1, 2. (a) Koju je usporedbu ispričao Isus da bi naglasio nevjernost židovskih vjerskih vođa? (b) Što o adolescentima učimo iz Isusove usporedbe?

NEKOLIKO dana prije svoje smrti Isus je grupi židovskih vjerskih vođa postavio pitanje koje potiče na razmišljanje. Rekao je: “Šta vam se čini? Čovjek neki imaše dva sina; i došavši k prvome reče: sine! idi danas radi u vinogradu mome. A on odgovarajući reče: ne ću; a poslije se raskaja i otide. I pristupivši k drugome reče tako. A on odgovarajući reče: hoću, gospodaru; i ne otide. Koji je od ove dvojice  ispunio volju očinu?” Židovski su mu vođe odgovorili: “Prvi” (Matej 21:28-31).

² Isus je ovdje isticao nevjernost židovskih vođa. Oni su bili poput drugog sina, obećavali su da će vršiti Božju volju a nisu održali obećanje. No mnogi će roditelji shvatiti da se ova Isusova usporedba temeljila na dobrom poznavanju obiteljskog života. Kao što je on tako dobro pokazao, često je teško dokučiti što mladi misle ili predvidjeti što će učiniti. Mlada osoba može tokom svoje adolescencije izazvati mnoštvo problema a zatim ipak odrasti u odgovornu, veoma poštovanu osobu. To je nešto što trebamo imati na umu kad govorimo o problemu tinejdžerske buntovnosti.

3. Zašto roditelji ne bi smjeli brzopleto svom djetetu pridati etiketu buntovnika?

³ S vremena na vrijeme možda čuješ za tinejdžere koji se otvoreno bune protiv svojih roditelja. Možda i osobno znaš neku obitelj čijeg je tinejdžera, kako se čini, nemoguće obuzdavati. Međutim, nije uvijek lako dokučiti je li dijete doista buntovnik. Osim toga, možda je teško razumjeti zašto se neka djeca bune a druga se — čak i ako su iz istog kućanstva — ne bune. Ako roditelji naslućuju da bi se neko od njihove djece moglo pretvarati u okorjelog buntovnika, što bi trebali činiti? Da bismo odgovorili na to, najprije moramo ustanoviti što je to buntovnik.

4-6. (a) Što je to buntovnik? (b) Što bi roditelji trebali imati na umu ako je njihov tinejdžer s vremena na vrijeme neposlušan?

⁴ Jednostavno govoreći, buntovnik je osoba koja svojevoljno i konstantno pokazuje neposlušnost odnosno otpor i prkos prema nadređenom joj autoritetu. Naravno, “bezumlje je privezano djetetu na srce”  (Priče Salamunove 22:15). Zato se sva djeca ponekad bune protiv roditeljskog i drugog autoriteta. To se naročito događa tokom tjelesnog i emocionalnog razvoja poznatog kao adolescencija. Promjena će u životu svake osobe uzrokovati stres, a adolescencija i nije ništa drugo do mnoštvo promjena. Tvoj sin ili kćerka tinejdžerske dobi izlazi iz djetinjstva i postaje sve odraslija osoba. Zbog toga neki roditelji i djeca tokom godina adolescencije teško pronalaze zajednički jezik. Roditelji često pokušavaju instinktivno pritisnuti kočnicu tog prijelaza, dok ga tinejdžeri žele ubrzati.

⁵ Tinejdžer buntovnik okreće leđa roditeljskom sustavu vrijednosti. No, zadrži na umu da nekoliko slučajeva neposlušnosti ne čine buntovnika. A kad se radi o duhovnim stvarima, neka će djeca isprva možda pokazati malen ili pak nikakav interes za biblijsku istinu, no ne mora biti da su zato buntovnici. Nemoj, kao roditelj, brzopleto svom djetetu dati etiketu buntovnika.

⁶ Jesu li adolescentne godine kod svih mladih okarakterizirane buntovnošću protiv roditeljskog autoriteta? Ne, nipošto. Doista, prikupljeni podaci upućuju na to da se ozbiljna adolescentna buntovnost manifestira samo kod manjeg broja tinejdžera. Ipak, kako je s djetetom koje se uporno i konstantno buni? Što bi moglo izazvati takvu buntovnost?

