Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Kišne šume — možemo li ih koristiti, a da ih ne uništavamo?

Kišne šume — možemo li ih koristiti, a da ih ne uništavamo?

SMATRATE li da drvna industrija ima pravo uništavati tropske kišne šume? Vaš je odgovor vjerojatno negativan. Međutim, neki bi ekolozi mogli tvrditi kako mnogi koji bi na to pitanje odgovorili negativno na neki način zapravo kažu “da” — primjerice tako što kupuju namještaj od prekrasnog i omiljenog tropskog drva koje ne potječe s plantaža, već iz same kišne šume.

Sječu se često smatra sinonimom za uništavanje šume. To je i razumljivo budući da su na taj način uništene već mnoge šume. Međutim, neki izvještaji govore o tome kako se u nekim šumama sječa provodi uz tek neznatnu štetu. Mogu li tropske kišne šume te živi svijet u njima uistinu preživjeti sječu? Razjasnimo najprije zbog čega sječa može biti pogubna za šumu.

Kako sječa može uništiti šumu i živi svijet u njoj

Evo jednog primjera: Sve počinje buldožerima i probijanjem puteva koji vode duboko u šumu. Nedugo nakon toga u akciju stupaju drvosječe oboružane motornim pilama. Drvna kompanija dobila je dozvolu za sječu šume, no na vrlo kratko vrijeme, stoga je drvosječama rečeno da posijeku svako stablo koje se može iskoristiti. Prilikom rušenja stabla oštećuju ili uništavaju okolna stabla s kojima su povezana lijanama. Nakon toga kroz gustu vegetaciju probijaju se teški gusjeničari koji izvlače srušena stabla, sabijajući tanki sloj zemlje koji uslijed toga postaje praktički beskoristan.

Radnici drvnih kompanija općenito jedu više mesa od lokalnog stanovništva. Šuma se pretvara u lovište u kojem se često ubija više nego što je zbilja potrebno. Putevi koji ostaju iza drvosječa omogućavaju pristup u dotad nepristupačne dijelove šume. Sada u šumu mogu doći lovci u svojim vozilima i dokrajčiti ono što je ostalo, a male životinje i ptice pohvatati za unosnu trgovinu kućnim ljubimcima. Nakon njih slijede doseljenici, tisuće ljudi bez zemlje, koji na toj zemlji koja im je sada postala dostupna pokušavaju priskrbiti sredstva za život. Da bi dobili obradivo zemljište, oni sijeku i pale preostala stabla, pa obilna kiša lako ispere tanki površinski sloj zemlje.

Šuma je gotovo posve uništena. Sječa šume bio je tek prvi korak prema njenom umiranju. No mora li sječa tropske kišne šume uvijek završiti tako tragično?

Regulirana sječa

Posljednjih godina ponovno je oživio interes za reguliranu sječu i održivo gospodarenje šumom. Sječu šume nastoji se provoditi tako da se živom svijetu nanese tek minimalna šteta. Tako se šuma postepeno oporavlja, pa je za nekoliko desetaka godina sječa u njoj ponovno moguća. Zbog pritiska boraca za očuvanje prirode neki trgovci sada naglašavaju kako drvo koje prodaju potječe iz šuma u kojima se provode metode održivog gospodarenja. Pogledajmo kako regulirana sječa izgleda u stvarnosti.

Šumar i nekoliko njegovih pomoćnika probijaju se kroz nisko raslinje. To je samo jedna od nekoliko skupina koje će možda narednih šest mjeseci provesti u prašumi, popisujući stabla u njoj. Drvna kompanija za koju rade dobila je dozvolu za sječu šume na tom području na duže vrijeme, pa radnici imaju dovoljno vremena da popišu stabla. To rade kako bi očuvali šumu za njeno buduće korištenje.

Svako stablo šumar obilježava registarskim brojem te utvrđuje o kojoj se vrsti radi. Budući da u šumi ima na stotine vrsta drveća, šumar mora biti vrstan poznavalac drveća. Nakon toga na red dolazi suvremena tehnologija.

U uređaj koji je satelitski povezan s globalnim sustavom za pozicioniranje šumar unosi podatke o veličini i vrsti stabla, te njegov registarski broj. Pritiskom na tipku svi ti podaci, uključujući i točan položaj stabla, trenutno stižu u kompjuter u nekom udaljenom poslovnom gradu.

