Isus je naučio svoje sljedbenike moliti za Božje kraljevstvo: “Dođi Kraljevstvo tvoje. Neka bude volja tvoja kako je na nebu tako i na zemlji” (Matej 6:9, 10, NS). Također je uvijek govorio o “dobroj vijesti o Kraljevstvu” (Matej 4:23). Da, o Kraljevstvu je govorio više nego o bilo čemu drugom. Zašto? Zato, što je Kraljevstvo sredstvo kojim će Bog riješiti probleme, koji nam danas otežavaju život. Uskoro će Bog kroz Kraljevstvo učiniti kraj ratovima, gladi, bolestima i zločinima te će se pobrinuti za jedinstvo i mir.

Bi li i ti rado živio u takvom svijetu? Ako da, tada trebaš pročitati ovu brošuru. Ona će ti pokazati da je Kraljevstvo vladavina, bolja od bilo koje druge koja je ikada vladala nad ljudima. Saznat ćeš također na kakav je oduševljavajući način Bog postepeno objašnjavao svojim slugama svoj naum u vezi s Kraljevstvom. Osim toga vidjet ćeš kako ti Kraljevstvo već danas može pomoći.

Da, ti možeš već sada postati podanikom Božjeg kraljevstva. No, prije nego se odlučiš za to, trebaš o tome više saznati. Stoga te hrabrimo da se temeljito pozabaviš ovom brošurom. Sve što ćeš u njoj saznati o Kraljevstvu, potječe iz Biblije.

Ali pogledajmo najprije zašto nam je Božje kraljevstvo toliko potrebno.

 U početku ljudske povijesti Bog je stvorio čovjeka, i to savršenog. Postavio ga je u raj. Tada Kraljevstvo nije bilo potrebno.

Adam i Eva naši praroditelji poslušali su ipak sotonu — buntovnog anđela. Taj je izrekao jednu laž o Bogu i naveo je oboje da se također pobune protiv Boga. Stoga su zaslužili smrt, jer je “plaća za grijeh smrt” (Rimljanima 6:23).

Nesavršen, grešan čovjek ne može proizvesti savršenu djecu. Zato su sva Adamova djeca bila od rođenja nesavršena i grešna, podložna smrti (Rimljanima 5:12).

Otada trebaju ljudi Božje kraljevstvo kao pomoć za oslobođenje prokletstva grijeha i smrti. Kraljevstvo će također očistiti Božje ime od svih laži koje je sotona izgovorio.

 Jehova Bog je obećao da će se roditi naročito “sjeme” (ili potomak), koje će osloboditi čovječanstvo od grijeha (1. Mojsijeva 3:15). To “sjeme” bi bilo kralj Božjeg kraljevstva.

Tko će to biti?

Otprilike 2 000 godina nakon što je Adam sagrešio živio je jedan vrlo vjeran čovjek imenom Abraham. Jehova mu je naredio da napusti svoje rodno mjesto i da stanuje pod šatorima u zemlji Palestini.

Abraham je učinio sve što je Jehova od njega tražio. Bio je također spreman učiniti nešto vrlo teško. Jehova mu je naredio da žrtvuje svog sina Izaka na žrtveniku.

U stvari, Jehova nije želio ljudsku žrtvu. No, htio je znati koliko ga Abraham ljubi. Abraham je upravo htio ubiti Izaka, kad ga je Jehova spriječio u tome.

Radi jake Abrahamove vjere Jehova mu je obećao da će njegovim potomcima dati zemlju Palestinu, rekavši također da će obećano sjeme doći iz njegovog pokoljenja i njegovog sina Izaka (1. Mojsijeva 22:17, 18; 26:4, 5).

 Izak je imao blizance, Ezava i Jakova. Jehova je rekao da će obećano sjeme biti Jakovljev potomak (1. Mojsijeva 28:13-15).

Jakov, kome je Jehova nadjenuo ime Izrael, imao je 12 sinova koji su pak imali svoju djecu. Tako su se Abrahamova djeca počela množiti (1. Mojsijeva 46:8-27).

Kada je u tom području zavladala velika glad, Jakov je na poziv faraona, vladara Egipta, prešao u tu zemlju (1. Mojsijeva 45:16-20).

U Egiptu je bilo otkriveno da će obećano sjeme biti potomak Jakovljevog sina Jude (1. Mojsijeva 49:10).