7. Kako sredina koja je prožeta sotonskim duhom potiče dijete na buntovnost?

⁷ Jedan od glavnih uzroka buntovnosti jest životna sredina u ovom svijetu, prožeta sotonskim duhom. “Sav svijet [je] u vlasti Zloga” (1. Ivanova 5:19, St).  Svijet u Sotoninoj vlasti razvio je štetnu kulturu s kojom se kršćani moraju boriti (Ivan 17:15). Danas je većina te kulture grublja, opasnija i prožeta s više loših utjecaja negoli je to bio slučaj u prošlosti (2. Timoteju 3:1-5, 13). Ako roditelji ne educiraju, ne upozoravaju i ne štite svoju djecu, mlade bi lako mogao obuzeti ‘duh koji sada djeluje u sinovima neposlušnima’ (Efežanima 2:2, Duda-Fućak). S time je povezan i pritisak vršnjaka. Biblija kaže: “Ko se druži s bezumnicima postaje gori” (Priče Salamunove 13:20). Slično tome, pojedinac koji se druži s onima koji su prožeti duhom ovog svijeta vjerojatno će potpasti pod utjecaj tog duha. Mladima treba neprestano pomagati želimo li da shvate da poslušnost božanskim načelima predstavlja temelj za najbolji način života (Izaija 48:17, 18).

8. Koji bi faktori mogli izazivati buntovnost kod djeteta?

⁸ Daljnji bi uzrok buntovnosti mogla biti atmosfera koja vlada u domu. Naprimjer, ako je jedan roditelj alkoholičar, narkoman ili je nasilan prema drugom roditelju, tinejdžerovo bi se gledište o životu moglo iskriviti. Pobuna može izbiti čak i u relativno mirnom domu ako dijete smatra da njegovim roditeljima nije stalo do njega. Međutim, tinejdžerska buntovnost nije uvijek uzrokovana vanjskim utjecajima. Neka djeca okreću leđa roditeljskom sustavu vrijednosti usprkos tome što imaju roditelje koji primjenjuju božanska načela i koji ih u velikoj mjeri štite od svijeta koji ih okružuje. Zašto se to događa? Možda zbog jednog drugog korijena naših problema — ljudske nesavršenosti. Pavao je rekao: “Kroz jednog čovjeka [Adama] dodje na svijet grijeh, i kroz grijeh smrt, i tako smrt udje u sve ljude, jer svi sagriješiše” (Rimljanima 5:12). Adam je bio sebični buntovnik, a  cijelom je svojem potomstvu ostavio loše nasljeđe. Neki mladi jednostavno odluče pobuniti se, poput svog praoca.

9. Koje bi krajnosti u odgoju mogle potaknuti dijete na buntovnost?

⁹ Daljnji faktor koji dovodi do tinejdžerske buntovnosti jest neuravnoteženo gledište roditeljâ o odgoju djece (Kološanima 3:21). Neki savjesni roditelji kruto nameću ograničenja i stegu svojoj djeci. Drugi su pretolerantni, ne pružaju smjernice koje bi štitile njihovog neiskusnog adolescenta. Nije uvijek lako pronaći ravnotežu između te dvije krajnosti. A i različita djeca imaju različite potrebe. Jedno možda treba više nadzirati nego drugo. Ipak, razmotrimo dva biblijska primjera koja će nam pomoći da si predočimo zašto je opasno ići u krajnosti, bilo da se radi o krutosti bilo da se radi o pretolerantnosti.

