Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Madrid — prestonica podignuta za jednog kralja

Madrid — prestonica podignuta za jednog kralja

Madrid — prestonica podignuta za jednog kralja

OD DOPISNIKA PROBUDITE SE! IZ ŠPANIJE

NEKE svetske prestonice nikle su blizu prirodnih luka i već dugo služe kao velika pristaništa. Druge se nalaze na prometnim ušćima reka i skoro da nisu mogle izbeći da postanu istaknuti gradovi. Mnoge evropske prestonice su važni gradovi još od vremena Rimljana. Ali, Madrid, španska prestonica, predstavlja izuzetak. Ovaj grad je 1561. imao manje od 10 000 stanovnika kada je odjednom postao istaknut.

Razlog je bio jednostavan. Filip II, kralj Španije i ogromnog prekomorskog carstva, umorio se od premeštanja svog dvora iz jednog u drugi grad Kastilje. Pošto je bio strastven lovac, želeo je da ima stalno prebivalište u dvoru koji bi se nalazio na podesnoj udaljenosti od njegovih omiljenih lovišta. Madrid je potpuno ispunjavao taj uslov, a pored toga je imao i dobru vodu, prostor za širenje i plodnu zemlju u okolini.

Nakon što je donesena odluka, Filip je počeo sa izgradnjom kako bi pretvorio Madrid u odgovarajuću prestonicu. Kasniji španski kraljevi su takođe ukrašavali grad, stvarajući jedinstvenu vezu između Madrida i kraljevske porodice. Do 17. veka, Madrid je postao najveći grad u Španiji. Danas je to moderna metropola s preko tri miliona stanovnika.

Zbog tesne veze između Madrida i španske kraljevine, mnoge istorijske građevine u njemu dovode se u vezu s dve uticajne dinastije. Najstariji deo grada naziva se austrijski Madrid, jer datira iz vremena austrijske, to jest habsburške dinastije iz 16. i 17. veka. Nešto noviji deo grada postao je poznat kao burbonski Madrid, zbog današnje dinastije koja datira iz 18. veka.

Španski kraljevi su vekovima podupirali ili finansirali izgradnju mnogih veličanstvenih građevina ove prestonice. Najvredniji deo Madridske nacionalne umetničke galerije upravo je njihova kolekcija slika koja je od neprocenjive vrednosti. Veliko kraljevsko imanje na području Madrida na kraju je pretvoreno u glavne gradske parkove i mesta za odmor.

Zeleni grad

Pošto su kraljeve zanimali lov i vrtovi, širok zeleni pojas je sačuvan do vremena kada je Madrid počeo da se širi u savremeno doba. Uprkos brzoj ekspanziji urbane sredine tokom zadnjih decenija, veliki travnjaci s južne strane planinskog venca prostiru se praktično do kapija gradskog centra.

Jedan od madridskih parkova, nekadašnje kraljevsko lovište zvano Kasa de Kampo, smešten je blizu kraljevske palate i tu se sada nalazi moderan zoološki vrt. Severno od Madrida se nalazi jedno ogromno područje pod hrastovom šumom poznato kao brdo Pardo, čiji se obronci spuštaju na manje od deset kilometara od centra grada.

Ubrzo nakon što je Madrid postao prestonica, Filip II je postavio ograničenja što se tiče ovog lovišta. Kraljevski lovački dom, koji je podigao njegov otac, još uvek ukrašava ovaj park. Sada je ovo šumsko područje postalo regionalni park koji pruža utočište dvema najugroženijim vrstama u Evropi — španskom kraljevskom orlu i evropskom crnom lešinaru.

Park Retiro je ranije bio prostran kraljevski vrt u centru Madrida, gde je kraljevska porodica organizovala borbe s bikovima i čak pomorske bitke. U 18. veku je običnim građanima bilo dozvoljeno da posete park, pod uslovom da nose odgovarajuću garderobu. Naravno, sada je kodeks oblačenja manje krut, tako da Madrilenjosi (građani Madrida) svakog vikenda u velikom broju posećuju ovo mirno mesto za odmor. Kristalna palata, izgrađena od kovanog gvožđa i stakla, i jedna polukružna kolonada s pogledom na jezero kojim plove čamci predstavljaju samo dva od mnoštva njegovih očaravajućih detalja.

Karlo III, kralj iz 18. veka koji se veoma zanimao za umetnost i nauku, osnovao je Kraljevske botaničke bašte pored parka Retiro. U poslednja dva i po veka, u ovim baštama se isključivo gaji flora iz Srednje i Južne Amerike.

Umetnička avenija

Zahvaljujući velikodušnosti španskih kraljevskih porodica, Madrid ima i jednu od najvažnijih umetničkih galerija na svetu. Muzej Prado bio je podignut po nalogu Karla III, koji je u istoriji poznat i kao istaknut gradonačelnik Madrida. Umetnička galerija uglavnom pripada španskim monarsima, koji su umetnička dela počeli da skupljaju još pre više od četiri stoleća.

U 17. veku, dvorski slikar Velaskez nije samo slikao vrhunske slike nego je i putovao po Evropi kako bi kupio što bolje slike za svog kraljevskog pokrovitelja, Filipa IV. U sledećem veku, zvanični dvorski slikar postao je Fransisko de Goja. Uopšte ne iznenađuje što se u Pradou nalaze mnoga remek-dela koja su naslikala ova dva slavna umetnika.

