Hindusi, budisti, katolici i pravoslavci diljem svijeta smatraju slike, kipove ili ikone važnim dijelom svog bogoštovlja. U nekim dijelovima Afrike ljudi štuju drvene ili kamene kipove u kojima, po njihovom vjerovanju, živi bog ili duh nekog boga.

Za razliku od toga Jehovini svjedoci pri štovanju Boga ne koriste slike i kipove. Posjetite li dvoranu u kojoj se sastaju nećete naići ni na kakve slike i kipove “svetaca”, Isusa ili Marije. * Zašto? Zapazite što Biblija kaže o tome.

Nakon što je oslobodio Izraelce iz Egipta, Jehova Bog dao im je jasne upute o tome kako ga trebaju štovati. Druga od Deset zapovijedi kaže: “Ne pravi sebi lika rezana ni bilo što nalik onome što je gore na nebu ili dolje na zemlji ili u vodama ispod zemlje. Ne klanjaj im se niti im služi, jer sam ja, Jehova, Bog tvoj, Bog koji zahtijeva da se odanost iskazuje isključivo njemu” (2. Mojsijeva 20:4, 5).

Upravo u vrijeme kad je Bog Mojsiju davao te zapovijedi Izraelci su načinili zlatno tele, vjerojatno oponašajući egipatske kultove štovanja životinja. Teletu nisu dali ime nijednoga egipatskog boga. Naprotiv, rekli su da pomoću njega štuju Jehovu (2. Mojsijeva 32:5, 6). Kako je Bog na to reagirao? Njegov se gnjev raspalio na one koji su štovali taj idol, i Mojsije ga je uništio (2. Mojsijeva 32:9, 10, 19, 20).

Kasnije je Jehova pojasnio drugu zapovijed. Izraelce je preko Mojsija podsjetio na to da ne smiju “napraviti sebi lik rezan, lik bilo kakva idola, bio to lik muškarca ili žene, lik kakve životinje što je na zemlji, kakve ptice krilate što leti nebom, lik bilo čega što se miče po zemlji, lik kakve ribe što je u vodama ispod zemlje” (5. Mojsijeva 4:15-18). Prema tome očito je da se Izraelci pri štovanju Boga nisu smjeli služiti bilo kakvim idolima.

Međutim Izraelci su kasnije ipak počeli štovati idole. Da bi ih od toga odvratio, Jehova im je slao proroke koji su ih upozoravali na to da će zbog svog idolopoklonstva biti kažnjeni (Jeremija 19:3-5; Amos 2:8). Izraelski se narod oglušio na Božja upozorenja. Stoga je 607. pr. n. e. Jehova dopustio Babiloncima da razore Jeruzalem i da narod odvedu u ropstvo (2. Ljetopisa 36:20, 21; Jeremija 25:11, 12).

Kad bi se u prvom stoljeću ne-Židovi obratili na kršćanstvo, više nisu koristili slike i kipove pri štovanju Boga. Zapazite što je Demetrije (srebrar koji je u Efezu izrađivao idole) rekao o propovijedanju apostola Pavla: “Ljudi, vi znate da naše blagostanje ovisi o ovom poslu. A vidite i čujete da je taj Pavao ne samo u Efezu nego gotovo i u cijeloj Aziji uvjerio mnoštvo ljudi i preobratio ih govoreći da bogovi načinjeni rukama nisu bogovi” (Djela apostolska 19:25, 26).

Riječi kojima se Pavao obratio Grcima u Ateni zapravo pokazuju da su Demetrijeve optužbe bile točne. Rekao je: “Ne smijemo smatrati da je Bog nalik zlatu ili srebru ili kamenu, liku što je oblikovan umijećem i maštom ljudskom. Istina, Bog se ne obazire na vremena takvog neznanja, nego sada poručuje ljudima da se svi posvuda pokaju” (Djela apostolska 17:29, 30). O istoj je temi Pavao pisao kršćanima u Solunu i pohvalio ih je riječima: “Od svojih ste se idola obratili k Bogu” (1. Solunjanima 1:9).

Osim Pavla, i apostol Ivan je odvraćao kršćane od korištenja slika i kipova pri štovanju Boga. Krajem prvog stoljeća strogo ih je upozorio: “Čuvajte se idola!” (1. Ivanova 5:21).

Jehovini svjedoci uvažavaju Božju jasnu zabranu korištenja bilo kakvih “svetih” slika i kipova. Oni itekako ozbiljno shvaćaju riječi Jehove Boga: “Ja sam Jehova. To je ime moje, i nikome neću dati slavu svoju, niti hvalu svoju likovima rezbarenim” (Izaija 42:8).