Na kraju Jakov umire, a njegovih potomaka je bivalo više, sve dok nisu postali kao jedan narod. Tada su ih se Egipćani počeli bojati i učinili su ih svojim robovima (2. Mojsijeva 1:7-14).

 Zatim Jehova šalje Mojsija, vrlo vjernog čovjeka, da bi od tadašnjeg faraona zatražio oslobođenje sinova Izraelovih (2. Mojsijeva 6:10, 11).

Faraon to odbija, stoga Jehova šalje Egipćanima deset nevolja. Kao zadnju nevolju šalje anđela smrti, koji pobija sve egipatske prvorođence (2. Mojsijeva, 7. do 12. poglavlje).

Bog je rekao Izraelcima, budu li za večeru zaklali janje te njegovom krvlju poškropili dovratnike, da će anđeo smrti proći kraj njihovih kuća. Tako su bili spašeni izraelski prvorođenci (2. Mojsijeva 12:1-35).

Posljedica toga je bila da je faraon zapovijedio Izraelcima da napuste Egipat. Potom je promijenio mišljenje i pošao u potjeru za njima, kako bi ih vratio.

Jehova je Izraelcima stvorio put kojim su mogli pobjeći kroz Crveno more. Faraon i njegova vojska pokušali su ih slijediti i utopili su se (2. Mojsijeva 15:5-21).

 Jehova je doveo sinove Izraelove na goru Sinaj u pustinji. Tamo im je dao svoj Zakon i rekao im da će budu li ga se pridržavali, biti kraljevstvo svećenika i sveti narod. Izraelcima je, dakle, bila pružana prilika da tijekom vremena postanu važnim dijelom Božjeg kraljevstva (2. Mojsijeva 19:6; 24:3-8).

Nakon što su Izraelci otprilike godinu dana logorovali na gori Sinaj, Jehova ih je poveo prema Palestini — zemlji, koju je obećao njihovom pretku Abrahamu.

U Palestini je Bog konačno dozvolio da Izraelcima vladaju kraljevi. Bog je tada imao kraljevstvo na Zemlji.

 Drugi kralj izraelskog naroda je bio David Judin potomak. David je pokorio sve neprijatelje Izraela, učinivši Jeruzalem prijestolnicom naroda.

Događaji koji su se odigravali za vrijeme Davidovog vladanja pokazuju da od Jehove poduprtog kralja ne može pobijediti nijedan zemaljski vladar.

Jehova je rekao da će obećano sjeme biti Davidov potomak (1. Dnevnika 17:7, 11, 14).

Nakon Davida vladao je njegov sin Salamun. Bio je mudar kralj i pod njegovom vladavinom Izrael je napredovao.

Salamun je također sagradio divan tempel Jehovi u Jeruzalemu. Prilike koje su vladale u Izraelu za vrijeme Salamunove vladavine ukazuju na neke blagoslove, koje će donijeti čovječanstvu dolazeće Božje kraljevstvo (1. Carevima 4:24, 25).

 Međutim, mnogi kraljevi koji su došli nakon Salamuna bili su veoma nevjerni.

Ipak, dok su u Jeruzalemu još vladali Davidovi potomci, Jehova je kroz svog proroka Izaiju prorekao jednog budućeg Davidovog sina, koji će u vjernosti vladati nad cijelom Zemljom. To je trebalo biti obećano sjeme (Izaija 9:6, 7).

Njegova će vladavina, kako je to prorekao prorok Izaija, biti veličanstvenija od Salamunove (Izaija, 11. i 65. poglavlje).

Sada su se Božji sluge više nego ikada pitali, tko će biti to sjeme.

 Ali, još prije dolaska tog sjemena, izraelski kraljevi su se toliko iskvarili da je godine 607. pr. n. r. vr. Jehova dozvolio Babiloncima pobijediti narod i prognati ga većim dijelom u Babilon. No, Jehova nije zaboravio svoje obećanje. Sjeme iz Davidove loze će ipak doći (Ezehijel 21:25-27).

Ono što se događalo s izraelskim narodom pokazivalo je doduše da mudar, vjeran čovječji kralj može biti od koristi, ali da je ta korist ograničena. Vjerni ljudi umiru a njihovi potomci možda nisu više vjerni. Gdje postoji rješenje? U obećanom sjemenu.

Nakon tisućljeća napokon je došlo sjeme. Tko je ono bilo?