Još dve veoma cenjene umetničke kolekcije — muzej Tišen-Bornemisa i Nacionalni muzej Sentro de Arte Rejna Sofija — takođe se nalaze u istoj aveniji kao i Prado. Ovu elegantnu ulicu, nazvanu Umetnička avenija, ukrašavaju mnoge čuvene statue.

Poput mnogih gradova, i Madrid je imao svoje uspone i padove. Ova prestonica je bila pod opsadom tokom većeg dela Španskog građanskog rata (1936-39), i tragovi od metaka iz vremena tog sukoba još uvek se mogu videti na monumentalnom slavoluku poznatom kao Puerta de Alkala. Međutim, osnivači ovog grada su od samog njegovog početka želeli da Madrid bude kulturni centar u kom će svi moći da žive zajedno.

U povelji Madrida, koja datira iz 1202, između ostalog se navodi i to da građani ne mogu da učestvuju u dvobojima, da nose oružje, niti da psuju ili vređaju. Od njih se očekivalo i da ulažu napor da održavaju grad čistim, da ne varaju sugrađane i da troškove venčanja zadrže na razumnom nivou. U skladu s takvim željama, Madrid je i danas čist grad — mada su svadbena veselja postala skuplja nego ranije! Posetioci koji žele ne tako skup obrok mogu probati tipični tapas, ukusno jelo koje se u mnogim lokalima služi uz hladno piće.

Madrid se zadnjih godina znatno proširio. Sada u njemu postoje efikasan sistem javnog prevoza i sva neophodna infrastruktura za udovoljavanje potrebama miliona turista koji dolaze svake godine. U julu i avgustu ove godine, u Madrid će doći na hiljade Jehovinih svedoka iz Španije i drugih zemalja. Svedoci planiraju da održe međunarodni kongres na jednom od najvećih fudbalskih stadiona u Madridu. Mnogi od onih koji budu došli imaće priliku da lično vide prestonicu koja je podignuta za jednog kralja.

[Okvir/Slike na stranama 24, 25]

PALATE DOSTOJNE JEDNOG KRALJA

Kraljevska palata. Ova palata je verovatno najimpresivnija građevina u Madridu, a nalazi se na mestu drevnog mavarskog utvrđenja oko kojeg je Madrid prvobitno bio izgrađen. Služi u važne državne svrhe, premda se od 1931. ne koristi kao kraljevska rezidencija. Između palate i reke koja protiče ispod nje protežu se izuzetno uređeni vrtovi.

Palata Aranhuez. Aranhuez se nalazi na oko 50 kilometara južno od prestonice, uz reku Taho. Zbog plodnog zemljišta i blaže klime, tu je voleo da dolazi Filip II, koji je započeo gradnju palate. Ovu palatu i njene prelepe vrtove dovršio je u 18. veku Karlo III.

Eskorial. Filip II je počeo izgradnju ovog ogromnog manastira, biblioteke, mauzoleja i palate ubrzo nakon što je pretvorio Madrid u prestonicu. Nakon više od 20 godina gradnje, postao je centar Filipovog carstva, utočište jednostavnog izgleda u kom je mogao da radi bez uznemiravanja. U njemu se čuva jedna od najvažnijih španskih kolekcija manuskripata, uključujući i neke srednjovekovne španske prevode Biblije.

Palata Pardo. Ovaj kraljevski lovački dom nalazi se u regionalnom parku koji je na samom obodu Madrida. Prvobitnu zgradu je podigao otac Filipa II, tako da unutrašnje nenatkriveno dvorište datira iz tog perioda.

U gradu Granja de San Ildefonso, koji je 80 kilometara severno od Madrida, nalazi se jedna raskošnija palata. Nju je podigao Filip IV, po ugledu na palatu u Versaju, u kojoj je odrastao. Njeni živopisni vrtovi i fontane padaju u oči između velikih borovih šuma koje prekrivaju okolne planine.

[Izvor]

Fotografija: Cortesía del Patrimonio Nacional, Madrid, España

[Okvir/Slike na 26. strani]

NEKI OD ČUVENIH SPOMENIKA U MADRIDU

Plaza Major (1). Ovaj trg je preko tri veka služio kao pijaca i glavno mesto za javne događaje kao što su borba s bikovima, krunisanja i pogubljenja takozvanih jeretika. Slika u muzeju Prado (2) dočarava živopisan prizor s Plaze Major tokom jedne velike auto-de-fe, to jest javnog suđenja jereticima, održane u Madridu 1680. godine.

Gradska kuća se nalazi na Plazi de la Vilji, čarobnom starom trgu na kom su se održavali prvi zvanični gradski sastanci. Ovaj trg je okružen isto tako starim zgradama koje još uvek odišu duhom Madrida iz 16. veka. Nedaleko odatle, posetilac može videti Puertu de Sol, najprometniji trg u gradu i polaznu tačku svih puteva koji vode iz Madrida ka provincijama. Sve ovo predstavlja najstariji deo grada.

Kako je Madrid rastao, tako su kraljevi iz burbonske dinastije — a naročito Karlo III — gradili druge spomenike ili potpomagali njihovu izgradnju, često oponašajući arhitektonske stilove iz njihove rodne Francuske. Neki primeri su Kraljevska palata, Nacionalna biblioteka (3), Gradski muzej (4), Kibelina fontana (5), Neptunova fontana i Puerta de Alkala (6).

[Izvori]

Slika 2: MUSEO NACIONAL DEL PRADO; slike 5 i 6: Godo-Foto