IZLOŽENI na policama kioska i trgovina, šareni i sjajni, natječu se za vašu pažnju. Premda se čak i niste namjeravali zaustaviti i pogledati ih, privukle su vas njihove privlačne slike i naslovi. Svi ti časopisi kao da vas zovu: “Dođi, kupi me!” Iako je, općenito uzevši, istina da na temelju naslovne stranice neke knjige ili časopisa ne možemo puno znati o samom sadržaju, slike na naslovnicama luksuzno opremljenih časopisa imaju snažan utjecaj na potencijalne kupce. U mnogim zemljama ovi su časopisi preplavili tržište, natječući se za pažnju kupaca.

Takve časopise možemo podijeliti u dvije grupe. U jednu grupu spadaju časopisi koji se bave stručnim temama vezanim za razna područja i profesije te se obično poštom šalju pretplatnicima. Drugu grupu čine časopisi koji pišu o raznim temama, no njihovi izdavači ciljaju na određene grupe ljudi, primjerice na djecu, muškarce ili žene. Časopisi se od novina razlikuju po svom formatu i sadržaju, naime manji su i tiskaju se na kvalitetnijem, sjajnijem papiru, zbog čega su toliko privlačni. Što se tiče njihovog sadržaja, oni se obično ne bave toliko svjetskim zbivanjima i vijestima kao što je to slučaj s novinama. Članke u časopisima pišu različite osobe te oni sadrže razne informacije i mišljenja. Osim toga, stil pisanja varira od običnog iznošenja činjenica do osobnog i emotivnog stila.

Dok na policama trgovine ili kioska promatrate razne časopise, nekoliko će činilaca sigurno utjecati na vaš izbor i pomoći vam pri odluci da li kupiti neki časopis. Važnu ulogu svakako će odigrati vaš spol, a i osobni interesi te možda cijena časopisa. Da, ovi časopisi znaju biti prilično skupi, možda čak tri ili četiri puta skuplji od običnih novina. No današnje će novine već sutra završiti u smeću, dok s ovakvim časopisima to nije slučaj. Svoj omiljeni časopis vjerojatno ćete čitati bez  žurbe te ga čuvati tjednima ili mjesecima, a možda ga i dati drugima. Čak i knjižnice ponekad rado prihvaćaju starije primjerke nekih časopisa, a i neki se ljudi bave sakupljanjem istih.

Svatko ima svoje mišljenje o tome vrijede li ovi časopisi toliko koliko koštaju. No glavni razlog zbog kojeg je njihova cijena relativno visoka jest taj što je njihova proizvodnja dosta skupa. Izdavači ovakvih časopisa prije nego što lansiraju neki novi trebaju dobro ispitati već ionako zasićeno tržište. Neke velike izdavačke kuće objavljuju i u svojim tiskarama tiskaju i po 30 ili čak i više različitih časopisa. No usprkos tome, troškovi objavljivanja i tiskanja takvih časopisa veliki su jer na svakom časopisu radi zaseban tim.

Ako otvorite impresum glamuroznih časopisa, iznenadit ćete se kad vidite koliko urednika i drugih odgovornih osoba radi na njihovom izdavanju. Svatko od njih zadužen je za pojedini aspekt časopisa i ima svoj tim radnika. Veći časopisi obično imaju svoje novinare i fotografe, no mnogi novinari i fotografi preko agencija samostalno rade za razne izdavačke kuće, što znači da ih te kuće upošljavaju svako toliko ili pak da za njih rade skraćeno radno vrijeme.

Nakon što je članak napisan, najprije ga provjeravaju korektori. Zatim tekst mijenjaju ili prilagođavaju lektori. Ilustracije su važan dio luksuzno opremljenih časopisa, pa su potrebni i grafički dizajneri. Oni koji rade na grafičkom oblikovanju i pripremi teksta odlučuju o tome kakav će biti raspored tekstova i ilustracija. Tekstovi i ilustracije moraju privući pažnju čitatelja i međusobno se nadopunjavati. Većina izdavačkih kuća ima svoj priručnik s uputama o tome kakav se način izražavanja i stil pisanja trebaju koristiti u njihovim publikacijama. Za sve je na koncu odgovoran glavni urednik. On donosi neodgodive konačne odluke kako se ne bi kasnilo s izdavanjem časopisa. Prije nego što časopis ide u tisak odgovorne osobe analiziraju njegov završni primjerak.

