NOVOOSNOVANA kršćanska skupština trebala je u budućnosti odigrati važnu ulogu u ispunjavanju Jehovinog nauma. No prvi kršćani ubrzo su počeli doživljavati razne napade. Hoće li ostati odani Bogu usprkos progonstvima koja su dolazila od ljudi izvan skupštine i podmuklih kušnji koje su se javljale unutar same skupštine? Biblijske knjige pisane grčkim jezikom, odnosno “Novi zavjet”, sadrže 21 poslanicu koja je prvim kršćanima pružala potrebne savjete i ohrabrenje.

Četrnaest poslanica, od poslanice Rimljanima do poslanice Hebrejima, napisao je apostol Pavao. Nazvane su po osobama ili skupštinama kojima su bile upućene. Razmotrimo neke teme o kojima je Pavao pisao u svojim poslanicama.

Moralna načela i savjeti o ispravnom postupanju. Osobe koje čine blud, preljub i druge teške grijehe “neće naslijediti kraljevstvo Božje” (Galaćanima 5:19-21; 1. Korinćanima 6:9-11). Božji sluge moraju biti jedinstveni bez obzira na svoje porijeklo (Rimljanima 2:11; Efežanima 4:1-6). Trebaju radosno pomagati suvjernicima koji su u nevolji (2. Korinćanima 9:7). Pavao je rekao: “Neprestano se molite!” Poticao je suvjernike da iznesu Jehovi u molitvi svoje najdublje osjećaje (1. Solunjanima 5:17; 2. Solunjanima 3:1; Filipljanima 4:6, 7). No da bi Bog saslušao molitvu, potrebno je moliti se s vjerom (Hebrejima 11:6).

Što će pomoći članovima obitelji da imaju sretan obiteljski život? Muž treba voljeti svoju ženu kao vlastito tijelo. Žena treba duboko poštovati svog muža. Djeca trebaju slušati roditelje, jer je to ugodno Bogu. Roditelji trebaju s ljubavlju savjetovati i poučavati svoju djecu koristeći načela iz Božje Riječi (Efežanima 5:22–6:4; Kološanima 3:18-21).

Objašnjenja Božjeg nauma. Mnoge odredbe Mojsijevog zakona štitile su i vodile Izraelce do Kristova dolaska (Galaćanima 3:24). No kršćani ne trebaju držati Mojsijev zakon kako bi na ispravan način štovali Boga. U poslanici upućenoj Hebrejima, odnosno kršćanima židovskog porijekla, Pavao je rastumačio mnoge dijelove Mojsijevog zakona i objasnio koja je Kristova uloga u ispunjavanju Božjeg nauma. Objasnio je da  različiti dijelovi tog zakona imaju proročansko značenje. Naprimjer prinošenje životinjskih žrtava predočavalo je Isusovu žrtvenu smrt, koja je omogućila istinsko oproštenje grijeha (Hebrejima 10:1-4). Isusovom smrću Bog je ukinuo savez Zakona jer više nije bio potreban (Kološanima 2:13-17; Hebrejima 8:13).

Upute o ispravnom organiziranju skupštine. Muškarci koji žele preuzeti odgovorna zaduženja u skupštini moraju udovoljavati visokim moralnim mjerilima i imati osobine navedene u Božjoj Riječi (1. Timoteju 3:1-10, 12, 13; Titu 1:5-9). Sluge Jehove Boga trebaju se redovito sastajati sa suvjernicima kako bi se međusobno hrabrili (Hebrejima 10:24, 25). Sastanci na kojima se iznose biblijske pouke trebaju izgrađivati prisutne i biti poučni (1. Korinćanima 14:26, 31).

U vrijeme pisanja druge poslanice upućene Timoteju, Pavao se opet nalazio u Rimu. Bio je u zatvoru i čekao je presudu. Samo se nekolicina hrabrih pojedinaca usudila posjetiti ga. Pavao je znao da će uskoro umrijeti. Rekao je: “Dobro sam se borio, trku do kraja otrčao, vjeru sačuvao” (2. Timoteju 4:7). Pavao je vjerojatno ubrzo nakon toga umro kao mučenik. No njegove poslanice sve do danas pružaju pouzdano vodstvo pravim kršćanima.

Na temelju Rimljanima; 1. Korinćanima; 2. Korinćanima; Galaćanima; Efežanima; Filipljanima; Kološanima; 1. Solunjanima; 2. Solunjanima; 1. Timoteju; 2. Timoteju; Titu; Filemonu; Hebrejima.