10. Zašto je Helije, premda je vjerojatno bio vjeran kao prvosvećenik, bio loš kao roditelj?

¹⁰ Drevni izraelski prvosvećenik Helije bio je otac. Služio je 40 godina i nesumnjivo je bio dobro upućen u Božji Zakon. Helije je vjerojatno prilično vjerno obavljao svoje redovne svećeničke dužnosti i možda je čak svoje sinove, Ofnija i Finesa, temeljito poučio Božjem Zakonu. Međutim, Helije je bio previše mek prema svojim sinovima. Ofnije i Fines služili su u svojstvu svećenikâ, no “bijahu nevaljali”, zainteresirani samo za zadovoljavanje svojih požuda i nemoralnih želja. Ipak, kad su na svetom tlu počinili obeščašćujuće stvari, Helije nije imao hrabrosti smijeniti ih. On ih je samo mlako ukorio. Helije je svojom pretolerantnošću iskazao veću čast svojim sinovima negoli Bogu. Kao rezultat toga, njegovi su  se sinovi pobunili protiv Jehovinog čistog obožavanja a cijela je Helijeva kuća pretrpjela nesreću (1. Samuelova 2:12-17, 22-25, 29; 3:13, 14; 4:11-22).

11. Što mogu roditelji naučiti iz Helijevog lošeg primjera?

¹¹ Helijeva su djeca bila već odrasli ljudi kad se sve to dogodilo, no ovaj povijesni izvještaj podvlači opasnost uskraćivanja stege. (Usporedi Priče Salamunove 29:21, St.) Neki roditelji možda brkaju ljubav s pretolerantnošću, propuštaju postaviti i provoditi jasna, dosljedna i razumna pravila. Oni zanemaruju primjenjivanje stege pune ljubavi, čak i onda kad se prekrše božanska načela. Zbog takve pretolerantnosti njihova bi djeca mogla završiti kao osobe koje se ne obaziru ni na roditeljski ni na bilo koji drugi oblik autoriteta. (Usporedi Propovjednika 8:11.)

12. Koju je grešku u primjenjivanju autoriteta učinio Roboam?

¹² Roboam služi kao primjer druge krajnosti u iskazivanju autoriteta. On je bio posljednji kralj ujedinjenog izraelskog kraljevstva, no nije bio dobar kralj. Roboam je naslijedio zemlju čiji je narod bio nezadovoljan bremenima koja im je nametnuo njegov otac, Salamun. Je li Roboam pokazao razumijevanje? Nije. Kad su ga narodni izaslanici zamolili da ukine neke od tlačiteljskih mjera, on je odbio poslušati zreli savjet svojih starijih savjetnika i zapovjedio je da se narodu nametne još teži jaram. Svojom je arogancijom izazvao pobunu deset sjevernih plemena, pa se kraljevstvo razdijelilo na dva dijela (1. Carevima 12:1-21; 2. Dnevnika 10:19).

13. Kako mogu roditelji izbjeći grešku kakvu je učinio Roboam?

¹³ Roditelji mogu iz biblijskog izvještaja o Roboamu izvući nekoliko važnih pouka. Moraju ‘tražiti Gospodina’ putem molitve i ispitivati svoje metode odgoja djece u svjetlu biblijskih načela (Psalam 105:4).  “Puko tlačenje može mudroga navesti da postupa ludo”, kaže Propovjednik 7:7 (NW). Razumno postavljene granice daju adolescentima prostor za razvijanje zrelosti dok ih istovremeno štite od zla. No djeca ne bi smjela živjeti u atmosferi koja je toliko stroga i ograničavajuća da im onemogućuje da u razumnoj mjeri razviju neovisnost i samopouzdanje. Kad roditelji teže da postignu ravnotežu omogućujući priličnu slobodu a istovremeno postavljajući jasno definirane čvrste granice, većina će tinejdžera osjećati manju sklonost prema buntovnosti.

14, 15. Kako bi roditelji trebali gledati na razvoj svog djeteta?

¹⁴ Premda se roditelji raduju vidjeti tjelesni rast svog djeteta od bebe prema odraslom čovjeku, možda se osjećaju uznemireno kad njihovo dijete adolescentne dobi počne ići od ovisnosti prema odgovarajućoj  neovisnosti. Nemojte se iznenaditi ako vaš tinejdžer tokom tog prijelaznog perioda ponekad bude prilično tvrdoglav ili nespreman na suradnju. Zadržite na umu da bi cilj kršćanskih roditelja trebao biti da odgoje zrelog, stabilnog i odgovornog kršćanina. (Usporedi 1. Korinćanima 13:11; Efežanima 4:13, 14.)