U cijenu časopisa uključeni su tiskanje i distribucija te plaće svih koji su sudjelovali u njegovoj pripremi. Budući da se neće prodati svi primjerci časopisa, trgovci ih često uzimaju pod uvjetom da primjerke koji se ne prodaju mogu vratiti izdavačkoj kući. Očito je da cijena takvih časopisa ne pokriva troškove njihove proizvodnje. Ustvari, jedan takav prosječan časopis ne bi mogao opstati na tržištu da veliki dio njegovog sadržaja ne čine reklame. Naprimjer, jedan noviji primjerak međunarodnog glamuroznog časopisa od 200 stranica imao je više od 80 punih stranica reklama. Razni proizvođači i trgovci svjesni su toga da će kvalitetan, sjajan papir i četverobojni tisak izvrsno reklamirati njihove proizvode.

Procijenjeno je da u Australiji svaka osoba u prosjeku dnevno provede 1,2 minute čitajući neki časopis, dok za odlazak u kino odvaja 1,1 minutu dnevno, a za slušanje muzike 0,7 minuta dnevno. Očito je i to jedan od razloga zbog kojih su glamurozni časopisi izvrsno reklamno sredstvo.

Budući da se ovdje ne možemo osvrnuti na svaki časopis, nakratko ćemo se pozabaviti časopisima za žene. Odnedavno se njihov  sadržaj našao pod povećalom javnosti. Dok neki te časopise smatraju bezazlenima, drugi su mišljenja da se putem njih iskorištava žene. U svakom slučaju, takvi su časopisi uzbudljivi te privlače svojim glamuroznim sadržajem, što doprinosi njihovoj popularnosti. No tijekom proteklih nekoliko godina u tim je časopisima došlo do nekih promjena. Neki časopisi koji su se pretežno bavili temama vezanim uz dom i vođenje kućanstva počeli su više pisati o slavnim osobama. Osim toga, popularni su postali i članci o zdravlju. Žene su prije voljele čitati kratke priče, a priče u nastavcima pridonijele su tome da su se časopisi još više prodavali. No danas samo rijetki glamurozni časopisi sadrže takve priče i romane.

Zbog čega su ženski časopisi danas popularni? Naslovna stranica takvih časopisa obično je toliko privlačna da mnoge mami da ih kupe. Ako je na naslovnici fotografija žene, ta žena mora biti ili slavna ili lijepa. Osoba s naslovnice također mora biti mlada i vitka, a zahvaljujući digitalnoj obradi fotografije izgledat će još i ljepše. Što reći o tekstu na naslovnici? On je, dakako, različit, ovisno o tome kojoj je grupi ljudi namijenjen, pri čemu ulogu igraju životna dob i stil života. Na nekim naslovnicama prevladavaju teme vezane uz modu, a na drugima se nude razne nagrade. Na naslovnoj stranici često su navedene teme časopisa.

Izdavači časopisa tvrde da znaju što žene vole. I činjenica je da oni vrše opsežna marketinška istraživanja kako bi saznali što je to što žene, općenito uzevši, vole. No postavlja se pitanje: Da li oni udovoljavaju stvarnim potrebama žena ili sami stvaraju te potrebe kako bi ih zatim mogli iskoristiti? Osvrnimo se na to kako mnogi ženski časopisi oblikuju razmišljanje ljudi. Kao prvo, oni veliku pažnju pridaju stilu života i stavovima slavnih osoba. To možda i jest nešto o čemu ljudi vole čitati, no kriju li se iza toga i neke opasnosti? U svojoj knjizi About Face Jonathan Cole, klinički neurofiziolog na Sveučilištu u Southamptonu (Engleska), kaže da poznavanje lika osobe koju nikada nismo upoznali niti čuli njen glas može stvoriti prividnu bliskost. Pridodamo li tome još mnoge napise o slavnim osobama, onda nije teško shvatiti današnju pojavu da ljudi tuguju kad umre netko koga nisu poznavali, no čije su fotografije često viđali u glamuroznim časopisima. Dakako, toj prividnoj bliskosti mogu doprinijeti i televizijski i novinski izvještaji.

