Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Redak susret sa pritajenim lovcem

Redak susret sa pritajenim lovcem

Redak susret sa pritajenim lovcem

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ KANADE

POGLEDAJ! Tamo na livadi“, uzbuđeno sam šapnuo. Moja žena i ja smo se vozili u kanuu niz veličanstvenu reku Nečako u centralnom delu Britanske Kolumbije, uživajući u prizorima i zvucima netaknute divljine. Iznenada je neko stvorenje izjurilo niotkuda i obrušilo se na jednog neopreznog zeca. U tren oka, zec je poleteo ka sigurnom mestu. Osetivši naše prisustvo, grabljivac se momentalno ukočio u mestu. Upro je svoj hladni pogled u nas i zarežao kao da kaže: ’Baš vam hvala što ste mi pokvarili doručak.‘ Zatim je nečujno nestao u šumskoj tami. „Šta je to bilo?“ pitala je moja žena. „Ris“, odgovorio sam. Odmah zatim se kroz svež jutarnji vazduh prolomio drugi jezivi urlik, ovog puta duži i glasniji.

Redak prizor

Ovo je zaista bio jedan redak susret. Nekada je ris tumarao šumama i planinama cele severne hemisfere, ali danas se može naći samo u zabačenim delovima sveta. Viđeni su u udaljenim planinskim područjima Evroazije i najjužnije na planinama u Španiji. Ipak, najviše ih ima u Sibiru i u velikim, gustim šumama severne Kanade i Aljaske. Jedna enciklopedija o divljim mačkama kaže: „Da bi udobno živeo, risu su potrebne dve vrste šume kao životno stanište: guste šume s čvornatim, isprepletanim, razvijenim stablima za skrovište i podizanje mladunaca i bujne, sočne livade i mlado drveće gde mogu loviti zečeve.“

Neki odrasli risovi su oko šest puta veći od domaće mačke i dosežu do bedara odraslog čoveka. Severnoamerički mužjak može biti težak od 10 do 15 kilograma, a ženka između 5 i 10 kilograma. Duplo su manji od svojih evropskih rođaka. Neke od ovih divljih mačaka mogu biti dugačke i do jednog metra.

Jedna od specifičnih odlika po kojoj se ris primetno razlikuje od većine pripadnika reda mačaka jeste njegovo duže krzno na obrazima. Njegovo lice, koje je šire i kraće od lica većine mačaka, varljivo stvara utisak da je plašljiv i maltene blag. Tokom zime, severnoamerički ris dobija gusti sloj mekog krzna debljine oko 10 centimetara i obično je svetlosiv s tamnosivim šarama na licu. Evroazijski ris može biti svetlobraon boje s tamnobraon šarama. Ris takođe ima karakterističan debeo rep s crno obojenim vrhom, dužine oko 10 centimetara. Uočićete i velike trouglaste uši s crnim čupercima na vrhovima. One služe kao antene i pomažu mu da odredi odakle dolaze zvukovi koje stvara njegov plen.

Preciznost i tajnovitost omogućava ovom najčešće usamljenom lovcu da uhvati svoj plen. Zahvaljujući njegovim krupnim, širokim, jastučastim šapama s kandžama koje može da uvuče, on može lako trčati po snegu. Pomoću veoma dugačkih, snažnih zadnjih nogu ris može da startuje iz mesta i da grabi po dva do tri metra u jednom skoku. Takođe, da bi promenio pravac dok goni plen, on može da napravi akrobatski salto u vazduhu. Međutim, obično svaki lov traje kratko. Ris će odustati ako ne sustigne svoj plen posle otprilike pet skokova. U stvari, on će često morati da pojuri od tri do deset zečeva da bi uhvatio jednog. Zato propuštena prilika znači prazan stomak. Kada uhvati svoj plen, ris će zgrabiti žrtvu za vrat svojom snažnom kratkom vilicom — opremljenom s 28 zuba, od kojih su 4 očnjaka koji mu služe kao noževi.

Ris uglavnom lovi neposredno pred zoru i tek što se smrači. Kao i druge mačke, ris može da vidi na slabom svetlu. U stvari, da bi video noću, njemu je potrebna samo jedna šestina svetlosti koja je potrebna ljudima. Mačje oči imaju jednu posebnu opnu iza mrežnjača, koja deluje kao ogledalo jer reflektuje svetlost kroz mrežnjaču radi maksimalnog nadražaja. Zbog ovoga, risove oči izgledaju kao crvene staklene kuglice kada vas u mraku direktno pogleda. Jedna knjiga o divljim mačkama iz celog sveta kaže: „Ris se oslanja na moć vida da bi odredio položaj veoma udaljenog plena. Pretpostavlja se da on može da vidi miša na udaljenosti od 75 metara, a poljskog zeca na 300 metara — što je otprilike kao tri fudbalska terena.“

Risova omiljena hrana u Kanadi je poljski zec i u proseku će ubiti po dva svakog trećeg dana. Dobro hranjen ris može da poživi i do 15 godina. Pošto je prilagodljiv lovac, ješće i miševe, voluharice, tetrebe, patke, dabrove i veverice. U izveštajima je zabeleženo da su neki risovi lovili čak i jelene i tako stekli reputaciju žustrih i agresivnih lovaca.

Shvatiti i sačuvati risa

Kada je ženka spremna za parenje, ona će to signalizirati mirisnim tragovima i oglašavanjem. Nakon parenja, ona će na svet doneti obično četiri mladunčeta, a u retkim prilikama kada ima puno hrane i do sedam. Zanimljivo je da su mladunci sitniji kada je hrana oskudnija.

Neuhvatljiv po prirodi, ris će izbegavati područja gde ima ljudi. Napori da se očuva priroda pomažu u povećanju njegovog broja u mnogim područjima Britanske Kolumbije. Tome doprinosi i današnja selektivna metoda seče drva, jer male čistine ostavljene u šumi postaju livade na kojima se zečevi mogu hraniti. S porastom zečje populacije raste i broj risova.

Ovo interesantno stvorenje je važan deo složenog ekosistema. Kao i druge grabljivice, ris zavisi od svog plena. Kako to jedna knjiga o prirodi sažima, ’on takođe zavisi od trave i grančica koje jede njegov plen. Nadalje, on zavisi i od organizama u šumskom zemljištu koji služe kao hrana za biljke koje jede njegov plen.‘ Zaista, složenost prirode nas uči koliko je važno da živimo u harmoniji s njom i čuvamo svoju okolinu za stvorenja kao što je ris.