Nakon što je analizirala sadržaj i način iznašanja 102 lokalna televizijska dnevnika iz 52 gradska područja u Sjedinjenim Državama, skupina koja promatra medije utvrdila je da se samo 41,3 posto programa sastoji od vijesti. Što sačinjava ostali dio dnevnika?

Prosječno se 30,4 posto televizijskog dnevnika sastoji od ekonomsko-propagandnog programa. Ustvari, neke anketirane stanice više su vremena posvetile ekonomsko-propagandnom programu nego vijestima. Osim toga, dnevnik je često ispunjen bezvezarijama, stoji u izvještaju u kojem se rezimiralo rezultate te studije. * Pod podnaslovom “Bezvezarije” izvještaj grupira “ukupno vrijeme koje se u eteru potroši na čavrljanje između voditelja, na najavu i puštanje isječaka izvještaja koji slijede, na ‘srceparajuće’ ili šašave vijesti i na priče o slavnim osobama”. Evo nekih beznačajnih izvještaja: “Natjecanje katastrofalnih tenora”, “Izvjestitelj bio na ‘nadahnjujućoj, nezamislivoj, zapanjujućoj’ vožnji toboganom” i “Sve više ljudi kupuje namaze za sendviče u supermarketu”.

No kakve se konkretne izvještaje može čuti na dnevniku? Izvještaji o kriminalu dominiraju dnevnikom, zauzimajući 26,9 posto njegovog trajanja. “‘Što krvavije, to važnije’ ostaje općepoznata istina televizijskih dnevnika. (...) Možda se stopa kriminala smanjila diljem SAD-a u zadnjih nekoliko godina, ali ne na televizijskom dnevniku.” Zašto? Autori studije kažu da su “kriminalni događaji dramatični i da privlače pažnju ljudi”.

Nakon kriminala dolaze izvještaji o katastrofama, naprimjer o požarima, automobilskim nesrećama, poplavama i eksplozijama (12,2 posto vijesti), a onda sportske novosti (11,4 posto). Zatim slijede izvještaji o zdravlju (10,1 posto), vladi (8,7 posto) i ekonomiji (8,5 posto). Temama kao što su obrazovanje, ekologija, umjetnost i znanost pridaje se malo pažnje (od 1,3 do 3,6 posto). S druge strane, vremenska prognoza prosječno zauzima 10 posto svakog dnevnika. “Svi vole pričati o vremenu, pa ni televizijski dnevnik nije iznimka”, komentiraju istraživači. Oni dodaju: “Kakvo god da je vrijeme, dobro ili loše, toplo ili hladno, suho ili kišovito, u televizijskom dnevniku ima počasno mjesto.”

Izvještaj kaže da je pozitivno to što sve veći broj novinara i gledatelja uviđa da je vrijeme za promjenu. Međutim, u studiji se priznaje da takva promjena neće lako nastupiti jer “zakoni tržišta i pohlepa mogu uvijek ugrožavati kvalitetu novinarstva”.