SVI se ljudi rađaju s duhovnim potrebama i potrebom da štuju Boga. No kako je čovjek stvoren od materije, on ima i materijalne potrebe te želju da uživa u materijalnim stvarima. Neki kršćani posjeduju pravo obilje u materijalnom pogledu. Je li to samo po sebi znak da su materijalisti i neduhovne osobe? Ili da postavimo nešto drugačije pitanje: Jesu li oni koji su siromašni zbog toga manje skloni materijalizmu, a više naklonjeni duhovnim stvarima?

Sigurno ćete se složiti da materijalizam podrazumijeva daleko više od materijalnog bogatstva. Razmotrimo neke biblijske primjere koji će nam pomoći da razumijemo što je zapravo materijalizam i kako možemo izbjeći opasnosti kojima on izlaže našu duhovnost.

Među Božjim vjernim slugama u biblijska vremena bilo je vrlo bogatih i uglednih ljudi. Primjerice, Abraham “bijaše (...) vrlo bogat stokom, srebrom i zlatom” (1. Mojsijeva 13:2). Job je bio poznat kao “najveći od svih ljudi na istoku” zbog toga što je imao jako puno stoke i mnogo slugu (Job 1:3). Izraelski kraljevi, primjerice David i Salamun, također su stekli ogromno bogatstvo (1. Dnevnika 29:1-5; 2. Dnevnika 1:11, 12; Propovjednik 2:4-9).

I među pripadnicima skupštine u prvom stoljeću bilo je bogatih kršćana (1. Timoteju 6:17). Za Lidiju se kaže da je bila “prodavačica purpura iz grada Tijatire koja je obožavala Boga” (Djela apostolska 16:14). Purpurna boja i odjeća koju se bojilo njome bile su u to vrijeme veoma skupe, zbog čega su takvu odjeću obično nosili samo visoki dostojanstvenici i bogataši. Iz toga se daje naslutiti da je vjerojatno i Lidija bila imućna osoba.

No za razliku od njih, u biblijska je vremena bilo i siromašnih obožavatelja Jehove. Prirodne katastrofe, nesreće ili smrtni slučajevi gurnuli su neke obitelji u siromaštvo (Propovjednik 9:11, 12). Zacijelo je takvim osobama bilo teško gledati druge kako uživaju u bogatstvu i materijalnom obilju. Pa ipak, oni nisu smjeli zbog toga osuđivati one koji su bili bogati kao materijaliste ili pak zaključiti kako siromašni više služe Bogu. Zašto? Pogledajmo što je stvarni uzrok materijalizma.

Materijalizam se definira kao zaokupljenost materijalnim stvarima umjesto stvarima intelektualne ili duhovne prirode ili kao stavljanje pretjeranog naglaska na njih. Dakle, materijalizam je duboko povezan s našim željama,  prioritetima i ciljevima u životu. To jasno pokazuju naredna dva biblijska primjera.

Jehova je snažno prekorio Baruha, pisara proroka Jeremije. Taj je čovjek zbog teške situacije koja je vladala u Jeruzalemu, ali i zbog bliske povezanosti s neomiljenim Jeremijom, vjerojatno bio siromašan. Usprkos tome, Jehova mu je rekao: “Ti li ćeš tražiti sebi velike stvari? Ne traži.” Moguće je da je Baruh, zaokupivši se razmišljanjima o bogatstvu ili materijalnoj sigurnosti drugih, počeo razvijati materijalistički stav. Zbog toga ga je Jehova podsjetio da u nevolji koja dolazi na Jeruzalem neće sačuvati njegovu imovinu, već samo život (Jeremija 45:4, 5).

Isus je ispričao usporedbu o jednom čovjeku koji je također bio zaokupljen materijalnim stvarima. Umjesto da razmišlja o tome kako da pomoću sredstava koja posjeduje proširi svoju službu Bogu, on se potpuno zaokupio razmišljanjem o svom bogatstvu. Bogataš je rekao: “Srušit ću svoje žitnice i sagraditi veće (...) i reći ću svojoj duši: ‘Dušo, imaš mnoga dobra u zalihi za mnoge godine; počivaj, jedi, pij, uživaj.’” Isus je zatim nastavio: “Ali Bog mu je rekao: ‘Bezumniče, ove noći tražit će tvoju dušu od tebe. Tko će onda imati ono što si skupio?’ Tako biva onome tko skuplja blago za sebe, a nije bogat pred Bogom” (Luka 12:16-21).

Što nam ova dva izvještaja pokazuju? Oni nam pomažu uvidjeti da materijalist nije onaj tko mnogo posjeduje, već onaj tko daje prednost materijalnim stvarima. Apostol Pavao je rekao: “Oni koji su odlučili obogatiti se padaju u iskušenje i zamku i mnoge bezumne i štetne želje, koje guraju ljude u uništenje i propast. Jer je ljubav prema novcu korijen svih vrsta štetnih stvari, i težeći za tom ljubavi neki su odvučeni od vjere i isprobadali su se mnogim bolima” (1. Timoteju 6:9, 10). Dakle, dva su činioca koja uzrokuju probleme, a to su nečija čvrsta odluka da se obogati i ljubav prema materijalnim stvarima.

Svi kršćani, bez obzira na to u kakvoj se ekonomskoj situaciji nalaze, čuvaju se da ne upadnu u zamku materijalizma. Moć bogatstva je prijevarna i može ugušiti nečiju duhovnost (Matej 13:22). Osoba koja je usredotočena na duhovne stvari može se postepeno zaokupiti materijalnim stvarima, a da toga nije ni svjesna, što može dovesti do žalosnih posljedica (Priče Salamunove 28:20; Propovjednik 5:10).

Zbog toga bi bilo dobro da se kršćani preispitaju čemu daju prednost u životu i na što su usredotočeni. Oni koji gaje ljubav prema duhovnim stvarima, bez obzira na to imaju li malo ili puno u materijalnom pogledu, slijedit će Pavlov savjet da svoje nade ne polažu “u nesigurno bogatstvo, nego u Boga, koji nas svime bogato opskrbljuje za naš užitak” (1. Timoteju 6:17-19).