Idi na sadržaj

Ima li nade za naše mrtve?

Ima li nade za naše mrtve?

“Kad umre čovjek, hoće li oživjeti?” upitao je čovjek po imenu Job prije mnogo godina (Job 14:14). Vjerovatno se i ti to pitaš? Kako bi se osjećao kad bi znao da je ponovni sastanak s tvojim voljenima koji su pomrli moguć upravo ovdje na Zemlji pod najboljim uvjetima?

Pa, Biblija to obećava: “Tvoji će mrtvi oživjeti, uskrsnut će tijela”. Biblija također kaže: “Zemlju će posjedovati pravednici i živjet će na njoj dovijeka” (Izaija 26:19, ST; Psalam 37:29, ST).

Da bismo imali pravo pouzdanje u takva obećanja, moramo odgovoriti na neka osnovna pitanja: Zašto ljudi umiru? Gdje su mrtvi? Kako znamo da će oni ponovo živjeti?

Smrt, i što se dešava kad umremo

Biblija jasno pokazuje da Bog u početku nije namjeravao da ljudi umiru. Stvorio je prvi ljudski par, Adama i Evu, i smjestio ih u zemaljski raj zvan Eden, te ih je poučio da rađaju djecu i da prošire svoj rajski dom po čitavoj Zemlji. Umrijet će samo onda ako ne poslušaju njegova uputstva (1. Mojsijeva 1:28; 2:15-17).

Adam nije cijenio Božju dobrotu, kao ni njegova žena Eva, i zato nisu poslušali. Stoga su morali platiti propisanu kaznu. “Vratit ćeš se u zemlju”, rekao je Bog Adamu, “jer si iz nje uzet. Jer si prah i u prah ćeš se vratiti” (1. Mojsijeva 3:19). Adam nije postojao prije nego je stvoren; bio je prah. Zbog svoje neposlušnosti, ili grijeha, Adam je bio kažnjen tako da se vrati u prah, u stanje nepostojanja.

Na taj način, smrt je odsutnost života. Biblija podvlači tu suprotnost: “Jer je plaća za grijeh smrt, a dar Božji je život vječni” (Rimljanima 6:23). Biblija pokazuje da je smrt potpuno nesvjesno stanje i kaže: “Jer živi su svjesni da će umrijeti, a mrtvi nisu svjesni ničega” (Propovjednik 9:5, NS). Biblija ovako objašnjava što se dešava kad netko umre: “Iziđe mu duh, a on se vraća u zemlju svoju; tog dana njegove misli prestaju” (Psalam 146:3, 4, NS).

Međutim, pošto su samo Adam i Eva bili neposlušni zapovijedi datoj u Edenu, zašto svi mi moramo umirati? To je zbog toga što smo svi mi rođeni nakon Adamove neposlušnosti, pa smo tako od njega svi naslijedili grijeh i smrt. Biblija to ovako objašnjava: “Kroz jednog čovjeka (Adama) grijeh je ušao u svijet, a kroz grijeh smrt, i tako je smrt prešla na sve ljude” (Rimljanima 5:12; Job 14:4).

No netko se možda pita: ‘Zar ljudi nemaju besmrtnu dušu koja preživljava nakon smrti?’ Mnogi tako misle i čak kažu da smrt predstavlja samo ulaz u jedan drugi život. No, ta predodžba ne dolazi iz Biblije. Biblija uči da si ti duša, tvoja duša to si ti sam, sa svim svojim fizičkim i psihičkim osobinama (1. Mojsijeva 2:7; Jeremija 2:34; Priče Salamunove 2:10). Isto tako, Biblija kaže: “Duša koja griješi — ona će umrijeti” (Ezekijel 18:4, NS). Biblija nigdje ne uči da čovjek ima besmrtnu dušu koja preživljava smrt tijela.

Kako ljudi mogu ponovo živjeti

Nakon što su grijeh i smrt ušli u svijet, Bog je otkrio da je njegova namjera da smrt bude obnovljena u život putem uskrsenja. Tako Biblija objašnjava kako je Abraham držao da je “Bog kadar i iz mrtvih uskrsnuti (njegovog sina Izaka)” (Jevrejima 11:17-19). Abrahamovo povjerenje bilo je na mjestu, jer Biblija o Svemogućem Bogu kaže sljedeće: “On nije Bog mrtvih, nego živih, jer su oni njemu svi živi” (Luka 20:37, 38, NS).

