglavlje knjige proroka Danijela. Kad sam ga pročitao, nisam mogao vjerovati svojim očima! Naime, to proročanstvo govori o svjetskim silama koje su tijekom povijesti pa sve do danas snažno utjecale na zbivanja u svijetu. Mandy mi je pokazala još neka biblijska proročanstva koja govore o našoj budućnosti. Tako sam napokon dobio odgovore za kojima sam tragao! No pitao sam se tko je napisao ta proročanstva i tko može tako precizno predvidjeti budućnost. Je li moguće da Bog ipak postoji?

Mandy me upoznala sa svojim suvjernicima Horstom i Angelikom. Oni su mi pomogli da bolje razumijem Božju Riječ. Ubrzo sam shvatio da su Jehovini svjedoci jedina religija koja dosljedno koristi Božje ime, Jehova, i obznanjuje ga drugima (Psalam 83:18; Matej 6:9). Osim toga, saznao sam da Jehova čovječanstvu nudi vječni život u raju na Zemlji. U Psalmu 37:9 piše: “Oni koji se uzdaju u Jehovu posjedovat će zemlju.” Jako mi se svidjelo to što Bog tu divnu nadu daje svima koji se drže njegovih mjerila ponašanja.

Ipak, nije mi bilo lako uskladiti svoj način života s biblijskim moralnim mjerilima. Budući da sam kao umjetnik bio prilično uspješan, u mene se uvukao ponos, pa sam najprije trebao poraditi na poniznosti. Osim toga, bilo mi je teško prekinuti s nemoralnim načinom života. No jako sam zahvalan Jehovi što je strpljiv, milosrdan i pun razumijevanja prema onima koji daju sve od sebe kako bi svoj život uskladili s biblijskim učenjima.

Prvih 18 godina svog života bio sam pod snažnim utjecajem komunizma i ateizma, ali otada pa sve do danas moj život oblikuje Biblija. Zahvaljujući istini iz Božje Riječi prestao sam strahovati za budućnost i moj život sada napokon ima smisao. Godine 1993. krstio sam se i postao Jehovin svjedok, a 2000. oženio sam se sa svojom suvjernicom Tabithom, koja jako voli Boga. Zajedno provodimo puno vremena pomažući drugima da bolje razumiju Bibliju. Pritom često susrećemo ljude na koje je također snažno utjecao komunizam i ateizam. Jako me raduje kad nekome mogu pomoći da upozna Jehovu.

Moji su se roditelji zgrozili kad su čuli da se družim s Jehovinim svjedocima. No s vremenom su uvidjeli da se zahvaljujući tome moj život promijenio nabolje. Jako sam sretan što danas i oni čitaju Bibliju i dolaze na sastanke Jehovinih svjedoka.

Moja žena Tabitha i ja imamo skladan brak jer se svim srcem trudimo držati biblijskih savjeta o braku. Naprimjer, savjeti o bračnoj vjernosti dodatno nas zbližavaju i jačaju naš odnos (Hebrejima 13:4).

Sada više ne živim u neizvjesnosti i ne strahujem za budućnost. Dio sam Božjeg naroda kojeg krase istinski mir i jedinstvo i diljem svijeta imam mnoštvo suvjernika koji su mi poput obitelji. Divno je vidjeti da među nama vlada prava jednakost. To je nešto za čime sam čeznuo čitav život!