Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Interesantne gravure na kamenu u Val Kamoniki

Interesantne gravure na kamenu u Val Kamoniki

Interesantne gravure na kamenu u Val Kamoniki

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ ITALIJE

VEĆ milenijumima one daju tiho svedočanstvo o drevnom načinu života. To su stilizovane rezbarije urezane u kamenu koje slikovito prikazuju lov, zemljoradnju, ratovanje i obožavanje. U živopisnoj Val Kamoniki, u Alpima severne Italije, stotine hiljada ovakvih rezbarija ukrašavaju ovaj stenoviti predeo.

Danas, pod kosim zracima ranog jutarnjeg sunca, posetioci Val Kamonike još uvek mogu jasno videti ove gravure. Ali, ko ih je izradio i zašto?

Kamuni

Ova prelepa dolina je nazvana po svojim drevnim stanovnicima — Kamunima. Oni se prvi put u istoriji pojavljuju 16. godine pre n. e., kada su ih Rimljani pokorili i kada su izgubili nezavisnost. Međutim, gravure Val Kamonike su izrađivane mnogo vekova pre dolaska rimskih legija.

Osim toga, analiza onoga što ove gravure prikazuju — oružje, oruđe, domaće životinje, mape sela — navodi stručnjake na zaključak da su umetnici pripadali stanovništvu koje je imalo raznovrsnu privredu. Oni su očigledno bili zaposleni mnogobrojnim delatnostima, uključujući i metalurgiju, proizvodnju tekstila, poljoprivredu, stočarstvo i trgovinu.

Najveći deo gravura je nastao tokom prvog milenijuma pre n. e., iako su mnoge dosta starije. Izgleda da je vrhunac kulture Kamuna bio između 1000. i 800. godine pre n. e. Na hiljade gravura iz tog perioda detaljno opisuju njihov način života. One prikazuju vezane ljude što bi moglo predstavljati zarobljenike i muškarce na konjima naoružane kopljima. Postoje, takođe i slikoviti prikazi kovača, zaprežnih konja i kola, kao i građevine koje su poduprte stubovima.

Inspirisani planinama

Naučnici opisuju autore ovih gravura kao ’umetnike-sveštenike‘, ljude koji su bili pod religioznim ili mističnim uticajima. Možda su se povlačili na tiha mesta, daleko od naseljenih centara, da bi razmišljali i meditirali. U tom pogledu, Kamune su posebno inspirisala najmanje dva nesvakidašnja prirodna fenomena, koja se ovde pojavljuju na nekoliko dana svake godine.

U proleće i jesen, sunce se pojavljuje iza veličanstvenog vrha planine Pico Badile, koja se izdiže iznad doline. Određenih dana se pre izlaska sunca sunčeva svetlost prelama s planine unaokolo, prouzrokujući ogromnu senku koja se oslikava na mlečno-belom nebu i koja je okružena blistavim zracima. Ova upečatljiva pojava je poznata još kao „duh planine.“ Dok Sunce zalazi iza raseline na planini Konkarena, koja je na drugoj strani doline, izgleda kao da jedan sjajan snop svetlosti deli planinu na dva dela i da se na samo nekoliko minuta podiže u mračno nebo, pre nego što iščezne. Očigledno, zbog ovih tada neobjašnjivih događaja, drevni stanovnici doline su ovom mestu pripisivali natprirodna svojstva.

Mnogobrojne gravure su nađene u podnožju planine Pico Badile i u njenoj neposrednoj blizini. Gravure su urezivane oruđem od kamena, rogova, kosti i slonovače. Ponekad su umetnici urezivali samo konture nekim šiljatim oruđem. Gravure se razlikuju po dubini ureza, od kojih neke mogu biti samo blago urezane u površinu stene do onih dubine od tri centimetra. Postoji takođe dokaz da su umetnici koristili raznovrsne boje, iako više nisu vidljive golim okom.

Gravure kao vrsta molitve

Kamuni su možda obožavali Sunce. To bi onda objasnilo jednu od tema koje se kod gravura ponavljaju — osoba koja se moli s podignutim rukama pred okruglom pločom, koja je verovatno simbol Sunca. Iako arheolog Auzilio Priuli identifikuje „kult boga Sunca“ kao glavni, on takođe spominje i „manje kultove“. On zapaža: „Svečane povorke, plesovi pokajnika, žrtvovanja, ritualne borbe i zajedničke molitve najčešće su oslikana religiozna dela. Sam čin graviranja je bio vrsta molitve.“ Ali, molitve za šta?

Prema rečima Emanuela Anatija, stručnjaka za praistorijsku umetnost na kamenu, urezivanje gravura „bilo je deo aktivnosti koje su bile neophodne za obezbeđivanje ekonomske i socijalne dobrobiti grupe i prijateljskog odnosa sa okultnim silama“. Kamuni su se očigledno nadali da će slikovitim prikazivanjem oranja povećati plodnost polja, zatim da će povećati bujnost pašnjaka prikazujući scene iz stočarstva, i da će ratnim scenama zadobiti prevlast nad svojim neprijateljima, i tako dalje.

Val Kamonika predstavlja deo svetske kulturne baštine, zaštićene od Organizacije ujedinjenih nacija za prosvetu, nauku i kulturu. Interesantno je da gravirane i naslikane stene postoje bar u 120 zemalja — u Africi, Aziji, Australiji, Evropi, Severnoj i Južnoj Americi i mnogobrojnim ostrvima. Značajno je da se svuda u svetu u umetničkim ostvarenjima na kamenu ponavljaju slične teme. Ona su svedoci čovekove urođene želje da izrazi sebe i da razmišlja o duhovnim silama.

[Slike na 26. strani]

Sunčevi zraci prolaze kroz klanac na planini Konkarena

Val Kamonika je svetsko kulturno nasleđe

Gravure u kamenu koje su trebale da obezbede uspeh u lovu

Rezbarija čoveka koji se moli podignutih ruku

[Izvori]

Planina Konkarena: Ausilio Priuli, “IL Mondo dei Camuni”; gravure na kamenu i rezbarija čoveka: Parco nazionale delle incisioni rupestri: su concessione del Ministero per i Beni e le Attività Culturali. Ogni riproduzione è vietata