Da, svemogući Bog ima ne samo moć, nego i želju da uskrsne osobe koje on odabere. Sam Isus Krist je rekao: “Ne čudite se ovome, jer dolazi čas kad će svi u spomen-grobovima čuti njegov glas i izići” (Ivan 5:28, 29; Djela apostolska 24:15).

Nedugo nakon što je ovo izrekao, Isus je susreo pogrebnu povorku koja je dolazila iz izraelskog grada Naina. Mrtvi mladić bio je jedino dijete jedne udovice. Vidjevši njenu veliku bol, Isus je bio dirnut suosjećanjem. Obratio se mrtvom tijelu i zapovijedio: “Momče, tebi govorim, ustani”. Mladić je sjeo i Isus ga je predao njegovoj majci (Luka 7:11-17).

Kao u slučaju te udovice, veliko je uzbuđenje bilo i onda kad je Isus posjetio dom Jaira, starješine židovske sinagoge. Njegova 12-godišnja kćerka je umrla. No, kad je Isus došao u Jairov dom, prišao je mrtvom djetetu i rekao: “Djevojko, ustani!” I ona je ustala! (Luka 8:40-56).

Kasnije je umro Isusov prijatelj Lazar. Kad je Isus došao u njegov dom, Lazar je već bio četiri dana mrtav. Premda u dubokoj tuzi, njegova sestra Marta je pokazala da ima nadu, rekavši: “Znam da će ustati o uskrsenju, u posljednji dan”. Ali, Isus je otišao do groba, naredio da se ukloni kamen i zazvao: “Lazare, iziđi!” I on je izišao! (Ivan 11:11-44).

Razmisli sada o ovome: U kakvom je stanju bio Lazar tokom ta četiri dana dok je bio mrtav? Lazar nije rekao ništa o tome da je bio na nebu blaženstva ili u paklu muka, što bi sigurno učinio da je tamo bio. Ne, Lazar je bio potpuno bez svijesti u smrti i takav bi ostao sve do ‘uskrsenja do u posljednji dan’ da ga Isus nije povratio u život.

Istina je da su ta Isusova čuda bila samo od privremene koristi, pošto su oni koji su uskrsnuli ponovo umrli. Međutim, on je prije 1900 godina pružio dokaz da, Božjom silom, mrtvi doista mogu ponovo živjeti! Tako je svojim čudima Isus u malome pokazao što će se zbivati na Zemlji pod Božjim Kraljevstvom.

Kad umre netko od naših dragih

Kad udari neprijateljica smrt, tvoja tuga može biti velika, iako možda imaš nadu u uskrsenje. Abraham je imao vjeru da će njegova žena ponovno živjeti, pa ipak čitamo da je Abraham došao “da ožali Saru i oplače” (1. Mojsijeva 23:2). A što je sa Isusom? Kad je Lazar umro, Isus se “ugrozi u duhu i sam postade žalostan”, a kratko nakon toga “udariše suze Isusu” (Ivan 11:33, 35). Dakle, kad umre netko koga ti voliš, ne pokazuješ slabost time što plačeš.

Naročito je teško majci onda kad umre dijete. Tako Biblija opisuje veliku bol koju majka može osjećati (2. Carevima 4:27). Naravno, teško je i ožalošćenom ocu. “Kamo da sam ja umro mjesto tebe”, naricao je kralj David onda kad mu je umro sin Apsalom (2. Samuelova 18:33).

Međutim, budući da imaš povjerenja u uskrsenje, tvoja tuga neće biti neutješna. Kao što kaže Biblija, ti nećeš ‘žaliti kao i ostali koji nemaju nade’ (1. Solunjanima 4:13). Ti ćeš se radije približiti Bogu u molitvi, a Biblija obećava da će te ‘on potkrijepiti’ (Psalam 55:22).

Ukoliko drugačije nije naznačeno, svi biblijski navodi su iz prijevoda Daničić-Karadžić.