1. Što je bio Jehovin naum s obzirom na obiteljsko uređenje?

KAD je Jehova Adama i Evu združio u brak, Adam je svoju radost izrazio izričući najstariju zapisanu poeziju na hebrejskom (1. Mojsijeva 2:22, 23). Međutim, Stvoritelj time nije htio samo omogućiti zadovoljstvo svojoj ljudskoj djeci već je na umu imao nešto više. Želio je da bračni parovi i obitelji vrše njegovu volju. Prvom je ljudskom paru rekao: “Radjajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se miče po zemlji” (1. Mojsijeva 1:28). Kako li je veličanstven, zadovoljavajuć bio taj zadatak! Kakvu li bi sreću Adam i Eva postigli za sebe i za svoju buduću djecu da su vršili Jehovinu volju u potpunoj poslušnosti!

2, 3. Kako obitelji danas mogu postići najveću moguću sreću?

² I danas su obitelji najsretnije kad zajednički surađuju u vršenju Božje volje. Apostol Pavao je napisao: “Odanost Bogu korisna je za sve stvari, jer sadrži obećanje sadašnjeg života i onoga koji treba doći” (1. Timoteju 4:8, NW). Obitelj koja živi u skladu s odanošću Bogu i koja slijedi Jehovino vodstvo pruženo preko Biblije bit će sretna već u ‘sadašnjem životu’ (Psalam 1:1-3; 119:105; 2. Timoteju 3:16). Čak i ako samo jedan član obitelji primjenjuje biblijska načela, stvari su bolje nego ako ih ne primjenjuje nijedan.

³ Ova se knjiga pozabavila brojnim biblijskim načelima koja doprinose obiteljskoj sreći. Vjerojatno se  sjećaš da se o nekima od njih govorilo na više mjesta u knjizi. Zašto je to slučaj? Zato što ona predstavljaju snažne istine koje djeluju na dobro svih u raznim aspektima obiteljskog života. Obitelj koja se trudi primjenjivati ta biblijska načela ustanovljuje da odanost Bogu doista “sadrži obećanje sadašnjeg života”. Razmotrimo ponovo četiri od tih važnih načela.

4. Zašto je samosvladavanje od presudne važnosti u braku?

⁴ Kralj Salamun je rekao: “Ko nema vlasti nad duhom svojim, on je grad razvaljen bez zidova” (Priče Salamunove 25:28; 29:11). ‘Vladanje svojim duhom’, iskazivanje samosvladavanja, od presudne je važnosti za one koji žele imati sretan brak. Prepuštanje destruktivnim emocijama, kao što su bijes ili nemoralna pohota, prouzročit će štetu koju će trebati ispravljati godinama — ako je se ikad bude moglo ispraviti.

5. Kako nesavršen čovjek može razvijati samosvladavanje, i na koje će mu načine to svojstvo koristiti?

⁵ Naravno, nijedan Adamov potomak ne može u potpunosti svladavati svoje nesavršeno tijelo (Rimljanima 7:21, 22). Ipak, samosvladavanje je plod duha (Galaćanima 5:22, 23). Dakle, Božji će duh pobuđivati u nama samosvladavanje ako se budemo molili za to svojstvo, ako budemo primjenjivali s time povezane savjete iz Pisama te ako se budemo družili s drugim ljudima koji ga iskazuju a izbjegavali one koji to ne čine (Psalam 119:100, 101, 130; Priče Salamunove 13:20; 1. Petrova 4:7). Takav će nam način postupanja pomoći da ‘bježimo od bludnosti’, čak i onda kad smo izloženi iskušenju (1. Korinćanima 6:18, St). Odbacivat ćemo nasilje i izbjegavati odnosno pobijediti alkoholizam. A na provokacije i teške situacije reagirat ćemo mirnije. Neka bismo svi mi —  uključujući i djecu — učili razvijati ovaj plod duha, plod koji je od presudne važnosti (Psalam 119:1, 2).

6. (a) Kakav je sustav poglavarskih odnosa Bog utvrdio? (b) Što muškarac mora zadržati na umu želi li da obitelj pod njegovim poglavarstvom bude sretna?

