U posljednje vrijeme dovodi se u pitanje ispravnost nekih metoda kojima se japanske glavate želve nastoji sačuvati od istrebljenja, piše The Daily Yomiuri. kad se kornjačina jaja iskopa i stavi u inkubator, nakon čega se mlade kornjače stavi u more, to zapravo može oslabiti njihovu urođenu sposobnost orijentacije. kornjače koje se izlegnu prirodnim putem “otkrivaju zemljin magnetizam dok se kreću po pijesku, a to im pomaže da razviju instinkt za orijentaciju”, izvještavaju novine. “mlade kornjače koje se izlegnu na umjetan način drži se u ograđenom prostoru prije nego što [ih] se vrati u njihovo prirodno stanište, more, no to im onemogućava da razviju svoj urođeni osjećaj za orijentaciju i sposobnost da samostalno plivaju morem.”

“Ako želite steći prijatelje i utjecati na druge ljude, najbolje je da često imate osmijeh na licu”, piše londonski The Times. Jedno istraživanje koje je provedeno u Velikoj Britaniji pod pokroviteljstvom tamošnje državne pošte otkriva da većina ljudi kod drugih osoba najprije primjećuje osmijeh. Gotovo polovica ispitanika rekla je da se ne bi upuštala u bilo kakav posao s osobom koja se doima neprijazno. Žene koje su na rukovodećim položajima posebno su sklone dati promaknuće namještenicima koji se često smiješe. Brian Bates, koautor knjige i televizijske serije The Human Face, kaže: “Ovo istraživanje pokazuje koliko je osmijeh važan u međuljudskim odnosima. Kad je riječ o poklanjanju povjerenja, pouzdanju i novčanim ulaganjima, obično dajemo prednost osobama koje često imaju osmijeh na licu.” Osmjehivanje potiče organizam na povećanu proizvodnju endorfina, tvari koje ublažavaju bolove, dodaje Bates. Osim toga, ljudi koji se spontano osmjehuju “imaju više uspjeha i u privatnom životu i na poslu”.

Jedan tim američkih znanstvenika konstruirao je atomski sat kod kojeg se živini ioni koriste kao izvor osnovne frekvencije. Taj sat mjeri vrijeme “s točnošću od jedne femtosekunde — najmanje standardne vremenske mjerne jedinice koja se koristi u znanosti”, izvještava londonski The Times. Taj je sat navodno “oko 1 000 puta precizniji od atomskih satova koje se koristi za mjerenje koordiniranog svjetskog vremena (UTC), svjetskog standarda za mjerenje vremena”. Fizičar Scott Diddams kaže: “Sat će se najprije koristiti u temeljnim fizikalnim istraživanjima kako bi se još puno bolje upoznalo svemir.” S vremenom će se početi primjenjivati i u radu telefonskih mreža te navigacijskih satelita. Iako tvrdi da je taj uređaj za mjerenje vremena “najtočniji sat na svijetu”, Diddams kaže da bi se moglo učiniti još neka poboljšanja.

Popis stanovništva koji je 2000. proveden u SAD-u nazvan je “najtočniji popis stanovništva u povijesti”, piše The Wall Street Journal. Međutim, “u popis iz 2000. uključeno je i 5,77 milijuna ljudi koji po mišljenju Zavoda za demografsku statistiku žive [u SAD-u], ali ih popisivači nisu uspjeli pronaći”. Novine objašnjavaju: “Kad se nitko nije javio na adresama za koje se smatralo da na njima netko živi, službenici Zavoda jednostavno su unijeli u kompjuter podatke zasnovane na pretpostavkama. Te su se pretpostavke temeljile na raznim indikacijama, među ostalim i na tome što su rekli ljudi koji žive u susjedstvu.” Tako se postupalo čak i kad popisivači nisu bili sigurni stanuje li itko na određenoj adresi. Ponekad bi pretpostavili koliko ljudi živi na nekoj adresi, koje su dobi, spola i rase te kakav im je bračni status. Jedan od službenika Zavoda rekao je da se ta metoda popisivanja smatra pouzdanom, “budući da ljudi iste rase ili nacionalnosti obično žive blizu jedni drugima”. U nekim saveznim državama Amerikanci koji su na taj način uključeni u popis čine preko 3 posto ukupnog popisanog stanovništva, a metoda pretpostavke korištena je i za utvrđivanje rasne pripadnosti preko 11 milijuna ljudi.

U Francuskoj se vodi bitka u kojoj se odlučuje o budućnosti nekih 400 000 stabala koja rastu uz ceste. Sve se češće čuju pritužbe da su drva koja rastu uz cestu kriva za pogibije u prometnim nesrećama. Od 7 643 osobe koje su 2000. poginule u prometnim nesrećama, 799 ih je izgubilo život zbog toga što su se vozilom zaletjele u drvo, izvještava francuski časopis L’Express. No neki tvrde da za smrt tih osoba zapravo nije krivo drveće, nego konzumiranje alkohola i prebrza vožnja. Bilo kako bilo, planira se posjeći između 10 000 i 20 000 stabala koja rastu na manje od dva metra od ruba ceste. Osvrćući se na članak iz The Wall Street Journala koji je govorio o toj temi, francuski je časopis napisao da je drveće izgleda počinilo “težak prekršaj jer se nije sklonilo s puta pijanim vozačima”.