Još jedna stvar koju se razmatra jest koliko glamurozni časopisi utječu na stav žena prema tome kako bi trebale izgledati. Premda se mjerila razlikuju od zemlje do zemlje,  osnovna poruka koja se u razvijenim zemljama provlači kroz današnje časopise za žene jest da moraju biti mršave žele li izgledati lijepo. Neki pedagozi, roditelji, pa čak i same manekenke, kažu da dio odgovornosti za to što sve veći broj žena, naročito mladih, ima poremećaj u navikama hranjenja te što su dijete toliko popularne trebaju snositi i ženski modni časopisi zbog fotografija koje se u njima redovito pojavljuju.

Da bi se ispitala točnost tih tvrdnji, provedena je anketa među čitateljicama australskog izdanja jednog međunarodnog časopisa te je pozvana grupa stručnjaka koji su trebali proanalizirati rezultate ankete. U anketi je bilo ispitano više od 2 000 žena, a 82 posto njih imalo je između 16 i 29 godina. Pri tom ispitivanju koristilo se tabelu preporučene tjelesne težine u kojoj se idealna težina određuje prema nečijoj visini, dobi i tako dalje. Otprilike 60 posto žena smatralo je da njihova težina premašuje preporučenu, premda je to bio slučaj kod samo 22,6 posto žena. Dok je 59 posto žena čija je težina manja od preporučene smatralo da se nalaze u okvirima preporučene tjelesne težine, 58 posto onih koje su bile u okvirima preporučene težine smatralo je da imaju višak kilograma. Samo 12 posto žena bilo je zadovoljno svojom težinom. Neke od anketiranih žena negativno su komentirale tabelu preporučene tjelesne težine koju je sastavilo australsko Ministarstvo zdravstva, tvrdeći da je preporučena tjelesna težina za žene svih visina prevelika. Osim toga, 67 posto žena priznalo je da zavidi drugim ženama na njihovom izgledu, a svaka osma žena priznala je da ima ili je imala ozbiljan poremećaj u navikama hranjenja.

Fiona Pelly, dijetetičarka koja je bila član spomenutog tima stručnjaka, rekla je: “Očito je da težina postaje jedna od glavnih preokupacija žena.” Dr. Janice Russell, ravnateljica klinike za poremećaje u navikama hranjenja u Sydneyu, rekla je: “Da stvar bude još gora, žene su [u anketi] vrlo često spominjale osjećaje kao što su krivnja i zavist. Stalno biti pod utjecajem takvih osjećaja nije nimalo zdravo.”

Premda su neke žene priznale da su im uzor filmske zvijezde, najznačajnije otkriće ankete bilo je da je 72 posto žena reklo kako na njih najviše utječu slike manekenki iz modnih časopisa. Jedna mlada žena koja se liječila na klinici za poremećaje u navikama hranjenja i ponosna je što sada ima 55 kilograma priznala je: “Još uvijek zbog utjecaja medija, modnih časopisa i slavnih ličnosti osjećam pritisak da budem još mršavija.” Ankete provedene u drugim dijelovima svijeta pokazale su slične rezultate.

Časopis koji za vas može biti daleko korisniji i poučniji upravo je ovaj koji držite u ruci, Probudite se! Njega niste kupili na kiosku, već vam ga je možda netko ponudio na ulici ili osobno donio kući. Budući da njega širom svijeta objavljuju, tiskaju i nude volonteri, on se ne prodaje. Dopisnici časopisa Probudite se!, koji članke šalju iz svih dijelova svijeta, također su volonteri, jednako kao i svi grafički dizajneri, umjetnici i prevodioci. Prvi broj časopisa Probudite se! izašao je 1946. Njegove preteče bili su časopisi Zlatni vijek, koji je počeo izlaziti 1919, i Utjeha. Ti časopisi nikada nisu sadržavali nikakve reklame. Časopis Probudite se! trenutno izlazi na 87 jezika, i to na mnogima od njih dvaput mjesečno, a njegova svjetska naklada iznosi preko 22 milijuna primjeraka.

Popratni časopis Kula stražara ima još veću nakladu, naime preko 25 milijuna primjeraka, i to na 148 jezika, a izlazi od 1879. Ovi časopisi mnogim ljudima pomažu da saznaju odgovore na važna životna pitanja te sadrže članke zanimljive muškarcima, ženama i mladima širom svijeta.

Svi trebamo biti svjesni toga da se ne rađamo sa znanjem. Mudrost i znanje stječemo tijekom odrastanja i života, a naše stavove i način života često oblikuje ono što čitamo. Zbog toga je važno da štivo koje izabiremo bude kvalitetno i korisno.