⁶ Drugo važno načelo jest priznavanje poglavarstva. Pavao je opisao ispravno uređenje odnosa kad je rekao: “Ali hoću da znate da je svakome mužu glava Kr[i]st; a muž je glava ženi; a Bog je glava Kr[i]stu” (1. Korinćanima 11:3). To bi značilo da muž predvodi u obitelji, da mu njegova žena pruža lojalnu podršku a da su djeca poslušna svojim roditeljima (Efežanima 5:22-25, 28-33; 6:1-4). No, zapazi da poglavarstvo vodi do sreće jedino onda kada ga se provodi na ispravan način. Muževi koji žive u skladu s odanošću Bogu znaju da poglavarstvo nije diktatura. Oni oponašaju Isusa, koji je njima Glava. Premda je Isus trebao postati ‘glava nad svima’, on “nije došao da mu služe, nego da služi” (Efežanima 1:22; Matej 20:28). Slično tome, kršćanski muškarac iskazuje poglavarstvo, ne da bi se time okoristio, već gledajući na interese svoje žene i djece (1. Korinćanima 13:4, 5).

7. Koja će biblijska načela pomoći ženi da ispuni svoju od Boga određenu ulogu u obitelji?

⁷ Što se tiče žene, ona koja živi u skladu s odanošću Bogu ne natječe se sa svojim mužem niti nastoji dominirati njime. Ona je sretna što mu može pružati podršku i surađivati s njime. Biblija ponekad govori o ženi kao o onoj koja je “u vlasništvu” muža, što jasno pokazuje da joj je on glava (1. Mojsijeva 20:3, NW). Ulazeći u brak ona dolazi pod ‘zakon muževljev’ (Rimljanima 7:2). Istovremeno, Biblija je naziva ‘pomoćnicom’ i ‘dopunom’ (1. Mojsijeva 2:20, NW).  Ona nadoknađuje svojstva i sposobnosti koje njen muž nema i pruža mu potrebnu podršku (Priče Salamunove 31:10-31). Biblija također kaže da je žena “drugarica”, ona koja rame uz rame surađuje sa svojim suprugom (Malahija 2:14). Ta biblijska načela pomažu mužu i ženi da shvate u kakvom su položaju jedno prema drugome te da se jedno s drugim ophode s dužnim poštovanjem i dostojanstvom.

8, 9. Objasni neka od načela koja će svima u obitelji pomoći da unaprijede svoje komunikacijske vještine.

⁸ U ovoj se knjizi potreba za komunikacijom ističe mnogo puta. Zašto? Zato što je probleme lakše rješavati kad ljudi razgovaraju jedni s drugima i kad s pažnjom slušaju jedni druge. Više je puta bilo istaknuto da je komunikacija dvosmjerna ulica. Učenik Jakov je to izrazio na sljedeći način: “Neka svaki čovjek bude brz na slušanje, a spor na govor, spor na srdžbu” (Jakov 1:19, St).

⁹ Također je važno da pazimo kako govorimo. Nesmotrene, svadljive ili jako kritične riječi ne sačinjavaju uspješnu komunikaciju (Priče Salamunove 15:1; 21:9; 29:11, 20). Čak i kad je ono što kažemo točno, rečenim ćemo vjerojatno učiniti više štete nego koristi ako se izražavamo na okrutan, ponosan ili bezosjećajan način. Naš bi govor trebao biti ukusan, ‘solju začinjen’ (Kološanima 4:6). Naše bi riječi trebale biti “zlatne jabuke u srebrnijem sudima” (Priče Salamunove 25:11). Obitelji koje su naučile dobro komunicirati načinile su velik korak prema sreći.

10. Koja je vrsta ljubavi od presudne važnosti u braku?

¹⁰ Riječ “ljubav” često se pojavljuje u ovoj knjizi.  Sjećaš li se o kojoj je vrsti ljubavi prvenstveno bilo riječi? Istina je da romantična ljubav (grčki: éros) igra važnu ulogu u braku, a u uspješnim brakovima muž i žena također njeguju međusobnu duboku naklonost i prijateljstvo (grčki: philía). No još je važnija ljubav predstavljena grčkom riječi agápe. Radi se o ljubavi koju gajimo prema Jehovi, prema Isusu i prema svom bližnjem (Matej 22:37-39). To je ljubav koju Jehova izražava prema čovječanstvu (Ivan 3:16). Kako li je divno da i mi možemo tu istu vrstu ljubavi pokazivati prema svom bračnom drugu i prema svojoj djeci! (1. Ivanova 4:19).

