BIBLIJA je tiskana u više primjeraka nego bilo koja druga knjiga u povijesti. Procjenjuje se da je do danas izdano 4,8 milijardi primjeraka te knjige. Samo 2007. tiskano je više od 64 600 000 Biblija. Usporedbe radi, te je godine prvo izdanje najprodavanijeg beletrističkog romana u Sjedinjenim Državama imalo nakladu 12 milijuna primjeraka.

Prije nego što je postala najraširenija knjiga na svijetu, Biblija se suočila s mnogim opasnostima koje su ugrožavale njen opstanak. Tijekom čitave povijesti bila je zabranjivana i spaljivana, a one koji su je prevodili proganjalo se i ubijalo. No jedna od najvećih prijetnji opstanku Biblije nije bilo žestoko progonstvo, već zub vremena. Zašto to možemo reći?

Biblija se sastoji od 66 manjih knjiga, a najstarije od njih prikupili su i zapisali pripadnici izraelskog naroda prije više od 3 000 godina. Pisci koji su zapisali nadahnutu poruku Biblije i ljudi koji su je kasnije prepisivali koristili su propadljive materijale kao što su papirus i koža. Do danas nije pronađen niti jedan izvorni biblijski rukopis. No pronađeno je na tisuće starih prijepisa manjih i većih dijelova biblijskih knjiga. Fragment jedne od tih knjiga, Ivanovog evanđelja, nastao je samo nekoliko desetljeća nakon što je apostol Ivan napisao izvorni tekst.

Zašto je toliko značajno to što su do danas sačuvani rukopisi biblijskih knjiga? Koliko vjerno današnje Biblije prenose poruku zapisanu u izvornim tekstovima?

To što je Biblija sačuvana do našeg vremena doista je značajno ako uzmemo u obzir što se dogodilo sa zapisima drugih naroda koji su živjeli kad i Izraelci. Uzmimo za primjer Feničane, koji su u prvom tisućljeću pr. n. e. bili njihovi susjedi. Ti su pomorci i trgovci proširili alfabetsko pismo diljem Sredozemlja. Osim toga obogatili su se trgujući papirusom u zemljama koje su bile pod vlašću Egipćana i Grka. Unatoč svemu tome časopis National Geographic o Feničanima kaže: “Fenički zapisi, većinom na krhkome papirusu, raspali su se, tako da Feničane danas poznajemo uglavnom preko pristranih izvješća njihovih neprijatelja. Premda su navodno imali bogatu literaturu, ona je posve izgubljena već u starini.”

A što je sa zapisima starih Egipćana? Čitav svijet zna za hijeroglife koje su klesali ili crtali po zidovima svojih hramova i na drugim mjestima. Egipćani su poznati i po tome što su od biljke papirusa počeli praviti listove za pisanje. No o egipatskim zapisima na papirusu egiptolog Kenneth Kitchen kaže: “Procjenjuje se da je potpuno uništeno oko 99 posto svih papirusnih rukopisa nastalih u razdoblju od otprilike 3 000. pr. n. e. do početka grčko-rimske ere.”

 A što je bilo s rimskim papirusnim zapisima? Navedimo jedan primjer. Prema knjizi Roman Military Records on Papyrus rimski su vojnici dobivali plaću triput godišnje, a pismene potvrde o plaćama izdavale su se na papirusu. Procjenjuje se da je u tristotinjak godina od Augusta (27. pr. n. e.–14. n. e.) do Dioklecijana (284-305. n. e.) izdano 225 000 000 takvih potvrda. A koliko ih je sačuvano do danas? Pronađene su samo dvije čitljive potvrde.

Zašto je očuvano tako malo starih papirusnih zapisa? Propadljivi materijali kao što su papirus i koža, koja se također često koristila za pisanje, brzo se uništavaju u područjima s vlažnom klimom. U djelu The Anchor Bible Dictionary stoji: “Zbog klimatskih utjecaja papirusni zapisi iz tog perioda [prvog tisućljeća pr. n. e.] mogli su biti sačuvani samo u pustinji, u nekoj pećini ili na kakvom drugom skrovitom mjestu.”

Biblijske knjige prvobitno su očito bile napisane na materijalu koji je bio jednako propadljiv kao i materijal koji su koristili Feničani, Egipćani i Rimljani. Kako je onda tekst Biblije, najraširenije knjige na svijetu, ostao sačuvan do našeg vremena? Profesor James Kugel navodi jedan od razloga. On kaže da se izvorni tekst prepisivao “mnogo puta čak i u razdoblju kad se pisala Biblija”.

Do kakvih zaključaka dolazimo kad usporedimo suvremene prijevode Biblije i stare rukopise? Profesor Julio Trebolle Barrera, član grupe stručnjaka koji su se bavili proučavanjem i objavljivanjem starih rukopisa koji se nazivaju Svici s Mrtvog mora, kaže: “Nijedno drugo djelo grčke i latinske klasične književnosti nije sačuvano u obliku koji tako vjerno prenosi izvornu poruku kao tekst hebrejskih knjiga Biblije.” Ugledni bibličar Frederick Bruce kaže: “Dokazi koji svjedoče o autentičnosti teksta Novog zavjeta daleko su brojniji od dokaza koji potvrđuju vjerodostojnost mnogih zapisa klasičnih pisaca, a u njih nitko i ne pomišlja sumnjati.” On također kaže: “Kad bi Novi zavjet bio zbirka svjetovnih zapisa, ne bi se dovodila u pitanje njihova vjerodostojnost.” Doista je zadivljujuće to što je Biblija unatoč svemu ostala sačuvana do našeg vremena. Čitate li je svaki dan? (1. Petrova 1:24, 25).