1. Čime su nas naši roditelji zadužili, i kako bismo stoga trebali gledati na njih i postupati s njima?

“SLUŠAJ oca svojega koji te je rodio, i ne preziri matere svoje kad ostari”, savjetovao je mudrac u davno doba (Priče Salamunove 23:22). ‘Meni je nezamislivo prezirati svoje roditelje!’ možda kažeš. Većina od nas ne prezire svoju majku — ili oca — već, naprotiv, prema njima osjeća duboku ljubav. Svjesni smo da im mnogo dugujemo. Kao prvo, naši su nam roditelji dali život. Premda je Jehova Izvor života, bez svojih roditelja mi jednostavno ne bismo postojali. Ništa što bismo mogli dati svojim roditeljima nije tako vrijedno kao sam život. Osim toga, zamisli samo koliko samopožrtvovnosti, budne brige, materijalnih sredstava i s ljubavlju pružene pažnje treba pružiti djetetu na putu od bebe do odrasle osobe. Kako li je stoga razumno što Božja riječ savjetuje: “Poštuj oca svojega i mater (...) da ti blago bude, i da živiš dugo na zemlji”! (Efežanima 6:2, 3).

2. Kako mogu odrasla djeca plaćati “dužnu naknadu” svojim roditeljima?

² Apostol Pavao je napisao kršćanima: “Neka [djeca ili unuci] najprije nauče prakticirati odanost Bogu u vlastitom kućanstvu i otplaćivati dužnu naknadu svojim roditeljima i djedu i baki, jer je to prihvatljivo u Božjim očima” (1. Timoteju 5:4, NW). Odrasla djeca daju “dužnu naknadu” pokazujući  cijenjenje za godine ljubavi, truda i skrbi koje su im posvetili roditelji te djedovi i bake. Jedan način na koji to djeca mogu činiti jest da uvažavaju činjenicu da poput svih drugih i stariji imaju — često očajničku — potrebu za ljubavlju i podrškom. Kao i svi mi, i oni trebaju osjetiti da ih se cijeni. Trebaju osjetiti da njihov život ima smisao.

3. Kako možemo iskazivati čast roditeljima te djedovima i bakama?

³ Dakle, svojim roditeljima te djedovima i bakama možemo iskazivati čast tako da im dajemo na znanje da ih volimo (1. Korinćanima 16:14). Ako roditelji ne žive s nama, imajmo na umu da njima jako puno znači kad im se javimo. Pismo vedrog tona, telefonski poziv ili posjet mogu ih jako obradovati. Miyo, koja živi u Japanu, napisala je u dobi od 82 godine: “Moja mi kćerka [čiji je suprug putujući propovjednik] kaže: ‘Majko, molim te “putuj” s nama.’ Ona mi pošalje rutu kojom će se kretati i telefonski broj za svaki tjedan. Ja tada otvorim kartu i kažem: ‘Aha, sad su tu!’ Uvijek zahvaljujem Jehovi za to što me blagoslovio takvim djetetom.”

4. Kako je židovska vjerska tradicija poticala na bešćutnost prema ostarjelim roditeljima?

⁴ Može li iskazivanje časti svojim roditeljima uključivati i udovoljavanje njihovim materijalnim potrebama? Može. A često to i uključuje. U Isusovim su se danima židovski vjerski vođe držali tradicionalnog običaja koji je propisivao da je osoba koja bi svoj novac ili imovinu proglasila ‘darom posvećenim Bogu’ bila oslobođena odgovornosti da ih koristi za zbrinjavanje svojih roditelja (Matej 15:3-6, NW). Kako bešćutno!  Ustvari, ti su vjerski vođe poticali narod da ne iskazuje čast svojim roditeljima nego da se prezrivo ophodi s njima, sebično zanemarujući njihove potrebe. Nemojmo nikad tako postupati! (5. Mojsijeva 27:16).

5. Zašto iskazivanje časti svojim roditeljima ponekad uključuje i pružanje financijske pomoći, iako u nekim zemljama postoji i državna skrb?

⁵ Danas u mnogim zemljama postoje državni socijalni programi kojima se skrbi za neke od materijalnih potreba starijih, naprimjer za hranu, odjeću i stan. Pored toga, stariji su možda i sami uspjeli uštedjeti nešto sredstava za stare dane. No ako se ta sredstva potroše ili su nedovoljna, djeca trebaju iskazivati čast svojim roditeljima tako što će u skladu sa svojim mogućnostima udovoljavati njihovim potrebama. Ustvari, skrb za ostarjele roditelje dokaz je odanosti Bogu, to jest, odanosti pojedinca Jehovi Bogu, Osnivaču obiteljskog uređenja.