¹⁵ Koliko god to bilo teško, roditelji trebaju prekinuti s navikom da negativno odgovaraju kad god ih njihov adolescent zatraži da mu dopuste veću neovisnost. Dijete mora na pravilan način razvijati individualnu zrelost. Doista, neki tinejdžeri već u relativno ranoj dobi počnu u velikoj mjeri razmišljati kao odrasli. Naprimjer, Biblija govori o mladom kralju Joziji: “Dok još bješe dijete [u dobi od oko 15 godina],  poče tražiti Boga Davida oca svojega.” Taj je izuzetni tinejdžer očito bio odgovorna osoba (2. Dnevnika 34:1-3).

16. S čime se djeca moraju suočiti budući da im se povjerava sve veća odgovornost?

¹⁶ No, sloboda sa sobom donosi i odgovornost. Zato dopusti svom djetetu koje postaje odrasla osoba da iskusi posljedice nekih svojih odluka i postupaka. Načelo “šta čovjek posije ono će i požnjeti” odnosi se i na tinejdžere kao i na odrasle (Galaćanima 6:7). Djecu se ne može zauvijek držati pod staklenim zvonom. A što ako tvoje dijete želi činiti nešto što je potpuno neprihvatljivo? Kao odgovoran roditelj moraš mu reći: “Ne.” I premda mu možeš objasniti razloge za takvu odluku, ništa ne bi smjelo tvoje ne pretvoriti u da. (Usporedi Mateja 5:37.) Ipak, nastoj “Ne” reći na blag i razuman način, budući da “odgovor blag utišava gnjev” (Priče Salamunove 15:1).

17. Koje su neke od potreba tinejdžera kojima bi roditelj trebao udovoljiti?

¹⁷ Mladi trebaju sigurnost koju im može pružiti dosljedna stega, čak i ako se uvijek ne žele spremno složiti s ograničenjima i pravilima. Ako se pravila često mijenjaju, ovisno o tome kako se roditelj u datom trenutku osjeća, to djeluje frustrirajuće. Nadalje, ako se tinejdžerima pruži potrebno ohrabrenje i pomoć dok se bore s nesigurnošću, sramežljivošću ili nedovoljnim samopouzdanjem, veća je vjerojatnost da će odrasti u stabilnije odrasle osobe. Tinejdžeri također cijene kad im se pokloni povjerenje koje su zaslužili. (Usporedi Izaiju 35:3, 4; Luku 16:10; 19:17.)

18. Koje su neke od ohrabrujućih činjenica o tinejdžerima?

¹⁸ Za roditelje je umirujuće znati da djeca uglavnom odlično napreduju kad u kućanstvu vladaju  mir, stabilnost i ljubav (Efežanima 4:31, 32; Jakov 3:17, 18). Pa, čak su i mnogi mladi koji potječu iz obitelji okarakteriziranih alkoholizmom, nasiljem ili nekim drugim lošim utjecajem nadrasli lošu kućnu sredinu i odrasli u uzorne osobe. Dakle, ako svojim tinejdžerima osiguravaš dom u kojem se osjećaju sigurno i u kojem znaju da će dobiti ljubav, naklonost i pažnju — čak i ako je ta podrška popraćena razumnim ograničenjima i stegom u skladu s biblijskim načelima — vrlo će vjerojatno postati odrasle osobe kojima ćeš se dičiti. (Usporedi Priče Salamunove 27:11.)

19. Premda roditelji moraju učiti dijete prema putu kojim će ići, koja odgovornost leži na djetetu?

¹⁹ O dobrom roditeljskom odgoju ovisi mnogo toga. Priče Salamunove 22:6 kažu: “Uči dijete prema putu kojim će ići, pa ne će odstupiti od njega ni kad ostari.” No, kako je s djecom koja doživljavaju ozbiljne probleme i pored toga što imaju dobre roditelje? Može li se takvo što dogoditi? Može. Da bismo razumjeli riječi ove poslovice, moramo ih sagledati u svjetlu drugih redaka koji naglašavaju djetetovu odgovornost da ‘sluša’ roditelje i bude im poslušno (Priče Salamunove 1:8). I roditelj i dijete moraju surađivati u primjenjivanju biblijskih načela žele li ostvariti obiteljski sklad. Ako roditelji i djeca ne surađuju, pojavit će se poteškoće.