Nakon što dobije te podatke upravitelj šume printa kartu na kojoj je označeno svako stablo u šumi koje je njegovoj kompaniji zanimljivo. Pazeći da zadovolji zakonske propise, on odlučuje koja se stabla može posjeći. Naime, kod mnogih vrsta drveća dozvoljeno je posjeći samo 50 posto stabala određenog promjera koji je naveden u dozvoli za sječu. Najstarija i najzdravija stabla ostavlja se radi daljnjeg razmnožavanja.

No kako možete rušiti stabla, a da ne štetite šumi? Probudite se! je to pitanje postavio Robertu, šumaru kojeg smo spomenuli u prethodnom članku. On je rekao: “To možemo zahvaljujući karti. Kada imamo kartu na kojoj vidimo gdje se nalaze stabla, sječu možemo organizirati tako da šumi nanesemo tek neznatnu štetu. Čak možemo proračunati u kojem smjeru treba rušiti stablo da se što manje ošteti okolna stabla.

Još jedna stvar koju možemo planirati jest da se izvlačenje srušenih stabala obavi vitlima, kako se ne bismo morali buldožerima probijati do njih. Prije same sječe drvosječe još presijeku lijane koje stabla namijenjena za sječu povezuju s okolnim stablima i tako dodatno zaštite okolno raslinje. Sječu provodimo po principu ophodnje, odnosno po sekcijama, tako da svake godine izradimo kartu nekog drugog dijela šume u kojem onda i provodimo sječu i u koji se nećemo vratiti najmanje narednih 20 godina. Na nekim područjima taj vremenski razmak može iznositi čak 30 godina.”

No Roberto radi za jednu drvnu kompaniju. Zbog toga smo ga pitali: “Koliko je nekoj drvnoj kompaniji zapravo u interesu da zaštiti životinjski svijet u šumi?”

Zaštita životinja

“Bez životinja nema zdrave šume”, kaže nam Roberto. “One su važne zbog toga što vrše oprašivanje i raznose sjeme. Mi činimo sve što je u našoj moći kako bismo što manje uznemiravali divlje životinje. Naprimjer, pažljivo planiramo gdje ćemo probiti puteve, nastojeći da ih ne bude previše i da su dovoljne udaljeni jedni od drugih. Osim toga, kad god je to moguće, nastojimo da putevi budu što uži kako bi ih stabla natkrila svojim krošnjama. Životinje kao što su ljenivci i majmuni tada ne moraju silaziti sa stabala da bi prešle put.”

Roberto nam pokazuje neka obojena područja na karti. To su dijelovi šume koji moraju ostati potpuno nedirnuti. Tako su primjerice zaštićena sva područja uz obale rijeka i potoka jer ona omogućavaju životinjama da neometano prelaze iz jednog dijela prašume u drugi.

“Pored važnih staništa uz obale rijeka”, objašnjava on, “naše ekipe paze da sačuvaju pećine, kamene masive, stoljetna stabla s dupljama, drveće koje donosi mesnate plodove — ustvari, svaki dio šume koji je presudan za opstanak određenih vrsta. Da bi se spriječilo ilegalni lov, našim je radnicima zabranjeno da imaju puške, a da ne bi imali potrebu loviti divlje životinje, u logor im avionima dopremamo govedinu i piletinu. Kad je naš posao u jednom dijelu šume gotov, pažljivo blokiramo ili nadziremo puteve kako lovci ili ilegalni drvosječe ne bi ušli u šumu.

Mene osobno raduje to što radim jer vjerujem u očuvanje Božjih djela stvaranja. No gotovo sve mjere koje sam spomenuo propisane su međunarodnim propisima o održivom gospodarenju šumom. Svaka kompanija koja želi dobiti potvrdu o održivom gospodarenju šumom mora zadovoljiti te propise, što provjeravaju inspektori međunarodnih organizacija.”

Je li održivo gospodarenje šumom financijski isplativo? Za razliku od malobrojnih entuzijasta poput Roberta, drvne kompanije u pravilu nisu baš oduševljene takvim planovima za očuvanje životinjskog svijeta. Takva ograničenja često se doživljava kao prijetnju profitu.

Međutim, analize koje su krajem 90-ih godina 20. stoljeća provedene na području istočne Amazonije potvrdile su da su troškovi vezani za kartiranje stabala, sječu lijana i pažljivo izvlačenje stabala bili više nego nadoknađeni boljim rezultatima obavljenog posla. Naprimjer, izgubljeno je manje oborenih stabala. Bez takvih karata često se dešava da drvosječe obore stablo koje ekipa zadužena za izvlačenje kasnije ne može pronaći u gustoj prašumi.

