AKO je priča o Robinu Hoodu istinita, on je svoje krađe smatrao opravdanima. Prema engleskoj legendi, on je krao od bogatih kako bi davao siromašnima. I svećenik citiran u uvodu smatra da je siromaštvo opravdani razlog za krađu. On za ljude koji kradu po trgovinama kaže: “Stvarno suosjećam s njima. Dapače, smatram da je to što kradu u potpunosti opravdano.” Taj je svećenik čak rekao da bi robne kuće jedan dan u godini trebale otvoriti vrata siromašnima i dopustiti im da besplatno uzmu sve što im treba.

No mnogi koji kradu ne rade to jer su siromašni. U Japanu se čak dogodilo da su zbog krađe u trgovini uhapšena dva policajca. U Sjedinjenim Državama član uprave jedne prehrambene firme uhvaćen je kako krade u trgovini svoje firme. Tinejdžeri koji kod sebe imaju novac često kradu stvari koje im nisu ni potrebne. Zašto takvi ljudi kradu?

Uzbuđenje, strah, moć. Kao što je to bilo i s djevojkama spomenutim u prethodnom članku, neke koji kradu preplave navedeni osjećaji, a želja da to ponovno dožive tjera ih u novu krađu. Jedna žena priča kako se osjećala nakon što je prvi put nešto ukrala: “Bila sam uzbuđena. Nisu me uhvatili i zbog toga sam bila izvan sebe!” Kako se ta žena osjećala nakon što je krala neko vrijeme? Ona kaže: “Sramila sam se, ali mi je to ujedno pričinjavalo zadovoljstvo. Bila sam puna života. To što sam krala, a nitko me nije otkrio ispunjavalo me osjećajem moći.”

Mladić po imenu Hector kaže da je još mjesecima nakon što je prestao krasti osjećao želju da to ponovno učini. * “Bilo je to poput ovisnosti. U trgovačkom bih centru u izlogu ugledao radio i pomislio: ‘Tako bih ga lako mogao ukrasti! Sigurno me ne bi uhvatili!’”

Neki koji kradu zbog osjećaja koje to u njima budi čak i ne žele stvari koje kradu. U jednim indijskim novinama stajalo je: “Psiholozi kažu da takve ljude na krađu potiče uzbuđenje koje osjećaju jer rade nešto što je zabranjeno. (...) Neki kasnije čak i vrate ono što su ukrali.”

Deseci milijuna ljudi bore se s depresijom te ih njihovi osjećaji ponekad navedu da učine nešto loše, naprimjer da ukradu nešto u trgovini.

Jedna 14-godišnja djevojka živjela je u sretnoj i imućnoj obitelji. Pa ipak, osjećaj beznađa nadvio se nad njom “poput oblaka”. “Neprestano me to mučilo”, rekla je. Zbog toga je počela piti i uzimati drogu. Zatim su je jednog dana uhvatili kako krade u trgovini. Na koncu si je dvaput pokušala oduzeti život.

Ako mlada osoba koja inače nije problematična odjednom počne krasti, roditelji bi trebali ispitati da li njihovo dijete prolazi kroz teško emocionalno razdoblje. Dr. Richard MacKenzie, koji se specijalizirao za liječenje adolescenata, rekao je: “Sve dok se ne otkrije neki drugi uzrok, smatram da svaka neuobičajena promjena u ponašanju djeteta ukazuje na moguću depresiju.”

Neki mladi kradu po trgovinama zbog pritiska okoline — takve krađe mogu biti uvjet za pristup nekoj grupi prijatelja. Drugi možda kradu iz dosade. Profesionalni kradljivci kradu jer od toga žive. Bez obzira na razloge zbog kojih kradu, lopovi iz trgovina svakog dana otuđe robu u vrijednosti od više milijuna dolara. Netko taj manjak mora i pokriti.