20. Kako bi bilo mudro da roditelji priđu problemu kad njihovo dijete pogriješi zbog svoje nepromišljenosti?

²⁰ Kako bi roditelji trebali reagirati kad tinejdžer pogriješi i upadne u nevolju? Mlada osoba naročito tada treba pomoć. Ako roditelji imaju na umu da se radi o neiskusnoj mladoj osobi, lakše će se  oduprijeti sklonosti da preburno reagiraju. Pavao je zrelim pojedincima u skupštini dao sljedeći savjet: “Ako i upadne čovjek u kakav grijeh, vi duhovni ispravljajte takovoga duhom krotosti” (Galaćanima 6:1). Roditelji mogu slijediti taj isti postupak kad se ophode s mladom osobom koja je počinila grešku zbog svoje nepromišljenosti. Premda joj trebaju jasno objasniti zašto je njeno vladanje loše i kako može izbjeći ponavljanje greške, roditelji joj trebaju jasno dati na znanje da je nedolično vladanje, a ne mlada osoba, ono što je zlo. (Usporedi Judu 22, 23.)

21. Kako bi roditelji, slijedeći primjer kršćanske skupštine, trebali reagirati ako njihovo dijete počini ozbiljan grijeh?

²¹ A što ako je mlada osoba počinila veoma ozbiljan prijestup? U tom slučaju dijete treba posebnu pomoć i vješto vodstvo. Kad neki član skupštine počini ozbiljan grijeh, ohrabruje ga se na to da se pokaje i zatraži pomoć starješina (Jakov 5:14-16). Kad se pokaje, starješine mu pomažu da se duhovno oporavi. U obitelji odgovornost za pomaganje tinejdžeru koji griješi leži na roditeljima, premda će o toj stvari možda morati razgovarati sa starješinama. Oni sigurno ne bi smjeli sakrivati od starješinstva bilo koje teške grijehe koje je počinilo neko od njihove djece.

22. Kakav će se stav, oponašajući Jehovu, roditelji truditi da zadrže ako njihovo dijete počini ozbiljnu grešku?

²² Roditeljima je jako teško kad se njihovo dijete uplete u neki ozbiljan problem. Budući da su jako emocionalno pogođeni, roditelji se mogu osjećati nagnanima da u bijesu prijete svom neposlušnom potomku; no time bi ga samo mogli ozlojediti. Imaj na umu da budućnost te mlade osobe može ovisiti o načinu na koji se s njom postupa tokom tog kritičnog  vremena. Također imaj na umu da je Jehova bio spreman oprostiti svom narodu kad je on zastranio od onog što je ispravno — samo ako bi se pokajao. Poslušaj kako s ljubavlju govori: “Dodjite, veli Gospodin, pa ćemo se suditi [“da ispravno postavimo stvari između sebe”, NW]: ako grijesi vaši budu kao skerlet, postaće bijeli kao snijeg; ako budu crveni kao crvac, postaće kao vuna” (Izaija 1:18). Kakav divan primjer za roditelje!

23. Što bi roditelji trebali učiniti, i što bi trebali izbjegavati, kad se suoče s ozbiljnim grijehom jednog svog djeteta?

²³ Stoga ohrabruj svojeglavo dijete da promijeni svoj način postupanja. Traži dobar savjet od iskusnih roditelja i skupštinskih starješina (Priče Salamunove 11:14). Pazi da ne postupaš impulzivno i da ne govoriš ili činiš ono što bi tvom djetetu otežavalo da ti se ponovo približi. Izbjegavaj nekontroliran gnjev i ogorčenje (Kološanima 3:8). Nemoj se brzo predati (1. Korinćanima 13:4, 7). I premda mrziš zloću, nemoj početi pokazivati krutost i ogorčenje prema svom djetetu. I što je najvažnije, roditelji se moraju truditi da pruže izvrstan primjer i da održe jaku vjeru u Boga.

