Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Lečenje biljem — da li vam može pomoći?

Lečenje biljem — da li vam može pomoći?

Lečenje biljem — da li vam može pomoći?

LEKOVI na bazi bilja se od drevnih vremena koriste u lečenju bolesti. Papirus Ebers, dokument iz Egipta koji datira iz 16. veka pre n. e., opisuje nekoliko stotina narodnih lekova korišćenih za razne tegobe. Ipak, načini spravljanja biljnih preparata obično su se usmenim putem prenosili s kolena na koleno.

Što se tiče zapadnog sveta, izgleda da je začetnik upotrebe biljaka u lečenju grčki lekar iz prvog veka n. e. po imenu Dioskorid, koji je autor dela O lekovitim stvarima. To delo je narednih 1600 godina bilo najuticajnije među farmakološkim spisima. Tradicionalni biljni lekovi i dalje su popularni u mnogim delovima sveta. U Nemačkoj, vladini programi za zdravstvo čak omogućavaju nadoknadu troškova za biljne lekove koji su izdati na lekarski recept.

Iako neki tvrde da su lekovite biljke koje su poznate u narodu bezbednije od savremenih farmaceutskih lekova, one ipak nisu sasvim bezopasne. Zato se postavljaju neka pitanja: Kojih se mera predostrožnosti i preporuka treba pridržavati kada je reč o lečenju biljem? Postoje li okolnosti pod kojima bi neka druga vrsta terapije bila prikladnija? a

Lekovita svojstva bilja

Bilju se pripisuju mnoga terapeutska svojstva. Smatra se da neke vrste pomažu organizmu da se izbori sa infekcijom. Za neke se kaže da potpomažu varenje, umiruju nervnu napetost, deluju kao laksativ ili doprinose regulaciji rada žlezda.

Bilje se može koristiti i u ishrani i u medicinske svrhe. Primera radi, neke biljke koje su diuretici, kao što je peršun, sadrže znatnu količinu kalijuma, tako da se zahvaljujući njima može nadoknaditi gubitak tog važnog elementa putem mokrenja. b Slično tome, biljka valerijana (odoljen, Valeriana officinalis), koja se dugo koristi kao sedativ, ima puno kalcijuma. Kalcijum pojačava umirujuće dejstvo koje ova biljka ima na nervni sistem.

Korišćenje bilja

Bilje se može koristiti na više načina — za pravljenje čaja, dekokta, tinkture ili melema. Čaj se pravi tako što se bilje prelije kipućom vodom. Ali stručnjaci upozoravaju da bilje koje se koristi za pravljenje čaja uglavnom ne treba kuvati. Dekokt se pravi od korena ili kore biljaka koji se kuvaju u vodi da bi se oslobodile njihove aktivne supstance.

Šta je tinktura? U jednoj knjizi se kaže da je to „ekstrakt bilja koji se dobija pomoću čistog ili razblaženog alkohola, rakije ili votke“. Zatim tu su i melemi, koji se mogu pripremiti na više načina. Oni se obično stavljaju na obolelo ili bolno mesto na telu.

Za razliku od mnogih vitamina i lekova, većina biljaka se smatra hranom i često se uzimaju zasebno na prazan stomak. Takođe se mogu uzimati u obliku kapsula, što može biti praktičnije i prijatnije. Ukoliko odlučite da uzimate biljne preparate, mudro je da to činite pod nadzorom stručnjaka.

Bilje se tradicionalno preporučuje za tegobe kao što su obična prehlada, loša probava, zatvor, nesanica i mučnina. Međutim, ono se ponekad koristi i za mnogo ozbiljnija oboljenja — ne samo kao lek već i kao preventiva. Na primer, vrsta palme Serenoa repens u Nemačkoj i Austriji koristi se u početnoj fazi lečenja benigne hiperplazije prostate (uvećanja prostate). U nekim zemljama ovaj poremećaj pogađa između 50 i 60 procenata muškaraca. Međutim, važno je da uzrok oboljenja ustanovi lekar kako bi se zasiguralo da se u lečenju ne zahteva upotreba jačih lekova, kao u slučaju raka.

