UZGAJIVAČ posipa tlo sumpornim prahom kako bi bilo što kiselije. Kad ujesen plodovi dozru, on poplavljuje polja. Prilikom berbe namjerno ispusti iz ruke pokoju bobicu da vidi hoće li odskakivati po tlu.

Je li taj čovjek pri zdravoj pameti? Ne brinite se, on dobro zna što radi! Premda izgleda da samo pravi štetu, to što radi zapravo mu omogućava da dobije urod vrhunske kvalitete. On se bavi uzgojem brusnica. Želite li saznati nešto više o tim otpornim bobicama?

Kad su Europljani došli do sjeveroistočne obale Sjeverne Amerike, domaći stanovnici s kojima su počeli trgovati ponudili su im crvene bobice osvježavajućeg, kiselkastog okusa. Indijanci iz plemena Pequot, koji su živjeli na poluotoku Cape Codu, zvali su te bobice i-bimi, ili “gorki plod”. Stabljika i cvijet brusnice nalikuju vratu i glavi ždrala, pa je moguće da su zato puritanski kolonisti u početku zvali njene plodove craneberries, što doslovno znači “ždralove bobice”. * Možda su ih tako nazvali i zato što su ždralovi koji su živjeli na tom području jako voljeli jesti brusnice.

Indijanci su brali brusnice u nizinskim močvarnim poljima. Zbog vlažnog, trulog raslinja na tim je poljima tlo bilo veoma kiselo, što je onemogućavalo rast većine drugih biljaka. No brusnice su dobro uspijevale na takvom tlu. Te niske biljke koje nalikuju jagodama rasle su na velikom području koje se na jugu protezalo sve do današnje države Virginije, a na sjeveru sve do Kanade.

Godine 1680. doseljenik Mahlon Stacy, koji se nastanio u New Jerseyu, pisao je o brusnicama svom bratu koji je živio u Engleskoj. U pismu je stajalo: “Brusnice po boji i veličini jako sliče trešnjama. Mogu se spremiti za zimu i trošiti sve dok ne dozru novi plodovi. Od njih se radi izvrstan umak koji se poslužuje uz meso divljači, puretinu i drugu krupnu perad. Mogu se koristiti i kao nadjev za kolače. Pite od brusnica čak su bolje nego pite od ribiza ili trešanja. Indijanci nam donose velike količine brusnica.”

Indijanci su znali da se brusnice mogu koristiti kao prirodni konzervans. Oni su ih upotrebljavali za pripremu jela koje su zvali pimecan. To je koncentrat sušenog i usitnjenog mesa ili ribe koji je pomiješan s mašću i brusnicama. Od te su smjese pravili pogačice, koje su potom  sušili na suncu. Za dugih zima te su im pogačice bile bogat izvor proteina i vitamina. Brusnice se sporo kvare jer imaju u sebi puno pektina. Osim toga, bogate su vitaminom C. Zbog toga su moreplovci, kojima je prijetila opasnost da obole od skorbuta, u prošlosti imali običaj na duga putovanja ponijeti bačve pune brusnica.

Indijanci su koristili brusnice i kao lijek. Miješali su ih s kukuruznim brašnom, a potom su smjesu stavljali na rane kako bi spriječili otrovanje krvi. Najnovija medicinska istraživanja pokazuju da se sok od brusnice može koristiti za dezinfekciju mokraćnih puteva jer sprečava da se neke opasne bakterije uhvate za stijenke mokraćnih organa.

Ako zrelu brusnicu prerežete napola, vidjet ćete da u sebi ima četiri mjehurića ispunjena zrakom. Ti mjehurići koriste uzgajivačima brusnica na dva načina. Kao prvo, ne moraju ručno brati plodove, već mogu poplaviti cijelo polje, zatim pomoću strojeva protresti biljke kako bi se zrele bobice odvojile od stabljike te sačekati da bobice isplivaju na površinu. Zatim jednostavno pokupe bobice i sortiraju ih.

Krajem 19. stoljeća uzgajivači brusnica otkrili su i drugi način na koji mogu iskoristiti te zračne mjehuriće. Priča se da je jednom uzgajivaču slučajno pala niz stepenice kanta puna brusnica. Čovjek se iznenadio kad je vidio da su najbolje bobice odskakutale do dna stepeništa, dok su one koje su bile mekane i trule ostale pri vrhu stepeništa. Najkvalitetnije bobice imale su u sebi puno zraka, pa su odskakivale poput dobro napumpane lopte. One koje su bile slabije kvalitete ponašale su se poput ispuhane lopte.

Godine 1881. izumljen je prvi stroj koji je sortirao brusnice prema tome koliko visoko mogu skočiti. Suvremeni strojevi za sortiranje brusnica još uvijek rade na istom principu — kvalitetne bobice koje mogu skočiti preko nekoliko drvenih pregrada odvajaju se i kasnije se prodaju kao neprerađeno voće. Mekani plodovi otkotrljaju se u stroj i koriste se za proizvodnju sokova i džemova.

 Na posebno uređenim močvarnim poljima na sjeveroistoku i sjeverozapadu Sjedinjenih Država te u Kanadi uzgajivači godišnje proizvedu preko 250 000 tona brusnica. Jeste li već imali prilike kušati to kiselkasto voće? Ono je bogato vitaminima i mineralima, a sadrži i mnogo antioksidansa, koji pomažu u zaštiti od srčanih bolesti i raka. Stoga vam preporučujemo da kušate to zdravo i ukusno voće!