Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Zašto biti nastavnik?

Zašto biti nastavnik?

Zašto biti nastavnik?

„Većina nastavnika izabira svoje zvanje jer je to profesija u kojoj se pomaže drugima. [Nastavni rad predstavlja] posvećenost poboljšanju dečjih života“ (Teachers, Schools, and Society).

MADA neki nastavnici odaju utisak da je držati nastavu lako, to ipak može biti maraton s preponama— borba s prevelikim odeljenjima, previše papirologije, preterani birokratizam, tvrdoglavi đaci i neadekvatna plata. Pedro, jedan nastavnik iz Madrida, kaže: „Biti nastavnik nije nimalo lako. Za to treba puno samopožrtvovanosti. Međutim, uprkos poteškoćama, i dalje mislim da je poučavanje mnogo bolji posao nego neki u komercijalnom svetu.“

Taj izazov može biti stvarno veliki u školama velikih gradova u većini zemalja. Droga, kriminal, popustljiv moral i katkad ravnodušnost roditelja ozbiljno utiču na atmosferu i disciplinu u školama. Buntovni stavovi su uobičajeni. Zašto se, onda, tako mnogo sposobnih ljudi odlučuje za nastavni rad?

Limariz i Dajana rade u Njujorku s decom uzrasta od dečjeg vrtića do deset godina. Obe govore dva jezika (engleski i španski) i uglavnom rade s decom španskog porekla. Naše pitanje je bilo...

Šta motiviše nastavnika?

Limariz je rekla: „Šta me motiviše? Ljubav prema deci. Znam da sam nekoj deci jedina podrška.“

Dajana je rekla: „Pomagala sam svom osmogodišnjem bratancu koji je imao poteškoća u školi — naročito s čitanjem. Osećala sam se veoma lepo kad sam videla da on i drugi napreduju! Tako sam shvatila da želim da poučavam druge i napustila sam posao u banci.“

Probudite se! je postavio isto pitanje i nastavnicima u nekoliko drugih zemalja, i sad slede neki odgovori.

Đuliano, jedan Italijan u svojim 40-im, objasnio je: „Izabrao sam ovo zanimanje zato što me je privlačilo dok sam još bio đak (desno). Smatrao sam to kreativnim i veoma stimulativnim poslom. Taj početni entuzijazam mi je pomogao da prebrodim poteškoće koje sam doživljavao na početku svoje karijere.“

Nik iz Novog Južnog Velsa u Australiji je rekao: „Nije bilo dovoljno posla na polju hemijskog istraživanja, čime sam se bavio, ali je bilo mnogo mogućnosti u prosveti. Od tada uviđam da uživam da predajem, a izgleda i đaci uživaju u mojoj nastavi.“

Roditeljski primer je takođe važan u izboru ovog poziva. Vilijam iz Kenije je rekao za naše istraživanje: „Na mene je mnogo uticao moj otac koji je i sam bio nastavnik davne 1952. Saznanje da oblikujem razmišljanje mladih ljudi jeste ono što me zadržava u ovoj profesiji.“

Rouzmari takođe iz Kenije nam je rekla: „Oduvek sam želela da pomažem društveno zapostavljenim osobama. Zato sam se dvoumila da li da budem medicinska sestra ili učiteljica. Ponuda iz prosvete je došla prva. Zbog toga što sam i sama majka, moja ljubav prema ovom zanimanju je još veća.“

Bertold iz Direna u Nemačkoj imao je jedan drugi motiv da postane nastavnik: „Moja supruga me je ubedila da bih bio dobar nastavnik.“ I pokazalo se da je bila u pravu. Zatim je dodao: „Moje zanimanje mi sada pruža veliku radost. Ako neki nastavnik nije ubeđen u to koliko je obrazovanje vredno i ukoliko nije zainteresovan za mladi svet, nemoguće je da bude dobar, uspešan, motivisan i zadovoljan nastavnik.“

Masahiro, jedan nastavnik iz Nakacua u Japanu, rekao je: „Ono što je mene motivisalo da postanem nastavnik bio je jedan divan nastavnik iz prvog razreda srednje škole. Bio je tako posvećen svom predmetu. A glavni razlog zbog čega sam i dalje u prosveti jeste ljubav prema deci.“

Jošija, koji sada ima 54 godine i takođe je iz Japana, imao je dobro plaćen posao u jednoj fabrici, ali se osećao kao da robuje tom poslu, i da ga putovanje do posla i nazad strašno iscrpljuje. „Jednog dana sam pomislio u sebi: ’Koliko ću još dugo ovako da živim?‘ Rešio sam da pronađem posao koji će se više baviti ljudima nego stvarima. Poučavanje je jedinstveno. Radite s mladim ljudima. To je humana stvar.“

Valentina iz Sankt Peterburga u Rusiji takođe ceni tu stranu poučavanja. Ona je rekla: „Nastavni rad je nešto u čemu pronalazim sebe. Već 37 godina radim kao učiteljica u jednoj osnovnoj školi. Volim da radim s decom, posebno s malom decom. Volim svoj posao i zato još nisam otišla u penziju.“

Vilijam Ers, koji je i sam nastavnik, napisao je: „Ljude privlači nastavni rad zato što vole decu i mlade, ili zato što vole da budu s njima, da ih gledaju kako se razvijaju i rastu i postaju veštiji, sposobniji i snažniji u svetu... Ljudi poučavaju... i u tom smislu daruju sebe drugima. Ja poučavam u nadi da ću od sveta stvoriti bolje mesto.“

Uprkos poteškoćama i nedostacima, hiljade predanih žena i muškaraca privučeni su nastavničkom zanimanju. Koji su neki od značajnijih izazova s kojima se suočavaju? Na ovo pitanje odgovoriće sledeći članak.

[Okvir na 6. strani]

Predlozi za odnos nastavnik-roditelj

✔ Upoznajte roditelje. To nije protraćeno vreme. To je obostrano korisno ulaganje vremena. To je prilika da uspostavite vezu sa onima koji mogu biti vaši najbolji saradnici.

✔ Govorite tako da vas roditelji mogu razumeti — nemojte da se uzdižete pred njima niti da im pametujete. Izbegavajte nastavnički žargon.

✔ Kad govorite o deci, naglašavajte pozitivne stvari. Pohvala čini više nego kritika. Objasnite šta oni kao roditelji mogu da učine da bi im dete bilo uspešno.

✔ Dopustite da se roditelji izraze i onda stvarno slušajte.

✔ Pokušajte da razumete kakva je atmosfera u kući deteta. Ukoliko je moguće, posetite dete.

✔ Utvrdite datum sledećeg susreta. Nastavak saradnje je važan. To pokazuje da je vaše zanimanje stvarno iskreno (zasnovano na delu Teaching in America).

[Slika na 6. strani]

’I moj otac je bio nastavnik‘ (VILIJAM, KENIJA)

[Slika na 7. strani]

„Volim da radim s decom“ (VALENTINA, RUSIJA)

[Slike na 7. strani]

„Poučavanje je jedinstveno. Radite s mladim ljudima“ (JOŠIJA, JAPAN)