Reč opreza

Iako je možda opšte prihvaćeno da je neko bilje neškodljivo, preporučljivo je biti oprezan. Premda neki proizvod nosi oznaku da je ’prirodan‘ budite uvek oprezni. Jedna enciklopedija o bilju navodi: „Neprijatna je činjenica da je neko bilje krajnje opasno. [Nažalost] neki ljudi ne vode dovoljno računa o posledicama korišćenja bilja, bilo opasnog ili neškodljivog.“ Hemijska jedinjenja u bilju mogu uticati na srčani puls, krvni pritisak i nivo glukoze. Pored toga, oni koji imaju srčane probleme, povišen krvni pritisak ili poremećaj nivoa šećera u krvi kao što je dijabetes moraju posebno biti oprezni.

Međutim, obično se neželjene posledice upotrebe bilja svode na alergijske reakcije. Tu spadaju glavobolja, vrtoglavica, mučnina ili osip. Takođe se ukazuje na to da bilje u početnim fazama lečenja izaziva privremeno pogoršanje bolesti tako što se pojavljuju simptomi nalik simptomima gripa ili nekih drugih oboljenja. Pre nego što nastupi olakšanje, osobi može izgledati da se njeno stanje pogoršava. Uglavnom vlada mišljenje da je takva reakcija izazvana uklanjanjem toksina iz tela tokom prvih faza lečenja biljem.

Činjenica da korišćenje određenih biljnih proizvoda ponekad izazove smrt ističe potrebu za oprezom i dobrim savetom. Na primer, biljka efedra, koja se obično koristi za mršavljenje, takođe može povisiti krvni pritisak. Smatra se da je preko 100 prijavljenih smrtnih slučajeva u Sjedinjenim Državama povezano s proizvodima na bazi ove biljke. S druge strane, Stiven Karč, patolog iz San Franciska, navodi: „U svim slučajevima za koje ja znam kada su ljudi [koji su koristili efedru] umrli, posredi je bilo teško oboljenje koronarnih arterija ili predoziranje.“

Dr Logan Čejmberlen, autor jedne knjige o bilju, smatra: „Uzrok štetnih posledica upotrebe bilja u praktično svim poznatim slučajevima tokom poslednjih godina jeste nepridržavanje uputstava... Preporučene doze na proverenim proizvodima su umerene i bezbedne. Nemojte ih ignorisati osim ukoliko niste dobili pouzdanu preporuku od školovanog poznavaoca bilja.“

Linda Pejdž, poznavalac bilja, preporučuje sledeću meru predostrožnosti: „Čak i kod ozbiljnih oboljenja treba uzimati umerene, a ne velike doze. Mnogo bolji rezultati mogu se postići uzimanjem umerenih doza tokom dužeg perioda. Da bi se zdravlje poboljšalo potrebno je vreme.“

Jedna knjiga o bilju objašnjava da neke vrste imaju ugrađen mehanizam za zaštitu od predoziranja. Primera radi, jedna biljka koja se koristi za opuštanje organizma izaziva povraćanje ukoliko se uzima u preteranim količinama. Međutim, iako ovo svojstvo nemaju sve vrste bilja, to ipak ne isključuje potrebu za uzimanjem neškodljive doze.

Pa ipak, po mišljenju mnogih, da bi neko bilje bilo efikasno mora se uzimati u dovoljnoj količini i u odgovarajućem obliku. Ponekad, jedini način da se to postigne jeste da se koristi ekstrakt. To je slučaj s ginkom, biljkom koja se dugo koristi za poboljšanje memorije i cirkulacije, jer je za jednu dozu potrebna velika količina lišća.

