Stručnjaci procjenjuju da je 25 posto svih farmaceutskih preparata koje danas koristimo proizvedeno — u cijelosti ili djelomično — od tvari koje nalazimo u biljkama. To često ističu oni koji promoviraju razne biljne lijekove.

Istraživanja ljekovitih biljaka uglavnom su usmjerena na izoliranje aktivnih tvari. Jedna od najpoznatijih takvih tvari je salicin, koji se dobiva iz kore bijele vrbe i koristi se u proizvodnji aspirina.

Nakon što se izoliraju iz biljaka, aktivne tvari mogu se primjerenije i preciznije dozirati. U jednoj knjizi stoji: “Ako želite uzeti dovoljno vrbine kore da biste postigli učinak koji je jednak učinku aspirina ili pak dovoljno pustikare da biste u potpunosti iskoristili spasonosni učinak digitalisa, puno je jednostavnije uzeti tabletu nego jesti prirodne pripravke.”

No s druge strane, izoliranje aktivne tvari iz ljekovite biljke može imati i svojih mana. U prvom redu, to može dovesti do gubitka hranjive vrijednosti i eventualnih ljekovitih svojstava drugih tvari koje biljka sadrži. Osim toga, neki organizmi koji uzrokuju bolesti mogu postati otporni na lijekove kojima ih se nastoji suzbiti.

Primjer kinina, tvari koju se dobiva iz kore kininovca, svjedoči o tome da izoliranje aktivnih tvari iz ljekovitog bilja može imati i štetne posljedice. Premda kinin uništava veliki postotak parazita koji uzrokuju malariju, oni koji prežive naglo se razmnože nakon što drugi budu uništeni. U jednoj knjizi stoji: “Ta vrsta otpornosti postala je veliki problem u medicini.”