Isto tako, drvo koje posjeduje certifikat da potječe iz šume u kojoj se provodi održivo gospodarenje možda se uspije lakše prodati na tržištu. No da li se reguliranom sječom šume uistinu čuva biološku raznolikost šume? Koliko biljnog i životinjskog svijeta preživi takvu sječu?

Može li živi svijet u šumi preživjeti sječu?

Točno je da su ekosistemi tropskih kišnih šuma osjetljivi i složeni. Pa ipak, u određenim uvjetima oni mogu biti i iznenađujuće otporni. Naprimjer, ukoliko pored posječenog područja ostane nešto nedirnute šume, na njemu će s vremenom niknuti mlada stabla koja će popuniti prazninu u šumskom svodu. No što je s pticama, kukcima i drugim životinjama?

Nekim životinjskim vrstama uistinu je nanesena velika šteta, a većina poslova koji su vezani uz sječu doprinosi smanjivanju ptičjih i drugih životinjskih vrsta u tom dijelu šume. Međutim, regulirana sječa često tek neznatno utječe na život većine životinjskih vrsta u šumi. Ustvari, razrjeđivanje šumskog svoda čak može povoljno utjecati na neke životinjske vrste. Jedno nedavno istraživanje pokazalo je da prisutnost ljudi — čak i onih koji vrše selektivnu sječu šume — može pozitivno utjecati na povećanje biološke raznolikosti kišnih šuma.

Dakle, postoje mnogi dokazi da je tropske kišne šume moguće odgovorno koristiti, a da se pritom ne nanese trajna šteta njihovoj biološkoj raznolikosti. Londonski Economist pisao je: “Kad bi se u samo 10% preostalih [tropskih] šuma provodilo održivo gospodarenje, one bi mogle zadovoljiti sve postojeće potrebe za tvrdim drvom iz tropskih šuma. Tada bi se velik dio ostalih šuma moglo proglasiti zaštićenim područjem.”

Jedan primjer takve potpune zaštite je šuma koju smo spomenuli u uvodnom članku. Ramiro štiti svoju šumu jer su znanstvenici u njoj pronašli nekoliko ugroženih vrsta. Takve maglovite šume rijetke su i neobično bogate biljnim i životinjskim svijetom. “Da bi se očuvalo prirodu, nužno je educirati ljude”, objašnjava Ramiro. “Kad je domaće stanovništvo shvatilo da im zalihe vode ovise o šumi, počelo se zalagati za njeno očuvanje.”

Ramiro dodaje: “Ekoturizam također je važan jer posjetiocima omogućava da nauče zbog čega je važno očuvati različite vrste drveća i biljaka koje vide. Nakon toga još više cijene šumu i živi svijet u njoj.”

Primjeri Ramira i Roberta pokazuju da ljudi mogu koristiti prirodna blaga tropske kišne šume, a da ne uništavaju ni nju ni živi svijet u njoj. No sama činjenica da je to moguće nije jamstvo da će tako i biti. Neki ljudi mogu voditi računa o tome da kupuju samo drvo koje posjeduje certifikat da potječe iz kišnih šuma u kojima se provodi održivo gospodarenje. No nekim drugima takvo što nije moguće provjeriti. Hoće li se onda nastojanjima da se očuva tropske šume uspjeti spasiti njihov nevjerojatno raznoliki biljni i životinjski svijet?

[Karta na stranici 7]

(Vidi publikaciju)

BOLIVIJA

Karta s desne strane sadrži informacije o svakom stablu. Gornji prikaz pokazuje da se radi o tek sićušnom dijelu Bolivije

[Zahvala]

Sve karte izuzev one na vrhu lijevo: Aserradero San Martin S.R.L., Bolivija

[Slike na stranici 7]

Svakom stablu dodijeli se broj te se utvrdi o kojoj se vrsti radi. Nakon toga pomoću prijemnika globalnog sustava za pozicioniranje (gore) zabilježi se točan položaj stabla

[Slika na stranici 7]

Kartiranje stabala ključno je za planiranje sječe kojom se šumi i živom svijetu u njoj ne nanosi trajna šteta’ (Roberto)

[Slike na stranicama 8 i 9]

“Da bi se očuvalo prirodu, nužno je educirati ljude” (Ramiro)

[Zahvala na stranici 9]

Fotografija: Zoo de Baños