Kombinovanje koje može biti opasno

Ako se biljni preparati i lekovi uzimaju istovremeno, može doći do različitih uzajamnih reakcija. Na primer, bilje može pojačati ili ublažiti dejstvo lekova, prouzrokovati da oni budu eliminisani iz tela brže nego obično ili povećati rizik od neželjenih efekata. Kantarion, koji se u Nemačkoj često prepisuje za blagu ili nešto jaču depresiju, uzrokuje da mnogi lekovi budu eliminisani iz organizma dvaput brže nego što je normalno i time smanjuje njihovo dejstvo. Zato ukoliko uzimate neki lek koji vam je prepisan, uključujući i kontraceptivne pilule, posavetujte se s vašim lekarom pre nego što počnete da uzimate lekovito bilje.

Jedna knjiga o lekovitim svojstvima bilja navodi: „Kada se alkohol, marihuana, kokain ili druge droge koje utiču na promenu raspoloženja, kao i duvan pomešaju s nekim lekovitim biljem, njihovo uzajamno dejstvo može biti opasno po život... Zdrav razum nalaže da treba izbegavati upotrebu [droga koje utiču na promenu raspoloženja], posebno tokom bolesti.“ Takođe, taj savet treba ozbiljno da shvate i trudnice i dojilje. Naravno, kada se radi o duvanu i drogama koje stvaraju zavisnost, hrišćani su zaštićeni time što slede biblijsku zapovest da ’očiste sebe od svake prljavštine tela i duha‘ (2. Korinćanima 7:1).

Što se tiče samog bilja, u jednoj publikaciji stoji sledeće upozorenje: „Ukoliko dok uzimate neko lekovito bilje ostanete u drugom stanju, prekinite s daljnjim uzimanjem dok o tome ne porazgovarate sa svojim lekarom. Takođe, pokušajte da zapamtite tačnu dozu i koliko ste dugo koristili to bilje.“

„Samolečenje [biljem] nosi sa sobom izvesne opasnosti“, kaže jedna enciklopedija o bilju. U propratnom okviru, „Potencijalne opasnosti od samolečenja“, naći ćete jedan niz mogućih opasnosti od korišćenja bilja.

Kao i sa svim što se koristi za lečenje, bilje treba koristiti pažljivo, znalački i uravnoteženo. Takođe, upamtite da danas za neke bolesti nema leka. Pravi hrišćani željno očekuju vreme kada će sam uzrok bolesti i smrti — nesavršenost koju smo nasledili od naših praroditelja — biti potpuno uklonjen pod dobrohotnom vladavinom Božjeg Kraljevstva (Rimljanima 5:12; Otkrivenje 21:3, 4).

[Fusnote]

a Probudite se! nije medicinski časopis i stoga ne zastupa nijedan specifičan način lečenja niti ishrane, bilo da se radi o korišćenju biljaka ili o nečem drugom. Informacije u ovom članku namenjene su isključivo opštem obrazovanju. Što se tiče zdravlja i načina lečenja, čitaoci moraju sami za sebe doneti odluku.

b Diuretici su supstance koje povećavaju izlučivanje mokraće.

[Okvir na 14. strani]

Potencijalne opasnosti samolečenja

Evo nekih potencijalnih opasnosti korišćenja bilja bez pomoći stručnjaka.

Ne znate šta je uzrok vaših zdravstvenih problema.

Iako ste tačno utvrdili o kojoj bolesti je reč, način lečenja možda nije odgovarajuć.

Time što se sami lečite možete odložiti odgovarajuće, temeljno, a ipak neophodno lečenje.

Biljni lekovi koje samoinicijativno uzimate mogu delovati negativno u kombinaciji s lekovima koje vam je prepisao lekar — na primer, s lekovima za alergiju ili krvni pritisak.

Samolečenjem možete izlečiti manje tegobe, ali i povećati druge zdravstvene probleme, kao što je visok krvni pritisak.

[Izvor]

Izvor: Rodale’s Illustrated Encyclopedia of Herbs