11. Kako ljubav djeluje za dobrobit braka?

¹¹ U braku je ova uzvišena ljubav uistinu “savršena sveza sjedinjenosti” (Kološanima 3:14, NW). Ona povezuje bračne drugove i budi u njima želju da čine ono što je najbolje za onog drugog i za svoju djecu. Kad se obitelji suoče s teškim situacijama, ljubav im pomaže da ujedinjeno rješavaju probleme. Kad supružnici zađu u godine, ljubav im pomaže da podupiru te da i dalje cijene jedno drugo. “Ljubav (...) ne traži svoje, (...) sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi. Ljubav nikad ne prestaje” (1. Korinćanima 13:4-8).

12. Zašto se može reći da bračni par svojom ljubavlju prema Bogu osnažuje svoj brak?

¹² Bračna je zajednica osobito jaka kad je zapečaćena ne samo ljubavlju između bračnih drugova nego prvenstveno ljubavlju prema Jehovi (Propovjednik 4:9-12). Zašto? Pa, apostol Ivan je napisao: “Jer je ovo ljubav Božija da zapovijesti njegove držimo” (1. Ivanova 5:3). Dakle, supružnici moraju svoju djecu odgajati u odanosti Bogu, i to ne samo zato što duboko ljube svoju djecu već zato što je to  Jehovina zapovijed (5. Mojsijeva 6:6, 7). Moraju se kloniti nemorala ne samo zato što ljube jedno drugo već prvenstveno zato što ljube Jehovu, koji će “bludnicima i preljubnicima suditi” (Jevrejima 13:4, St). Čak i ako jedan partner uzrokuje ozbiljne probleme u braku, ljubav prema Jehovi potaknut će onog drugog da nastavi slijediti biblijska načela. Doista su sretne one obitelji u kojima je ljubav koju članovi obitelji gaje jedni prema drugima ojačana ljubavlju prema Jehovi!

13. Kako će pojedincima odlučnost da vrše Božju volju pomoći da se koncentriraju na uistinu važne stvari?

¹³ Kršćaninov se čitav život usredotočuje na vršenje Božje volje (Psalam 143:10). To je ona prava odanost Bogu. Vršenje Božje volje pomaže obiteljima da se koncentriraju na uistinu važne stvari (Filipljanima 1:9, 10). Naprimjer, Isus je upozorio: “Došao [sam] da rastavim čovjeka od oca njegova i kćer od  matere njezine i snahu od svekrve njezine; i neprijatelji čovjeku postaće domašnji njegovi” (Matej 10:35, 36). U skladu s Isusovim upozorenjem, mnogo njegovih sljedbenika doživljava progonstvo od članova svoje obitelji. Kakva žalosna, bolna situacija! Ipak, obiteljske veze ne smiju nadjačati našu ljubav prema Jehovi Bogu i prema Isusu Kristu (Matej 10:37-39). Ako pojedinac ustraje i usprkos obiteljskom protivljenju, protivnici se mogu promijeniti kad primijete dobre učinke odanosti Bogu (1. Korinćanima 7:12-16; 1. Petrova 3:1, 2). Čak i ako se to ne dogodi, nikakvo trajno dobro ne postiže se time da se uslijed protivljenja prestane služiti Bogu.

14. Kako će roditeljima njihova želja za vršenjem Božje volje pomoći da djeluju u najboljem interesu svoje djece?

¹⁴ Vršenje Božje volje pomaže roditeljima da donose ispravne odluke. Naprimjer, u nekim je sredinama uobičajeno da roditelji na djecu gledaju kao na investiciju, pa računaju da će se kad ostare njihova djeca brinuti za njih. Premda je i ispravno i na mjestu da se odrasla djeca brinu za svoje ostarjele roditelje, roditelji ne bi smjeli povodeći se za takvim razmišljanjem poticati djecu na materijalistički način života. Roditelji ne čine svojoj djeci uslugu ako ih odgajaju tako da ona materijalne posjede cijene više od duhovnih stvari (1. Timoteju 6:9).