6. Kako su neki prilagodili svoje stambene prilike da bi udovoljili potrebama svojih roditelja?

⁶ Mnoga odrasla djeca na potrebe svojih onemoćalih roditelja reagiraju s ljubavlju i samopožrtvovnošću. Neka su roditelje uzela u svoj dom ili su se preselila bliže njima. Druga su se doselila k roditeljima. U mnogo su se slučajeva takvi potezi pokazali blagoslovom i za roditelje i za djecu.

7. Zašto je dobro da se odluke koje se tiču ostarjelih roditelja ne donose naglo?

⁷ Međutim, ponekad takva preseljenja ne završe dobro. Zašto? Možda zato što se odluke o tome donijelo prenaglo ili su one bile plod čisto emotivne reakcije. “Pametan pazi na svoje korake”, mudro upozorava Biblija (Priče Salamunove 14:15). Naprimjer, pretpostavimo da je tvojoj ostarjeloj majci teško živjeti samoj pa  si ti mišljenja da bi bilo dobro za nju da se preseli k tebi. Dok razmišljaš o svojim koracima želeći pametno postupiti, možeš razmisliti o sljedećem: Kakve su njene stvarne potrebe? Postoje li privatne ili državne socijalne službe koje nude prihvatljivo alternativno rješenje? Da li se ona želi preseliti? Ako želi, na koje će načine preseljenje utjecati na njen način života? Hoće li morati napustiti prijatelje? Kako će to na nju djelovati u emocionalnom pogledu? Da li se o tome razgovaralo s njom? Kako će to preseljenje utjecati na tebe, na tvog bračnog druga, na tvoju djecu? Ako tvoju majku treba njegovati, tko će joj pružati njegu? Možete li podijeliti odgovornosti među sobom? Jesu li o svim tim stvarima porazgovarali svi članovi obitelji koji su u to izravno uključeni?

8. S kime ćeš se možda moći konzultirati prilikom odlučivanja o načinu pomaganja svojim ostarjelim roditeljima?

⁸ Budući da odgovornost za pružanje njege leži na svoj djeci u obitelji, može biti mudro da se obitelj sastane, tako da svi sudjeluju u donošenju odluka. Možda bi bilo dobro porazgovarati i sa starješinama u kršćanskoj skupštini ili s prijateljima koji su prošli kroz sličnu situaciju. “Ne uspijevaju nakane kad nema vijećanja”, upozorava Biblija, “a ostvaruju se gdje je mnogo savjetnika” (Priče Salamunove 15:22, St).

9, 10. (a) Na koji bi način trebalo pokazivati obzirnost prema starijima, usprkos njihovoj poodmakloj dobi? (b) Što bi odraslo dijete uvijek trebalo iskazivati svojim roditeljima, bez obzira na korake koje poduzima u njihovu korist?

⁹ Da bismo iskazivali čast svojim ostarjelim roditeljima moramo se uživjeti u njihovu situaciju i pokazivati razumijevanje. Kako godine uzimaju svoj danak,  starijima je možda sve teže hodati, jesti i pamtiti. Možda im treba pomoć. Djeca često pretjeraju sa svojom brigom za sigurnost roditelja pa nastoje upravljati njima. No ostarjeli su ljudi odrasle osobe koje su čitav jedan životni vijek skupljale mudrost i iskustvo, koje su se čitav jedan životni vijek same brinule za sebe i donosile vlastite odluke. Njihov identitet i samopoštovanje možda počivaju na ulozi koju oni imaju kao roditelji i odrasle osobe. Roditelji koji osjećaju da vlast nad svojim životom moraju prepustiti svojoj djeci mogu zapasti u depresiju ili postati ogorčenima. Neki su kivni i odupiru se onome što smatraju nastojanjima da ih se liši njihove samostalnosti.

