Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Krađa po radnjama — ko plaća cenu?

Krađa po radnjama — ko plaća cenu?

Krađa po radnjama — ko plaća cenu?

U JAPANU je vlasnik jedne radnje uhvatio tinejdžera u krađi i pozvao je policiju. Kada je policija stigla, mladić se dao u bekstvo. Policajci su krenuli u poteru za njim. Dok je begunac pretrčavao preko pruge, udario ga je voz i on je poginuo.

Ovaj slučaj je dobio veliki publicitet i neki su osuđivali trgovca zbog toga što je pozvao policiju. On je privremeno zatvorio radnju dok se buka nije stišala. Nakon što je ponovo krenuo s radom, lopovi su počeli masovno da dolaze u njegovu prodavnicu. Međutim, zbog nesreće koja se dogodila, on se nije usuđivao da im se suprotstavi. Njegova radnja postala je poznata kao laka meta. Ubrzo je morao da je zauvek zatvori.

Mora se priznati da je slučaj koji smo spomenuli veoma tragičan, ali on ilustruje jednu važnu istinu. Krađa po radnjama prouzrokuje ogromne gubitke — na mnogo načina i mnogim ljudima. Osmotrimo malo detaljnije visoku cenu ovog prestupa.

Cena koju plaćaju trgovci

Zbog krađe po radnjama, trgovci širom sveta godišnje izgube na milijarde dolara. Prema nekim procenama, samo u Sjedinjenim Državama ti gubici iznose više od 40 milijardi dolara. Koliko radnji može podneti gubitke koji su deo ove velike sume? Za mnoge od njih to je preveliki problem. Kada lopovi „nagrnu“ na rafove, posao u koji je neko uložio čitav život može propasti.

„Osim konkurencije, veliki problem je i krađa. Ne znam koliko dugo ćemo moći da ostanemo u poslu“, kaže Luk, vlasnik radnje iz Njujorka. On nema dovoljno sredstava da nabavi elektronski sigurnosni sistem. Što se tiče lopova, Luk kaže: „To može biti bilo ko, pa i moje stalne mušterije.“

Neki smatraju da njegov problem nije toliko ozbiljan. ’Te trgovine zarađuju mnogo novca‘, kažu oni. ’Ono što ja uzmem beznačajno je u poređenju s tim.‘ Ipak, da li trgovine na malo zaista toliko puno zarađuju?

Neke prodavnice prodaju robu po ceni koja je 30, 40 ili 50 posto veća od nabavne, ali to nije pokazatelj zarade koju ostvaruju. Deo tog prihoda trgovci koriste da bi platili troškove poslovanja, kao što su najamnina, porezi, plate i doprinosi za zaposlene, zatim održavanje objekta, popravke opreme, osiguranje, struja, voda, grejanje, telefonski računi i sigurnosni sistemi. Nakon što se odbiju svi troškovi, zarada može iznositi svega 2 ili 3 posto. Prema tome, kada neko krade u radnji, on trgovcu oduzima deo sredstava za život.

Šta je sa sitnim krađama?

Tokom kupovine, jedan mali dečak se odvaja od majke i odlazi do mesta gde stoje slatkiši. Tamo iz jedne kutije uzima čokoladicu i stavlja je u džep. Da li takve sitne krađe utiču na trgovinu?

U brošuri Curtailing Crime — Inside and Out, koju je izdalo Američko udruženje malih preduzetnika, piše sledeće: „Sitne krađe možda ne izgledaju kao ozbiljan prestup nekome ko tu i tamo uzme hemijsku olovku ili džepni digitron. Ali to je smrt za male radnje koje se bore za opstanak.“ Pošto je marža (razlika između nabavne i prodajne cene) mala, da bi pokrio gubitke, trgovac koji zbog krađe ima manjak od 1 000 dolara godišnje, mora da proda dodatnih 900 čokoladica ili 380 kesica supe svakog dana. Prema tome, ako mnogo malih dečaka krade čokoladice, radnje imaju velike gubitke. Tu leži uzrok problema.

Na desetine miliona ljudi, mladih i starih, bogatih i siromašnih, različitih rasa i porekla, kradu robu iz prodavnica. Koje su posledice toga? Američki Nacionalni savet za prevenciju kriminala izveštava da je u Sjedinjenim Dražavama trećina od ukupnog broja prodavnica koje su prestale sa radom zatvorena zbog krađe. Nema sumnje da ista opasnost preti i trgovinama u drugim zemljama.

Kako kupci plaćaju

Kada se krade roba iz prodavnica, cene rastu. Zbog toga kupci u nekim zemljama za kupljenu robu u proseku plaćaju dodatnih 300 dolara godišnje. To znači da ako neko zarađuje 60 dolara dnevno, on svake godine daje svoju sedmičnu zaradu da bi platio ono što drugi ukradu. Koliko ljudi može da podnese toliki gubitak? Za penzionera koji živi od penzije ili za samohranu majku koja se bori da bi izdržavala porodicu, gubitak sedmične zarade na ovaj način može biti težak udarac. Ali, to nije jedina šteta koja nastaje usled krađe po radnjama.

