Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Most burne prošlosti

Most burne prošlosti

U LOVEČU, gradu koji se nalazi na sjeveru Bugarske, na rijeci Osm sagrađen je jedinstveni natkriveni most. Ta lijepa građevina, kao i sam grad, ima vrlo zanimljivu povijest.

Među prvima koji su pisali o tom mostu bio je austrijski geolog Ami Boué, koji je posjetio Loveč u prvoj polovici 19. stoljeća. Boué ga je opisao kao “natkriveni kameni most ukrašen malim trgovinama”. Taj jedinstveni most nije služio samo tome da ljudi preko njega prelaze na drugu stranu grada. On je bio i tržnica na kojoj se kupovalo i prodavalo različitu robu. Stoga je imao važnu ulogu u životu grada.

Prvobitni most nije bio sagrađen od kamena, nego od drva. No poplave su često znale oštetiti most, pa ga je trebalo obnavljati. A onda je 1872. poplava odnijela most, tako da su ljudi s obje strane rijeke ostali odsječeni od drugog dijela grada.

Budući da nije imalo smisla ponovno obnavljati srušeni most, čuveni bugarski graditelj Koljo Fičeto bio je zamoljen da projektira i sagradi novi, čvršći most.

Zanimljiva konstrukcija

Fičeto je odlučio napraviti natkriveni most na kojem bi se, kao i na onom prvobitnom, nalazile male trgovine. Da bi učvrstio most dugačak 84 metra i širok 10 metara, dodao mu je stupove visoke pet metara koji su u presjeku imali ovalan oblik. Uža strana stupova bila je okrenuta uzvodno. Novina je bila i u tome što su u gornjem dijelu imali otvore kroz koje je u vrijeme poplave mogla prolaziti voda. Fičeto je na stupove postavio grede i daske od čvrste hrastovine. Ostatak mosta, uključujući i 64 trgovine raspoređene na obje strane mosta, bio je načinjen od bukovine. Krov je također bio načinjen od bukovine te pokriven limenim pločama.

Fičetov je most bio zanimljiv i po tome što su mu potporne grede bile spojene drvenim klinovima i utorima, a ne željeznom armaturom i čavlima. Kolnik je počivao na drvenoj podlozi, koja je bila prekrivena kamenom, a zatim pošljunčana. Danju je kroz male bočne prozore i otvore na krovu ulazila Sunčeva svjetlost. Noću su most osvjetljavale plinske svjetiljke. Projektiranje i gradnja novog mosta trajali su oko tri godine [1].

Život na mostu

Kako je izgledao život na mostu? Jedan je posjetitelj napisao: “Glasovi trgovaca, prolaznika i promatrača, koje bi rijetko kad zasmetao prolazak automobila, konjske zaprege ili natovarenog magarca, miješali su se s bukom koju su pravili limari (...) i vikom uličnih prodavača, koji su pozivali ljude da kupe njihovu robu. Most je bio svijet za sebe. Njegove živopisne trgovine bile su pune svakojake robe, od vunenih pletenih vrpci do ogrlica i raznih potrepština. Imale su neki svoj način rada i svoje običaje.”

Ljudi nisu dolazili na most samo radi kupovine. Ondje su se okupljali i radi zabave jer su vlasnici mnogih trgovina znali lijepo svirati. Ranije spomenuti posjetitelj napisao je: “U brijačnici je radilo pet do šest brijača koji su bili i vrlo dobri muzičari. Većinom su svirali žičane instrumente. Kad su imali malo slobodnog vremena, često su znali zasvirati, a mušterije koje bi u međuvremenu došle rado su sačekale da oni do kraja odsviraju pjesmu.” Nakon Prvog svjetskog rata neki od njih osnovali su sastav koji su nazvali Brijački orkestar.

Strašan požar

Fičetov je most pedesetak godina odolijevao poplavama, ratovima i drugim nevoljama. No u noći s 2. na 3. kolovoza 1925. nebo nad Lovečom osvijetlio je veliki požar u kojem je potpuno izgorio lijepi stari most. Kako je došlo do požara? Nitko ni danas ne može sa sigurnošću reći je li bio podmetnut ili se dogodio zbog nepažnje. Bilo kako bilo, Loveč je još jednom ostao bez mosta koji je povezivao obale rijeke.

Godine 1931. završena je izgradnja novog natkrivenog mosta, na kojem su se također nalazile male trgovine i obrtničke radnje [2]. No ovaj put most nije bio sagrađen od drva i kamena, nego od čelika i betona. Novi most bio je znatno drugačiji od onog koji je sagradio Fičeto. Krov je bio napravljen od stakla, a u središnjem dijelu mosta više nije bilo vanjskih zidova. Potom je 1981/82. most ponovno preuređen prema prvobitnoj zamisli Kolje Fičeta [3].

Natkriveni most u Loveču postao je simbol toga grada i dokaz velikog graditeljskog umijeća. Taj most i njegove male trgovine još uvijek privlače ne samo stanovnike Loveča nego i mnoge posjetitelje.

[Karta na stranici 22]

(Vidi publikaciju)

BUGARSKA

SOFIJA

Loveč

[Zahvala na stranici 23]

Fotografija 2: Iz knjige Loveč i Lovčansko