Skip to content

Skip to table of contents

haar na manno!

haar na manno!

haar na manno!

jad tusi kise mushkal vich hunde ho, ta tusi ki karde ho? ki tusi bahut ziada nirash ho jande ho ja fir himmat kar ke os da samna karde ho? eh sach hai ki sanu sarya nu zindagi vich mushkla aundiya han, par kujh lokaa diya zindagiya vich ta mushkla de paharr tutt painde han. kayi maahara da kehna hai ki ik insaan de ravayiye to os di soch pata laggdi hai. kujh lok vaddiya-vaddiya mushkla vi paar kar lainde han, par kujh lok chhoti jehi mushkal aun te himmat haar baithde han. idda kyo hunda hai?

mann lo ki tusi naukri labh rahe ho. tusi ik interview dinde ho, par tuhanu naukri nahi mildi. tuhanu kidda laggega? ki tusi eh sochoge, ‘mainu kis ne kamm te rakhna? mainu kade koi naukri nahi milni.’ ja ‘mai kise kamm da nahi. mai zindagi vich kujh nahi kar sakda.’ je tusi idda sochoge, ta tusi zaroor nirash ho jaoge.

galat soch nu havi na hon dyo!

tusi nirash karan vali soch naal kive larr sakde ho? sabh to pehla ta tuhanu is soch nu pachhanna pavega. fir is soch nu apne te havi na hon dyo. je tuhade naal kujh maarra hunda hai, ta socho ki is pichhe ki kaaran hovega. misal layi, ki tuhanu oh naukri is layi nahi mili kyoki tuhanu koi pasand nahi karda ja fir tuhade kol jo hunar hai, oh kanpni valya diya manga to vakhra hai?

ik pal layi thandhe dimag naal eh sochan di koshish karo ki ki halaat sachi inne marre han ja ki tusi aeve hi inni chinta kar rahe ho. jad tuhade naal kujh maarra hunda hai, ta eh na socho ki tusi kadi kujh changa nahi kar sakde. sago apna dhyaan changiya galla val lao. jive, socho ki tuhade ghar vich sabh-kujh vadiya chal reha hai ja tuhade dost kinne change han. je tuhanu naukri nahi mili, ta eh na socho ki tuhanu kade vi naukri nahi milani. galat soch tuhade te havi na hove, is layi tusi hor ki kar sakde ho?

teecha rakho

haal hi de sala vich khojkara ne umeed rakhan da matlab dassya hai. ohna ne keha ki umeed rakhan vich is gal da bharosa rakhna shamal hai ki tusi apne teeche poore kar loge. idda karan naal tusi apni soch sudhar sakoge te apna teecha hasal kar sakoge. agle lekh vich asi umeed bare hor kayi galla janange.

ki tuhanu laggda ki tusi apna teecha poora kar sakde ho? je tusi chhote-chhote teeche rakh ke ohna nu hasal kar lainde ho, ta tuhada apne aap te bharosa vadhega. je tusi hale tak koi teecha nahi rakhya hai, ta tusi idda karan di koshish kar sakde ho. kayi vaar asi zindagi di bhajj-daurr vich inna rujh jande ha ki asi bhull hi jande ha ki zindagi vich kehrri gal sabh to ziada zaroori hai te sadde teeche kehrre han. bible vich bahut sama pehla is bare salah ditti gayi si. is vich likhya hai, “ziada zaroori galla nu dhyaan vich rakho.”​—filippiya 1:10.

je sanu eh pata hove ki kehrri gal saddi zindagi vich sabh to zaroori hai, ta asi is mutabak teeche rakh pavange. par sanu dhyaan rakhna chaheeda hai asi shuru-shuru vich bahut sare teeche na rakhiye. nale sanu idda de teeche rakhne chaheede han jo asi saukhya poore kar sakiye. je asi koi aukha teecha rakhde ha, ta asi nirash ho ke haar mann lavange. is layi changa hovega ki asi chhote teeche hi rakhiye.

ik purani kahavat hai: jithe chaah, uthe raah! teecha rakhan to baad sanu os nu poora karan da thaan laina chaheeda hai. je asi os teeche de faidya bare sochange, ta asi is nu poora karan layi hor vi mehnat karange. ho sakda hai ki mushkla aun, par sanu nirash ho ke haar nahi mann laini chaheedi.

sanu pehla to hi sochna chaheeda hai ki teecha hasal karan layi sanu ki karan di lorr hai. ik lekhak c. r. snyder ne salah ditti ki teecha hasal karan layi sanu vakho-vakhre tareeke soch ke rakhne chaheede han. je ik tareeka kamm na aave, ta asi doosra tareeka varat sakde ha atey je doosra vi kamm na aave, ta tisra.

is lekhak ne eh vi keha ki shayad kayi vaar sanu apne teeche badlane pain. je asi koi teecha hasal nahi kar pa rahe, ta os bare sochde rehen naal asi pareshan ho sakde ha. is layi je asi apna teecha badal layiye atey koi hor teecha rakh layiye jis nu asi hasal kar sakde ha, ta sanu fir to umeed milegi.

bible to pata laggda hai ki raja daood ne vi kujh idda hi keeta. os ne sochya si ki oh yahovah parmeshwar layi mandar banavega, par parmeshwar ne os nu keha ki oh nahi, sago os da puttar mandar banavega. is gal karke nirash hon di bajaye, daood ne apna teecha badal lya. os ne mandar banaun vich apne puttar di madad karan bare sochya, is layi oh sona-chandi te hor cheeza ikatthiya karan lagg pya.​—1 rajya 8:17-19; 1 itehas 29:3-7.

chahe asi apni zindagi vich khush rehna te umeed rakhni sikh layiye, ta vi ho sakda hai ki asi kadi-kadi nirash ho jayiye. kyo? kyoki kayi cheeza sadde hath-vass nahi hundiya. ajj lok gareebi, yudh, aniya te bimariya karke nirash han. inha bare soch ke shayad asi vi umeed guaa baithiye. ta fir os vele kaun sanu umeed de sakda hai?

[tasveer]

je tuhanu koi naukri na mile, ta ki tusi sochoge ki tuhanu kade vi naukri nahi milani?

[tasveer]

raja daood ne apna teecha badlya