¹⁰ Ne postoje laka rješenja tih problema, no dobrohotna je gesta kad se ostarjelim roditeljima dopusti da se sami brinu za sebe i da sami donose odluke za sebe u mjeri u kojoj je to moguće. Nije mudro da donosiš odluke o tome što je najbolje za tvoje roditelje a da najprije s njima ne porazgovaraš o tome. Njih je starost ionako već lišila mnogočega. Dopusti im da zadrže ono što još uvijek imaju. Možda će tvoj odnos s njima biti tim bolji što ćeš manje nastojati da upravljaš njihovim životom. Oni će biti sretniji, a bit ćeš i ti. Čak i kad bude potrebno da za njihovo dobro inzistiraš na nekim stvarima, iskazivanje časti roditeljima zahtijevat će od tebe da im pridaješ dostojanstvo i pokazuješ poštovanje koje zaslužuju. Božja riječ savjetuje: “Pred sijedom glavom ustani, i poštuj lice starčevo” (3. Mojsijeva 19:32).

11-13. Ako odrasla osoba nije u djetinjstvu imala dobar odnos sa svojim roditeljima, kako ipak može udovoljiti izazovu da im pruži skrb u njihovim poodmaklim godinama?

¹¹ Ponekad je odrasloj djeci teško iskazivati čast  svojim ostarjelim roditeljima zbog odnosa koji su s njima imali u prošlosti. Možda je tvoj otac bio hladan i bezosjećajan, a tvoja majka autoritarna i gruba. Možda se još uvijek osjećaš frustrirano, gnjevno ili povrijeđeno zato što oni nisu bili roditelji kakve si želio odnosno željela. Možeš li pobijediti takve osjećaje? *

¹² Basse, koji je odrastao u Finskoj, priča: “Moj je očuh bio SS oficir u nacističkoj Njemačkoj. Znao se lako raspaliti, a tada je bio opasan. Mnogo je puta istukao moju majku pred mojim očima. Jednom se tako razljutio na mene da je izvukao remen i kopčom me udario po licu. Kopča me tako snažno udarila da sam pao preko kreveta.”

¹³ Ipak, tu je i druga strana medalje. Basse dodaje: “S druge strane, on je vrlo naporno radio i nije se štedio samo da bi obitelj materijalno zbrinuo. Nikad mi nije pokazao očinsku naklonost, no ja sam svjestan da je i on sam imao emocionalne ožiljke. Njegova ga je majka izbacila iz kuće još dok je bio dijete. Odrastao je probijajući se šakama kroz život, a još kao mladić ušao je u rat. Donekle ga mogu razumjeti i ne krivim ga. Kad sam odrastao, trudio sam se pomagati mu koliko sam mogao, sve do njegove smrti. Nije bilo lako, no činio sam ono što sam mogao. Nastojao sam sve do kraja biti dobrim sinom, i mislim da me prihvatio kao takvog.”

14. Koji su biblijski reci primjenjivi u svim situacijama, pa tako i u onima koje su vezane uz skrb za ostarjele roditelje?

¹⁴ Kako na obiteljskom planu tako i u drugim prilikama primjenjiv je sljedeći biblijski savjet:  “Obucite se (...) u milosrdnu srdačnost, dobrotu, poniznost, krotkost i strpljivost! Podnosite jedan drugoga i dobrostivo opraštajte međusobno ako tko protiv koga ima nešto što je za ukor. Kao što je Gospodin vama dobrostivo oprostio, tako činite i vi!” (Kološanima 3:12, 13, St).

15. Zašto je njegovanje roditeljâ ponekad potresno?

¹⁵ Njegovanje onemoćalog roditelja predstavlja naporan rad i uključuje mnoge poslove, priličnu odgovornost i puno vremena. No ono što je kod njega najteže često je emocionalni moment. Potresno je  gledati svoje roditelje kako gube zdravlje, pamćenje i samostalnost. Portorikanka Sandy priča: “Moja je majka bila središnja ličnost u našoj obitelji. Bilo je jako bolno njegovati je. Najprije je počela hramati; onda joj je trebao štap, pa hodulja a na kraju invalidska kolica. Nakon toga njeno se stanje progresivno pogoršavalo sve dok nije umrla. Dobila je rak kostiju pa je trebala konstantnu njegu — dan i noć. Kupali smo je, hranili i čitali joj. Bilo je jako teško — posebice u emocionalnom pogledu. Kad sam shvatila da mi majka umire, počela sam plakati jer sam je jako voljela.”

16, 17. Koji savjeti mogu skrbniku pomoći da uravnoteženo gleda na stvari?