 Na to pitanje je odgovorio Božji anđeo, razgovarajući s neudatom Izraelkom, imenom Marija. Obavijestio ju je da će imati sina, koji se treba zvati Isus. Anđeo je rekao sljedeće:

“On će biti velik i zvat će se Sinom Previšnjega. Jehova Bog dat će mu prijestolje Davida, oca njegova i vladat će kao kralj ... dovijeka” (Luka 1:32, 33, NS).

Isus je, dakle, trebao biti obećano sjeme i konačno kralj Božjeg kraljevstva. Ali, zašto je Isus bio drugačiji od vjernih muževa, koji su živjeli prije njega?

Isusovo rođenje uslijedilo je čudom. Njegova majka je bila djevica. On nije imao čovječjeg oca. Isus je prije toga živio na nebu i njegov je život bio posredstvom Božjeg svetog duha, to jest njegove djelujuće sile prenesen s neba u Marijinu utrobu. Dakle, Isus nije naslijedio Adamov grijeh. Za cijelog svog života Isus nije grešio (1. Petrova 2:22).

 Kad je Isus imao 30 godina krstio se.

Razgovarao je s ljudima o Božjem kraljevstvu, a da bi se na kraju i predstavio kao kralj tog Kraljevstva (Matej 4:23; 21:4-11).

Također je činio mnoga čuda.

Liječio je bolesne (Matej 9:35).

Jednim je čudom nahranio gladne (Matej 14:14-22).

Uskrsavao je i mrtve (Ivan 11:38-44).

Ta čuda pokazuju što će sve Isus učiniti za čovječanstvo kao kralj Božjeg kraljevstva.

 Sjećaš li se još da je kralj David učinio Jeruzalem prijestolnicom svog kraljevstva? Isus je objasnio da Božje kraljevstvo neće biti na Zemlji, nego na nebu (Ivan 18:36). Stoga se kraljevstvo naziva “nebeski Jeruzalem” (Jevrejima 12:22, 28).

Isus je isticao zakone koje će trebati slušati ljudi, koji će biti podanici Kraljevstva. Ti zakoni su zapisani u Bibliji. Najvažniji zakoni govore da ljudi trebaju ljubiti Boga i također ljubiti se međusobno (Matej 22:37-39).

Isus je također otkrio da on neće sam vladati u svom kraljevstvu. Bit će odabranih ljudi koji će doći na nebo, da bi tamo vladali s njim (Luka 12:32; Ivan 14:3). Koliko ih treba biti? U Otkrivenju 14:1 nalazimo odgovor: 144 000.

 Ako samo 144 000 dolazi na nebo, da bi vladali s Isusom, čemu se tada mogu nadati ostali ljudi?

U Bibliji stoji napisano: “Pravednici će posjedovati Zemlju i boraviti na njoj zauvijek” (Psalam 37:29).

Oni koji će vječno živjeti na Zemlji označeni su “drugim ovcama” (Ivan 10:16).

Postoje dakle dvije nade. Bog poziva 144 000 na nebo, da bi vladali s Kristom. Ali, milijuni drugih ljudi imaju sigurnu nadu živjeti vječno na Zemlji kao podanici njegovog Kraljevstva (Otkrivenje 5:10).

 Sotona je mrzio Isusa i suprotstavljao mu se. Nakon što je Isus propovijedao tri i pol godine, sotona se pobrinuo da Isus bude uhapšen i ubijen time što su ga pribili na stup. Zašto je Bog to dopustio?

Sjeti se da svi mi grešimo i zaslužujemo smrt, jer potječemo od Adama (Rimljanima 6:23).

Sjeti se također da je Isus, obzirom da je rođen čudom, bio savršen, te nije zaslužio smrt. No Bog je dozvolio da sotona u neku ruku ‘smrvi Isusu petu’ — da ga ubije. Ali, Bog ga je opet vratio u život i to u obliku besmrtnog duha. Budući da je još uvijek posjedovao pravo na savršeni čovječji život, mogao je nas ljude otkupiti od grijeha (1. Mojsijeva 3:15; Rimljanima 5:12, 21; Matej 20:28).

 Da bi nam pomogla u potpunosti razumjeti značenje Isusove žrtve, Biblija govori o tome u proročanskim uzorima.

Sjećaš li se na primjer kako je Jehova naredio Abrahamu da žrtvuje svog sina, čime se trebala iskušati Abrahamova ljubav?

To je bio proročanski uzor Isusove žrtve koji pokazuje, koliku ljubav je imao Jehova prema čovječanstvu, kad je dozvolio da njegov sin Isus umre za nas, da bismo mogli postići vječni život (Ivan 3:16).

