REUBEN je trgovac. Svake godine gotovo trećina njegovog mukotrpno zarađenog novca odlazi na plaćanje poreza. “Ne vidim kamo sav taj novac ide”, žali se on. “Izdvajanja iz državnog proračuna sve su manja, pa nam država pruža manje nego ikad.”

No sviđalo se to nama ili ne, porezi su dio života. Pisac Charles Adams kaže: “Još od postanka civiliziranog društva vladajuća klasa na mnogo načina oporezuje prihode.” Porezi su često izazivali silno negodovanje naroda, a ponekad čak dovodili do pobune. Drevni Britanci pobunili su se protiv Rimljana, govoreći: “Daleko je bolje poginuti nego cijeli život plaćati danak!” U Francuskoj je omraženi porez na sol, takozvana gabela, pridonio izbijanju Francuske revolucije, tijekom koje su poreznici bili pogubljeni na giljotinama. Porezi su odigrali značajnu ulogu i u izbijanju američkog rata za nezavisnost protiv Engleske.

S obzirom na sve to, sasvim je razumljivo da ogorčenost zbog poreza tinja sve do danas. Stručnjaci kažu kako su u zemljama u razvoju porezni sustavi često “nedjelotvorni” i “nepravedni”. Prema riječima jednog istraživača, jedna siromašna afrička zemlja imala je “preko 300 lokalnih poreza, koje čak ni uz najbolju administraciju nije bilo moguće kontrolirati. Mehanizmi prikupljanja i raspodjele poreza nisu postojali ili ih se nije primjenjivalo (...) zbog čega se prikupljena sredstva moglo lako zloupotrijebiti.” BBC News izvijestio je kako su u jednoj azijskoj zemlji “lokalne vlasti nametnule desetke (...) protuzakonitih pristojbi — od pristojbi za uzgoj banana do onih za klanje svinja — kako bi povećale budžet ili kako bi pojedinci napunili vlastite džepove”.

Ogorčenost zbog poreza sve je veća i zbog velike razlike između bogatih i siromašnih. U publikaciji UN-a pod naslovom Africa Recovery stoji: “Razvijene zemlje i zemlje u razvoju u ekonomskom se pogledu razlikuju i po tome što razvijene zemlje subvencioniraju svoje poljoprivrednike, dok ih zemlje u razvoju oporezuju. (...) Istraživanja Svjetske banke pokazuju kako samo zbog subvencija koje Sjedinjene Države odobravaju svojim farmerima zapadna Afrika godišnje na izvozu pamuka izgubi 250 milijuna dolara.” Poljoprivrednici u zemljama u razvoju zato mogu osjećati ogorčenost kad država oporezuje njihova već ionako mizerna primanja. Poljoprivrednik iz jedne azijske zemlje kaže: “Kad god su [državni dužnosnici] bili u našem kraju, znali smo da će tražiti novac.”

Sličnu ogorčenost među ljudima moglo se nedavno zapaziti i u Južnoafričkoj Republici, kada je država nametnula poljoprivrednicima porez na zemlju. Poljoprivrednici su  prijetili da će podnijeti tužbu protiv države. Taj će porez “financijski uništiti poljoprivrednike i dovesti do još veće nezaposlenosti među radnicima na farmama”, izjavio je njihov glasnogovornik. Ogorčenost izazvana porezima čak i danas ponekad urodi nasiljem. BBC News izvještava: “Dva poljoprivrednika [u Aziji] ubijena su prošle godine kada je policija napala selo u kojem su seljani prosvjedovali protiv previsokih poreza.”

No nisu samo siromašni ogorčeni zbog poreza. Jedna anketa u Južnoafričkoj Republici pokazala je da mnogi imućni porezni obveznici “ne žele plaćati dodatne poreze — čak i ako to znači da država neće biti u stanju poboljšati usluge koje su važne i njima samima”. Poznate ličnosti iz svijeta glazbe, filma, sporta i politike dospjele su na naslovne stranice zbog toga što su pokušavale izbjeći plaćanje poreza. U knjizi The Decline (and Fall?) of the Income Tax navodi se: “Nažalost, ni naši najviši državni dužnosnici, naši predsjednici, nisu ni izdaleka tako dobar primjer koji bi građane mogao potaknuti da poštuju porezne zakone.”

Možda i vi smatrate da su porezi pretjerano visoki, nepravedni i nepodnošljivi. Kako biste onda trebali gledati na plaćanje poreza? Služe li oni ikakvoj korisnoj svrsi? Zašto su porezni sustavi često vrlo zamršeni i naizgled nepravedni? Naredni članci analizirat će ta pitanja.