“DRUGI na popisu najvećih ubojica djece nije niti malarija, niti tuberkuloza, niti AIDS. To je (...) dijareja”, stajalo je u časopisu The Economist. Međutim, mnoge od tih mladih žrtava bile bi danas na životu da su one i njihove obitelji redovito prale ruke sapunom.

Istraživači s londonskog Zavoda za higijenu i tropske bolesti ustanovili su da se “odgovarajućim pranjem ruku broj dijareičnih oboljenja može smanjiti za 43%”, stoji u The Economistu. “Pranje ruku moglo bi imati jednak učinak i na infekcije dišnog sustava, bolesti od kojih umire najviše djece na svijetu. Veliki istraživački projekt koji je proveden za potrebe američke vojske pokazao je da je među vojnicima zabilježeno 45% manje slučajeva prehlade i kašlja kad su ruke prali pet puta na dan.” Čak i u zemljama u razvoju većina obitelji može si priuštiti sapun. Stoga neki za njega s pravom kažu da je “cjepivo koje si sami možete davati”. A usto je i bezbolno!

Biblija također potiče na čistoću. “Očistimo se od svake prljavštine tijela i duha”, stoji u 2. Korinćanima 7:1. Premda je Bog prvenstveno zainteresiran za našu duhovnu čistoću, tjelesnu čistoću također smatra važnom (3. Mojsijeva, poglavlja 12-15). Dakako, Bog od nas ne očekuje da pretjerujemo u pogledu čistoće. Pa ipak, trebalo bi nam prijeći u naviku da peremo ruke nakon što smo koristili toalet, promijenili djetetu pelene ili ga obrisali nakon obavljene nužde, prije pripreme hrane ili prije jela te u svakoj drugoj prilici kada postoji realna mogućnost da prenesemo štetne mikroorganizme na druge. Takvim postupanjem pokazujemo kršćansku ljubav prema članovima obitelji i svima drugima s kojima bismo mogli doći u doticaj (Marko 12:31).