24. Do kakve žalosne situacije ponekad dođe u kršćanskoj obitelji, i kako bi tada roditelj trebao reagirati?

²⁴ U nekim je slučajevima očito da je mlada osoba donijela definitivnu odluku da se pobuni i u potpunosti odbaci kršćanske vrijednosti. Tada pažnju treba preusmjeriti na očuvanje ili ponovnu izgradnju obiteljskog života ostale djece. Pazi da svu svoju energiju ne utrošiš na buntovnika, a na štetu druge djece. Umjesto da pokušavaš sakriti problem od ostalih članova obitelji, porazgovaraj s njima o tome u  potrebnoj mjeri i na utješan način. (Usporedi Priče Salamunove 20:18.)

25. (a) Što mogu roditelji, slijedeći uzor kršćanske skupštine, poduzeti ako dijete postane upornim buntovnikom? (b) Što roditelji trebaju imati na umu ako se neko od njihove djece buni?

²⁵ Apostol Ivan je o jednom pojedincu koji je postao nepopravljivi buntovnik u skupštini rekao: “Nemojte ga primiti u kuću i nemojte ga pozdravljati” (2. Ivanova 10, St). Roditelji će možda trebati zauzeti sličan stav prema svom djetetu ako je punoljetno i ako je postalo totalnim buntovnikom. Koliko god takav postupak bio težak i bolan, ponekad je neophodan da bi se zaštitio ostatak obitelji. Tvoji ukućani trebaju tvoju zaštitu i stalan nadzor. Stoga ustraj na jasno definiranim, a istovremeno razumnim, granicama vladanja. Komuniciraj s drugom djecom. Zanimaj se za to kako im je u školi i u skupštini. Također im daj na znanje da premda ne odobravaš postupanje buntovnog djeteta, ne mrziš dijete. Osuđuj loše postupke, a ne dijete. Kad je zbog okrutnog postupka dvojice Jakovljevih sinova cijela Jakovljeva obitelj naišla na javni prezir, Jakov je prokleo njihov nasilan gnjev, a ne same sinove (1. Mojsijeva 34:1-31; 49:5-7).

26. Iz čega mogu savjesni roditelji izvlačiti utjehu ako se neko od njihove djece buni?

²⁶ Možda na sebe svaljuješ odgovornost za ono što se dogodilo u tvojoj obitelji. No ako si pod molitvom poduzimao odnosno poduzimala sve što ti je bilo moguće, slijedeći Jehovine savjete u najvećoj mogućoj mjeri, onda nema potrebe da sebe nerazumno kritiziraš. Utješi se spoznajom da nitko ne može biti savršen roditelj, no da si ti savjesno nastojao odnosno nastojala biti dobrim roditeljem. (Usporedi Djela apostolska 20:26.) Imati u kući okorjelog buntovnika  iskustvo je koje razdire srce, no ako se to dogodi i tebi, budi uvjeren da Bog razumije situaciju i da nikad neće napustiti svoje predane sluge (Psalam 27:10). Zato pokaži odlučnost da svoj dom održiš sigurnim, duhovnim utočištem za svu preostalu djecu.

27. Čemu se uvijek mogu nadati roditelji buntovnog djeteta, imajući na umu usporedbu o rasipnom sinu?

²⁷ Osim toga, nikad ne gubi nadu. Svi tvoji dosadašnji napori u pravcu pravilnog odgoja mogli bi na koncu dirnuti srce zastranjelog djeteta i privesti ga svijesti (Propovjednik 11:6). Izvjestan broj kršćanskih obitelji prošao je iskustvo kakvo i ti prolaziš, a neke su, poput oca iz Isusove usporedbe o rasipnom sinu, doživjele da su se njihova svojeglava djeca vratila (Luka 15:11-32). Isto bi se moglo dogoditi i tebi.