PITCHOU je tek jedan od tisuća i tisuća primata koji su ostali bez roditelja. Postoji više uzroka zbog kojih dolazi do takve žalosne situacije. Jedan je protuzakonita trgovina mesom divljih životinja. Budući da su neki restorani i bogati pojedinci spremni skupo platiti egzotične vrste mesa, profesionalni lovci danju i noću pretražuju šume. Preprodavači na lokalnom i međunarodnom tržištu prodaju životinje i njihovo meso, ostvarujući veliku i nezakonitu dobit.

Drugi uzrok je prekomjerna sječa šuma. Zbog uništavanja šuma životinje ostaju bez svojih staništa, skrovišta, hranilišta i gnjezdišta. Osim toga, ta se dva uzroka isprepliću. Kako to? Kao prvo, putevi prosječeni kroz šumu omogućavaju lovcima lak pristup šumskim staništima, gdje im zbunjene životinje, od kojih mnoge ostaju bez svog doma, postaju lak plijen. Među drugim razlozima jesu porast stanovništva, potražnja za proteinima, intenzivno širenje gradova, usavršavanje lovačke opreme te ratovi i s njima povezana laka dostupnost oružja. Zbog svega toga primatima i mnogim drugim vrstama životinja sve više prijeti opasnost od istrebljenja, a posljedica toga je takozvani sindrom praznih šuma. No to povlači za sobom i daljnje probleme. Naprimjer, životinje raznose sjeme biljaka i time doprinose zdravlju i raznolikosti šumskih ekosustava. Zato uništavanje faune (životinjskog svijeta) loše utječe i na floru (biljni svijet).

Unatoč tome, ubijanje se nastavlja. U nekim dijelovima zapadne Afrike u razdoblju od svega deset godina populacije nekih primata smanjile su se za čak 90 posto. “Nastavi li se ilegalni lov”, kažu kamerunski znanstvenici, “uskoro u divljini više neće biti gorila.” *

Ta je tragična situacija potaknula udruge za zaštitu prirode da se zauzmu za zaštitu ugroženih vrsta. Među tim udrugama je i Centar za zaštitu divljih životinja u Limbeu, koji je smješten u podnožju planine Camerouna u supsaharskom dijelu zapadne Afrike. U tom centru posjetitelji mogu vidjeti gorile, čimpanze, mandrile i 13 drugih vrsta primata te mnoge druge životinje. U posljednjih nekoliko godina Centar je zbrinuo gotovo 200 životinja koje su ostale bez roditelja i staništa, pruživši im siguran dom, hranu i veterinarsku skrb. Pored toga, Centar širi svijest o važnosti zaštite prirode kod svojih mnogobrojnih posjetitelja iz Kameruna, obližnjih zemalja i raznih drugih dijelova svijeta — kojih je  nedavno u samo jednoj godini bilo preko 28 000.

To nas vraća na priču o Pitchou. Neki brižni ljudi čuli su kako ta mala gorila plače, a to ih je toliko dirnulo da su je kupili od lovaca i dali centru u Limbeu. Kad je malena stigla u Centar, veterinari su je temeljito pregledali. Osim što je pretrpjela emocionalnu traumu, kašljala je, bila je dehidrirana, pothranjena, imala je proljev i rane na koži. Zbog tih rana prozvali su je Pitchou, što na tamošnjem dijalektu znači “pjegava”. No Pitchou je dobro reagirala na liječenje, pa je nije trebalo podvrgnuti kirurškom zahvatu, koji Centar može obaviti kad je potrebno.

Kao i sve druge životinje koje su stigle u Centar, tako je i Pitchou prva tri mjeseca provela u karanteni. Nakon toga se pridružila skupini od 11 gorila u ograđenom prostoru na otvorenom, koji nalikuje njihovom prirodnom šumskom staništu. Osoblje Centra oduševilo se vidjevši da su stariji primati  prihvatili pridošlicu, što nije neuobičajeno. I tako je Pitchou brzo postala član skupine.

Blizak kontakt životinja i ljudi koji se brinu o njima stvara među njima duboku privrženost. Kad posjetitelji vide kako se u Centru vodi briga o životinjama, mogu bolje razumjeti moralnu odgovornost koju je Bog dao ljudima kad je prvom ljudskom paru zapovjedio da vladaju nad Zemljom i životinjama (1. Mojsijeva 1:28).

Konačan cilj Centra je vratiti životinje u divljinu. No to nije nimalo lako. Životinje koje su se naviknule na to se ljudi brinu o njima u prirodi se obično ne mogu same brinuti o sebi. Kad se vrate u divljinu, ponovno im prijeti opasnost da završe kao meso na nečijem tanjuru. Nekoliko afričkih zemalja pristalo je formirati zaštićene zone koje zahvaćaju područje više zemalja i poboljšati upravljanje postojećim zaštićenim područjima. Nadamo se da će te mjere olakšati povratak siročadi iz Centra u prirodu te doprinijeti očuvanju ne samo primata nego i svih drugih životinja u regiji.

A u međuvremenu će štetni utjecaji — pohlepa, siromaštvo, brz porast stanovništva i krčenje šuma — vrlo vjerojatno i dalje ozbiljno ugrožavati primate i druge životinje. Ako se u što skorije vrijeme ne postrože mjere zaštite, “vjerojatno će doći do nepovratnog smanjenja populacije brojnih vrsta divljih životinja”, kaže Felix Lankester, voditelj Centra za zaštitu divljih životinja u Limbeu. “Zato bi u divljini mogle izumrijeti upravo one vrste koje mi ovdje štitimo.”

Kako bi to samo bilo strašno! No još je strašnije vidjeti ljude koji pate od pothranjenosti i bolesti te djecu naotečenih trbuha i tužnih očiju koja umiru od gladi. Pitchouina nevolja zorno predočava žalosno stanje u kojem se nalazi čitav svijet — naročito nejednakost i nepravdu koje u njemu vladaju.

No možemo biti sretni što Stvoritelj nije ravnodušan prema zbivanjima na Zemlji. On će uskoro iskorijeniti ne samo posljedice nego i uzroke okrutnosti, patnje i istrebljivanja živih vrsta te jednom zauvijek uspostaviti sklad među svim živim bićima (Izaija 11:6-9).