“Kinesko pismo, koje su marljivo učile mnoge generacije malih Kineza, suočava se s dosad najvećom opasnošću — onom koja mu prijeti od kompjutera”, piše londonski The Daily Telegraph. “Pripadnici kineske elite visokoobrazovanih ljudi, koji su se uvijek ponosili time što napamet znaju 6 000 znakova tog pisma, pomalo ih zaboravljaju pisati. Još uvijek znaju čitati znakove, no kad se ne mogu služiti kompjuterom, mnogi se ne mogu sjetiti kako se oni pišu.” Taj se sindrom naziva “‘ti bi wang zi’ — ili zaboravljanje znaka čim se uzme olovku u ruku”. Do 80-ih godina 20. stoljeća gotovo se sve dokumente pisalo rukom, no otada je razvoj kompjuterskih programa omogućio pisanje kineskih znakova pritiskanjem tipki na tastaturi. Zbog toga umijeće lijepog pisanja, koje se veoma cijeni i koje navodno puno govori o čovjekovoj nutrini, polako izumire, a to “sve više zabrinjava lingviste, psihologe i roditelje”.

Jedna nedavna anketa u kojoj je sudjelovalo 1 739 mladih Kanađanki u dobi od 12 do 18 godina pokazala je da 27 posto ispitanica ima simptome poremećaja prehrane, piše list Globe and Mail. Djevojke iz gradskih, prigradskih i seoskih područja ispunile su upitni list na kojem su bila pitanja u vezi s njihovim stavom prema hrani i nezadovoljstvom fizičkim izgledom. Dobiveni podaci pokazali su da neke ispitanice koje imaju tek 12 godina imaju običaj prejedati se, a potom izbacivati hranu iz organizma (prisiljavajući se da povrate) ili pak skidati kile pomoću pilula za mršavljenje, laksativa i diuretika. Prema mišljenju dr. Jennifer Jones, znanstvenice s Medicinskog instituta Sveučilišta u Torontu, za djevojke je naročito “važno da razviju zdrav stav prema hrani i vježbanju. One trebaju učiti o svom tijelu i biti svjesne da tijela osoba koje vide na reklamnim panoima, u časopisima i muzičkim videospotovima ne izgledaju normalno.” Globe dodaje da “mnoge tinejdžerke ne znaju da je u pubertetu nakupljanje masnog tkiva normalna pojava koja je važna za pravilan razvoj”.

Sve je više djece koja uzimaju razne farmaceutske preparate kako bi lakše podnijela mnoge izazove s kojima se suočavaju u školi, izvještava njemački list Südwest Presse. Svako peto dijete koje pohađa osnovnu školu navodno pije tablete za smirenje ili za bolje učenje. U srednjoj školi svaki treći učenik uzima takve tablete. Međutim, Albin Dannhäuser, predsjednik Bavarskog udruženja prosvjetnih radnika, kaže kako nije mudro da djeca uzimaju tablete kako bi se lakše nosila sa stresom ili bolje učila, jer im to ne pomaže da rješavaju probleme. Dannhäuser savjetuje roditeljima da ne budu prezahtjevni, nego da “misle na fizičko i psihičko zdravlje djeteta te mu pomognu da se razvije u stabilnu osobu”.

“Korovi kao što su vodeni hijacint, lantana i divlji rumencvijet dovode građevinske poduzetnike do očaja zbog toga što se ne daju iskorijeniti”, piše časopis India Today. Korov Lantana camara, koji su 1941. Britanci donijeli u Indiju i posadili kao živicu, proširio se na gotovo 100 000 hektara zemlje i sada ga je gotovo nemoguće uništiti — bilo ručno bilo kemijskim sredstvima bilo primjenom bioloških metoda. Otrovno djelovanje tog korova sprečava rast drugih biljaka, tako da su se zbog njegovog naglog širenja čitava sela morala preseliti. Međutim, stanovnici sela Lachhiwala vrlo vješto iskorištavaju taj korov. Lantana pomiješana s blatom koristi se za gradnju kuća i kokošinjaca. Nakon što mu se oguli kora, taj korov koji je otporan na insekte i druge štetočine odlično služi za izradu pokućstva i košara. Lišće lantane koristi se kao sredstvo za zaštitu od komaraca i za izradu mirisnih štapića. Prah dobiven od korijenja te biljke koristi se za zaštitu od infekcija zubnog mesa.

“Zašto neki ljudi umiru, dok drugi koji možda nisu ništa manje bolesni ostaju na životu?” pita dr. Stephen L. Stern, koji radi na psihijatrijskom odjelu Medicinskog instituta Teksaškog sveučilišta u San Antoniu. “Jedan od mogućih odgovora povezan je s time ima li čovjek nadu ili se predao beznađu.” Rezultati jednog istraživanja u kojem je sudjelovalo 800 Amerikanaca poodmakle dobi ukazuju na to da beznađe često dovodi do prijevremene smrti. Međutim, istraživači ističu da se utjecaj beznađa često razlikuje od osobe do osobe, ovisno o faktorima kao što su iskustva iz djetinjstva, depresija, kulturno porijeklo i ekonomska sigurnost.