Sjećaš li se kako je Jehova oslobodio Izraelce iz Egipta i spasio njihove prvorođence, dopustivši anđelu smrti da ih mimoiđe? (2. Mojsijeva 12:12, 13).

Bio je to proročanski uzor. Kao što je janjeća krv značila život za izraelske prvorođence, tako prolivena Isusova krv znači život za one koji ga vjeruju. I kao što su događaji one noći značili oslobođenje za Izraelce, tako se čovječanstvo Isusovom smrću oslobađa grijeha i smrti.

Stoga je Isus nazvan “Janje Božje koje uzima grijeh svijeta” (Ivan 1:29).

 Dok je bio na Zemlji, Isus je također okupljao učenike i školovao ih da bi propovijedali dobru vijest o Kraljevstvu i nakon njegove smrti (Matej 10:15; Luka 10:1).

To su bili prvi od Boga odabrani ljudi, koji će vladati s Isusom u njegovom Kraljevstvu (Luka 12:32).

Sjećaš li se kako je Bog obećao Židovima da će postati “kraljevstvo svećenika” budu li slušali Zakon? Sada su imali mogućnost postati dio Božjeg kraljevstva i služiti kao nebeski svećenici, ako prihvate Isusa. Ali većina je to odbila.

Stoga otada Židovi nisu bili više Božji izabrani narod; Palestina nije više bila obećana zemlja (Matej 21:43; 23:37, 38).

Od Isusovih dana pa sve do u naše vrijeme Jehova je sakupljao one koji će s Isusom vladati na nebu. Nekoliko tisuća njih još se uvijek nalazi na Zemlji. Nazivamo ih pomazani ostatak (Otkrivenje 12:17).

 Sada razumiješ što je Božje kraljevstvo. To je nebeska vladavina, njezin je kralj Isus Krist, a s njim je povezano 144 000 osoba koje potječu sa Zemlje. Kraljevstvo će vladati nad vjernim ljudima na Zemlji i posjedovat će moć da na Zemlji uspostavi mir.

Isus je nakon svoje smrti bio uskrsnut i došao je na nebo. Tamo je čekao da mu Bog kaže kada je za njega došlo vrijeme da vlada kao kralj Božjeg kraljevstva (Psalam 110:1). Kada je to trebalo biti?

 Jehova je ponekad posredovao ljudima snove, kako bi ih obavijestio o nečemu što je bilo u vezi s njegovim Kraljevstvom.

U vrijeme Danijelova života, Jehova je dao takav san babilonskom kralju Nabuhodonozoru. On je sanjao ogromno stablo (Danijel 4:10-37).

Stablo su posjekli, a njegov panj stavili u okove kroz razdoblje od sedam godina.

Stablo je predstavljalo Nabuhodonozora. Njegov panj je bio u okovima sedam godina, a Nabuhodonozor je sedam godina bio lud. Nakon toga mu se ponovno vratilo duševno zdravlje.

Sve to je bio proročanski uzor. Nabuhodonozor predstavlja Jehovinu vlast nad cijelim svijetom. Najprije se ona izvršavala kroz potomke kralja Davida u Jeruzalemu. Kada je godine 607. pr. n. r. vr. Babilon osvojio Jeruzalem bila je prekinuta linija tih kraljeva. Više nije postojala potreba za kraljem iz Davidove loze, “dok ne dođe onaj koji ima zakonsko pravo” (Ezehijel 21:27). To je bio Isus Krist.

Koliko je vremena trebalo proći od 607. pr. n. r. vr., pa dok Isus počne vladati? Sedam proročanskih godina. To znači 2 520 godina (Otkrivenje 12:6, 14). A tih 2 520 godina — računajući od 607. pr. n. r. vr., završavaju godine 1914.

 Dakle, Isus je počeo vladati na nebu 1914. godine. Što to znači?

Biblija sadrži viziju koju je imao apostol Ivan.

Vidio je kako na nebu žena rađa muško dijete (Otkrivenje 12:1-12).

Žena predstavlja Božju nebesku organizaciju, koju sačinjavaju svi anđeli, koji na nebesima služe Bogu. Muško dijete predstavlja Božje kraljevstvo, ono je “rođeno” godine 1914.

Što se je tada dogodilo? Prvo što je poduzeo Isus kao kralj — izbacio je sotonu i anđele, koji su se s njim pobunili, s neba na Zemlju (Otkrivenje 12:9).