15. Po čemu je Timotejeva majka Evnika odličan primjer roditelja koji je vršio Božju volju?

¹⁵ Izvrstan primjer u ovom pogledu pružila je Evnika, majka Pavlovog mladog prijatelja Timoteja (2. Timoteju 1:5). Premda njen muž nije bio vjernik, Evnika je, zajedno s Timotejevom bakom Loidom, uspješno odgojila Timoteja kao čovjeka koji je težio za odanošću Bogu (2. Timoteju 3:14, 15). Kad je Timotej bio dovoljno star, Evnika mu je dopustila da  napusti dom i da se pridruži Pavlu kao misionarski suradnik u djelu propovijedanja Kraljevstva (Djela apostolska 16:1-5). Kako li je morala biti sretna kad je njen sin postao istaknutim misionarem! Njegova odanost Bogu u odrasloj dobi bila je dobar odraz odgoja koji je primio u djetinjstvu. Evnika je sigurno osjećala zadovoljstvo i radost kad je primala izvještaje o Timotejevoj vjernoj službi, premda joj je on vjerojatno nedostajao (Filipljanima 2:19, 20).

16. Kakvu je brigu Isus kao sin na primjeren način pokazivao, no što je bio njegov prvenstveni cilj?

¹⁶ Isus je bio odgojen u boguodanoj obitelji, a u odrasloj se dobi na primjeren način kao sin brinuo za svoju majku (Luka 2:51, 52; Ivan 19:26). Međutim, Isusov prvenstveni cilj bio je ispuniti Božju volju, a to je u njegovom slučaju podrazumijevalo otvoriti ljudima put u vječan radostan život. On je to i učinio kad je prinio svoj savršeni ljudski život kao otkupninu za grešno čovječanstvo (Marko 10:45; Ivan 5:28, 29).

17. Koje je veličanstvene izglede Isus svojim vjernim životnim putem otvorio onima koji vrše Božju volju?

¹⁷ Nakon što je Isus umro, Jehova ga je uskrsnuo u nebeski život i dao mu veliku vlast, postavivši ga na koncu Kraljem u nebeskom Kraljevstvu (Matej 28:18; Rimljanima 14:9; Otkrivenje 11:15). Isusova je žrtva omogućila nekim ljudima da budu izabrani da vladaju s njime u tom Kraljevstvu. Također je ostalima iz čovječanstva koji su dobrog srca otvorila put u savršen život na Zemlji na kojoj će biti obnovljene rajske okolnosti (Otkrivenje 5:9, 10; 14:1, 4; 21:3-5; 22:1-4). Jedna od najvećih prednosti koju danas imamo jest prenositi svojim bližnjima tu slavnu dobru vijest (Matej 24:14).

18. Koji se podsjetnik i koje ohrabrenje upućuje kako obiteljima tako i pojedincima?

 ¹⁸ Kao što je apostol Pavao razjasnio, življenje životom odanosti Bogu sadrži obećanje da ljudi mogu naslijediti te blagoslove u životu “koji treba doći”. Nema sumnje, to je najbolji način da se postigne sreća! Ne zaboravi, “svijet prolazi i želja njegova; a koji tvori volju Božiju ostaje do vijeka” (1. Ivanova 2:17). Dakle, bez obzira na to jesi li dijete ili roditelj, jesi li muž ili žena, jesi li nevjenčana odrasla osoba s djecom ili bez njih, trudi se činiti Božju volju. Čak i kad se nađeš pod pritiskom ili se suočiš s krajnje teškim problemima, nikad ne zaboravi da si sluga živog Boga. Stoga neka tvoja djela raduju Jehovu (Priče Salamunove 27:11). I neka te tvoje vladanje dovede do sreće već danas a do vječnog života u novom svijetu koji treba doći!