Kada se radnja na ćošku zatvori, čitav kraj može osetiti posledice. Nedavno je jedna apoteka u jednom američkom mestu zatvorena zbog stalnih krađa. Da bi nabavili lekove, mnogi stari i nemoćni žitelji tog susedstva sada moraju da idu u drugu apoteku koja je udaljena dva i po kilometra. „Pokušajte da pređete taj put u invalidskim kolicima“, rekao je jedan zvaničnik.

Visoka cena koju plaćaju roditelji

Brus je čovek koji se drži visokih moralnih merila i poučava svoju decu da budu poštena. Jednog dana, njegova ćerka je uhvaćena u krađi. „Bio sam očajan“, kaže on. „Zamislite kako je kada vam jave da je vaše dete uhvaćeno u krađi. Tolike godine smo vaspitavali našu ćerku da bude moralna osoba, a onda se desilo ovo. Nikad nismo ni pomislili da bi se ona mogla pobuniti na ovaj način.“

Brus je bio obuzet brigama zbog svoje ćerke i njene budućnosti. Osim toga, odrekao se prednosti da volonterski služi kao religiozni učitelj. „Kako bih mogao da stanem za govornicu i pogledam ljude u oči? Kako bih ja, mirne savesti, mogao da ih poučavam kako da vaspitavaju svoju decu? Smatrao sam da nemam prava na to.“ Izgleda da njegova ćerka nije razmišljala o tome kako će njen prestup uticati na njega.

Posledice koje snose kradljivci

U prošlosti, kada bi vlasnici radnji uhvatili nekoga u krađi, izgrdili bi ga i pustili da ode. Danas oni zovu policiju, čak i ako nekoga prvi put uhvate u krađi. Lopovi tako uviđaju da njihov prestup ima ozbiljne posledice. Devojka po imenu Natali osetila je to na svojoj koži.

„Što sam više krala, postajala sam sve sigurnija u sebe“, ispričala je ona. „Računala sam na to da će me čak i ako budem uhvaćena, advokat i sudski troškovi koštati manje nego da sam platila svu tu skupu odeću.“ Ali, prevarila se.

Bila je uhvaćena kad je pokušala da ukrade jednu haljinu, a zatim je s lisicama na rukama odvedena u policijsku stanicu. Tamo su joj uzeli otiske prstiju i stavili je iza rešetaka sa drugim kriminalcima. Satima je čekala da njeni roditelji dođu i polože kauciju za nju.

Svima koji razmišljaju o krađi, Natali poručuje: „Poslušajte moj savet i jednostavno platite tu glupu haljinu ili farmerke.“ Ako se ipak odlučite za krađu, ona kaže: „Dugo, dugo ćete žaliti zbog toga.“

Policijski dosije jeste razlog za žaljenje. Na njihovu žalost, oni koji su bili osuđeni zbog krađe mogu ustanoviti da njihov prestup nije zaboravljen, već da ih uvek iznova nešto podseća na njega, poput mrlje na haljini ili košulji. Kada podnose molbu za prijem na fakultet, možda moraju da navedu da su bili osuđivani. Mogu imati poteškoće da dobiju dozvolu za bavljenje određenom profesijom kao što je medicina, stomatologija ili arhitektura. To može umanjiti njihove šanse da dobiju posao u nekoj kompaniji. A svi ti problemi mogu da se jave i kada je osoba platila kaznu koju je sud odredio i više nikada nije ništa ukrala.

Čak i ako kradljivac nikada nije bio osuđen, to što je učinio može ga mnogo koštati. To je bio slučaj s Viktorom, koga smo već spomenuli. „Uvek sam uspevao da prođem nekažnjeno“, priča on. „Nikada nisam bio uhvaćen u krađi.“ Ali ipak je snosio određene posledice. Razmišljajući o tome, on kaže: „Mislim da mladi treba da budu svesni jedne činjenice: Čovek žanje ono što je posejao. Čak i ako vas policija nikada ne uhvati, snosićete posledice svojih postupaka.“

Krađa po radnjama nije prestup koji nikome ne nanosi štetu. Roba koju lopovi ukradu ima svoju cenu. Zato svi oni koji kradu po radnjama treba da potpuno prekinu s tim. Ali kako neko može skupiti snagu da to učini? Da li će krađa po radnjama ikada biti iskorenjena?

[Slika na 7. strani]

Mnoge prodavnice su zatvorene zbog krađe

[Slika na 7. strani]

Svi snose posledice krađe po radnjama

[Slike na 8. strani]

Krađa loše utiče na budućnost počinioca

[Izvor]

Otisci prstiju: © Morocco Flowers/ Index Stock Imagery