O posljedicama toga Biblija govori ovako: “Zato ‘se veselite, nebesa’ i vi koji stanujete u njima. Jao vama, zemljo i more, jer je đavao sišao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima samo još malo vremena!” (Otkrivenje 12:12, ST).

Kad je Isus počeo vladati na nebu, njegovi su neprijatelji na Zemlji postali radi toga vrlo aktivnima. On je, kako proriče Biblija, počeo vladati usred svojih neprijatelja (Psalam 110:1, 2).

 Što to znači za čovječanstvo?

Isus je prorekao ratove, nestašicu živežnih namirnica, pomore i potrese (Matej 24:7, 8; Luka 21:10, 11).

Sve to je uslijedilo od godine 1914, što je daljnji razlog koji ukazuje da je tada počelo vladati Kraljevstvo.

Osim toga “narodi će biti u tjeskobi” i “neizvjesnosti ... ljudi će se onesvješćivati od straha” (Luka 21:25, 26, NS). I to doživljavamo od 1914. godine.

Prema riječima apostola Pavla, ljudi će postati “samoljubivi ... nepokorni roditeljima ... nepristupačni dogovoru, klevetnici, bez samosavladavanja” (2. Timoteju 3:1-5, NS).

Sada znaš zašto je danas život toliko težak. Sotona neumorno djeluje. No, Božje kraljevstvo također djeluje.

 Ubrzo nakon 1914. godine počeo je ostatak onih koji se nadaju vladati s Kristom na nebu objavljivati dobru vijest o već uspostavljenom Kraljevstvu. To djelo se proširilo po cijeloj Zemlji, kako je to Krist i prorekao (Matej 24:14).

Što je svrha tog djela propovijedanja?

Kao prvo, ljudi moraju biti obaviješteni o Božjem kraljevstvu.

A drugo, ljudi se trebaju odlučiti žele li biti podanicima Kraljevstva.

Isus je rekao da će se u naše vrijeme svi ljudi dijeliti na ovcama slične osobe i jarcima slične osobe (Matej 25:31-46).

“Ovce” su oni koji ljube njega i njegovu braću, a “jarci” su oni koji to ne čine.

“Ovce” će postići vječni život, a “jarci” neće.

Ovo dijeljenje će uslijedit kroz propovijedanje dobre vijesti o Kraljevstvu.

 Prorok Izaija je izrekao sljedeće proročanstvo:

“Dogodit će se na kraju danâ: Gora doma Jehovina bit će postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova, k njoj će se stjecati svi narodi” (Izaija 2:2, NS).

Čovječanstvo ide sada ususret “kraju danâ”.

“Dom” Jehovin — njegovo obožavanje — “uzvišeno” je iznad krivih religija.

“Nagrnut će mnoga plemena i reći: ‘Hajde, uziđimo na goru Jehovinu, pođimo u dom Boga Jakovljeva. On će nas naučiti svojim putevima, hodit ćemo stazama njegovim’” (Izaija 2:3, NS).

Stoga dolaze mnogi ljudi iz svih naroda da obožavaju Jehovu, a pozivaju i druge da im se pridruže. Oni se uče postupati prema Jehovinoj volji.

“Mačeve će prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neće više narod dizati mača protiv naroda niti će više učiti ratovanju” (Izaija 2:4, NS).

Svi obožavatelji Jehove su ujedinjeni i miroljubivi.

 Ova djelatnost Božjeg kraljevstva dovela je do toga da na cijelom svijetu ima danas skoro tri milijune podanika Kraljevstva.

Isti se sakupljaju oko ostatka onih, koji imaju nadu doći na nebo i vladati s Kristom.

Kroz Božju organizaciju primaju duhovnu hranu (Matej 24:45-47).

Sačinjavaju međunarodno bratstvo kršćana, koji se zaista ljube (Ivan 13:35).

U svojim srcima imaju mir i nadu za budućnost (Filipljanima 4:7).

 Propovijedanje dobre vijesti uskoro će biti završeno. “Ovce” će biti sakupljene. Što će tada učiniti Kraljevstvo?

Sjećaš li se da je vjerni kralj David pobijedio sve neprijatelje Božjeg naroda? Kralj Isus Krist će, dakle, učiniti isto.

Kralj Nabuhodonozor je jednom imao san o nekom golemom kipu, koji je bio simbol svih svjetskih sila, od njegovog vremena do današnjih dana.