¹⁶ Ako se i ti nađeš u sličnoj situaciji, kako ćeš se moći uspješno nositi s njome? Od velike će ti pomoći biti da slušaš Jehovu kroz čitanje Biblije te da mu se obraćaš u molitvi (Filipljanima 4:6, 7). A u praktičnom smislu, uzimaj hranjive obroke i dovoljno spavaj. Čineći to, imat ćeš bolju kondiciju, i emocionalnu i fizičku, za njegu svog voljenog. Možda ćeš tu i tamo moći prekinuti svakodnevnu rutinu i odmoriti se. No čak i ako ne možeš otići na malo duži odmor, ipak bi bilo mudro odvojiti nešto vremena za opuštanje. Možeš zamoliti nekog drugog da ostane s tvojim bolesnim roditeljem da bi se tebe malo rasteretilo.

¹⁷ Nije neobično da odrasli skrbnici od sebe očekuju previše. No nemoj osjećati krivnju zbog onoga što ne možeš učiniti. Postoji mogućnost da ćeš svoga voljenog morati smjestiti u neku ustanovu za profesionalno pružanje njege. Ako si skrbnik, od sebe ne očekuj više od onog što je razumno. Ne smiješ razmišljati samo o potrebama svojih roditelja već ih moraš  uravnotežiti s potrebama svoje djece, svog bračnog druga i sa svojim vlastitim potrebama.

18, 19. Koje je obećanje o pružanju potpore Jehova dao, i koje iskustvo pokazuje da se on drži tog obećanja?

¹⁸ Kroz svoju Riječ, Bibliju, Jehova s ljubavlju pruža vodstvo koje može biti od velike pomoći osobi koja njeguje ostarjelog roditelja, no to nije jedina pomoć koju on pruža. “Blizu je Jahve svima koji ga prizivlju”, napisao je psalmist pod nadahnućem. “Sluša njihove vapaje i spasava ih.” Jehova će spasiti, to jest sačuvati, svoje vjerne sluge čak i u najtežim situacijama (Psalam 145:18, 19, St).

¹⁹ Myrna s Filipina uvjerila se u to kad je njegovala svoju majku, koja je nakon moždanog udara postala ovisna o tuđoj pomoći. “Nema ničeg mučnijeg nego gledati kako tvoj voljeni pati, nesposoban da ti kaže gdje ga boli”, piše Myrna. “Činilo mi se kao da je gledam kako se malo-pomalo guši, a da ništa nisam mogla učiniti. Mnogo sam puta kleknula i iskazala Jehovi koliko sam iscrpljena. Vapila sam poput Davida, koji je usrdno molio Jehovu da sakupi njegove suze u mijeh i da ga se sjeti [Psalam 56:8]. A Jehova mi je, kao što je i obećao, dao snagu koju sam trebala. ‘Jehova je za mene postao poput potpore’” (Psalam 18:18, NW).

20. Koja biblijska obećanja pomažu skrbnicima da zadrže optimističan stav, pa čak i ako onaj o kome se brinu umre?

²⁰ Kaže se da je njegovanje ostarjelih roditelja “priča bez hepienda”. I usprkos najbolje pruženoj njezi, ostarjeli mogu umrijeti, kao što je bio slučaj s Myrninom majkom. No oni koji se uzdaju u Jehovu znaju da smrt nije kraj priče. Apostol Pavao je rekao: “Ima[m] nadanje na Boga da će biti  uskrsenje mrtvima, i pravednicima i grješnicima” (Djela apostolska 24:15). Oni kojima je smrt oduzela ostarjele roditelje mogu se tješiti nadom u uskrsnuće popraćenom obećanjem o divnom novom svijetu koji će biti Božje djelo i u kojem “smrti ne će biti više” (Otkrivenje 21:4).

21. Koji dobri rezultati proizlaze iz iskazivanja časti ostarjelim roditeljima?

²¹ Božji sluge duboko cijene svoje roditelje, premda su oni možda ostarjeli (Priče Salamunove 23:22-24). Oni im iskazuju čast. Dok to čine, doživljavaju ono što kaže nadahnuta poslovica: “Neka se dakle veseli otac tvoj i mati tvoja, i neka se raduje roditeljka tvoja” (Priče Salamunove 23:25). I što je najvažnije, oni koji iskazuju čast svojim ostarjelim roditeljima ujedno se dopadaju i iskazuju čast i Jehovi Bogu.