Vidio je kako kamen, odvaljen od jednog brda, razbija kip u prah. Kamen predstavlja Božje kraljevstvo.

Ovaj događaj znači uništenje suvremenog zlog sustava stvari (Danijel 2:44).

 To su neke stvari, koje će Božje kraljevstvo srušiti.

Kriva religija će nestati, kao u more bačen mlinski kamen (Otkrivenje 18:21).

Stoga se svi koji ljube Boga pozivaju da SADA napuste krivu religiju (Otkrivenje 18:4).

Tada će kralj Isus Krist ‘udarit narode i pasti ih željeznom palicom’ (Otkrivenje 19:15).

Zbog toga Jehovini svjedoci se ne miješaju u politiku, iako su poslušni zemaljskim zakonima i plaćaju svoje poreze.

Konačno će i sam sotona biti bačen u bezdan (Otkrivenje 20:2, 3).

Samo “ovce” — ljudi koji se podvrgavaju kralju Isusu — preživjet će tu nevolju (Matej 25:31-34, 41, 46).

 Apostol Ivan je imao viziju o “ovcama” koje će preživjeti nevolju.

“I gle! Veliko mnoštvo, koje nijedan čovjek ne može izbrojiti, iz svih nacija i plemena i naroda i jezika stajaše pred prijestoljem i pred Janjetom, ogrnuto u duge bijele odore, s palminim granama u rukama” (Otkrivenje 7:9, NS).

“Veliko mnoštvo” sačinjavaju svi oni koji povoljno reagiraju na propovijedanje dobre vijesti.

Oni “dolaze iz velike nevolje” (Otkrivenje 7:14, NS).

“Palmine grane” pokazuju da izražavaju dobrodošlicu Isusu, kao svom kralju.

Njihove “duge bijele odore” predočavaju da vjeruju u Isusovu žrtvu.

“Janje” je Isus Krist.

 Koje blagoslove uživaju? Sjećaš li se radosti koja je vladala u Izraelu u vrijeme vladavine vjernog kralja Salamuna? To daje naslutiti kakva će radost vladati na Zemlji pod kraljem Isusom Kristom.

Kako je Izaija prorekao među ljudima će vladati doslovan mir, također mir između ljudi i životinja (Psalam 46:9; Izaija 11:6-9).

I kao što je Isus, dok je boravio na Zemlji, liječio bolesne tako će on sve ljude osloboditi od bolesti (Izaija 33:24).

Kao što je nahranio veliko mnoštvo ljudi, tako će se pobrinuti da cijelo čovječanstvo neće više oskudijevati u živežnim namirnicama (Psalam 72:16).

Kao što je uskrsavao mrtve, tako će uskrsnuti sve one mrtve koji još nisu u punoj mjeri imali mogućnost podložiti se Božjem kraljevstvu (Ivan 5:28, 29).

On će postepeno voditi čovječanstvo natrag ka savršenstvu, koje je Adam izgubio.

 Nije li to divna budućnost? Bi li je rado doživio? Ako da, tada radi na tome da se sada podložiš Božjem kraljevstvu i postaneš “ovcom”.

Temeljito proučavaj Bibliju, upoznaj Jehovu Boga i Isusa Krista (Ivan 17:3).

Poveži se s drugima, koji su se također podložili Kraljevstvu (Jevrejima 10:25).

Upoznaj se sa zakonima Kraljevstva i budi im poslušan (Izaija 2:3, 4).

Predaj se Jehovi da bi mu služio i krsti se (Matej 28:19, 20).

Izbjegavaj sve što je zlo, na primjer krađu, laž, nemoral i pijanstvo, jer se to Jehovi Bogu ne sviđa (1. Korinćanima 6:9-11).

Sudjeluj u propovijedanju dobre vijesti o Kraljevstvu (Matej 24:14).

 Tada ćeš s Božjom pomoći doživjeti ponovnu uspostavu raja, kojeg je Adam izgubio za svoje potomstvo. Osim toga, doživjet ćeš ispunjenje sljedećeg obećanja: “Tada čuh jak glas što dolazi od prijestolja kako govori: Gle! Šatora Božjeg među ljudima i on će stanovati s njima i oni će biti njegov narod. Sam Bog bit će s njima. I on će otrti svaku suzu s njihovih očiju, smrti više neće biti, ni žalosti, ni jauka, ni boli neće biti više. Prijašnje stvari prođoše” (Otkrivenje 21:3, 4, NS).