KRIŽ je jedan od najpoznatijih vjerskih simbola na svijetu. Milijuni ljudi štuju križ kao nešto sveto, smatrajući da je na njemu pogubljen Isus. Rimokatolički pisac i arheolog Adolphe-Napoleon Didron rekao je: “Križ se štuje slično, ako ne i jednako, kao Krista. To sveto drvo obožava se gotovo jednako kao i samog Boga.”

Neki kažu da im križ pomaže da se osjećaju bliže Bogu dok mu se mole. Drugi nose križ kao amajliju, misleći da ih on štiti od zla. No trebaju li kršćani štovati križ? Je li Isus doista umro na križu? Što Biblija uči o tome?

Još u pretkršćansko doba stari su Babilonci koristili križ kao simbol u obožavanju Tamuza, boga plodnosti. S vremenom se križ počeo koristiti i u Egiptu, Indiji, Siriji i Kini. Stoljećima kasnije Izraelci su iskvarili obožavanje Jehove štujući lažnog boga Tamuza. Biblija takvo obožavanje Boga naziva ‘gnusobom’ (Ezehijel 8:13, 14, St).

U Matejevom, Markovom, Lukinom i Ivanovom Evanđelju koristi se grčka riječ staurós kad se govori o napravi na kojoj je pogubljen Isus (Matej 27:40; Marko 15:30; Luka 23:26). Riječ staurós označava uspravni stup ili kolac. John Denham Parsons u svojoj knjizi The Non-Christian Cross (Nekršćanski križ) objašnjava: “Ni u jednom od mnogobrojnih zapisa koji sačinjavaju Novi zavjet ne postoji ni jedna rečenica koja bi u izvornom grčkom makar i neizravno ukazivala na to da se stauros na kojem je pogubljen Isus imalo razlikovao od bilo kojeg drugog običnog staurosa, a kamoli da se radilo ne o jednom, nego o dva komada drva koja su bila spojena čavlima u obliku križa.”

 U Djelima apostolskim 5:30 apostol Petar upotrijebio je riječ xýlon, što znači “drvo”, kao sinonim za staurós, ukazavši time na običan uspravni trupac ili drvo, a ne na križ, koji se sastoji od dvije grede koje se sijeku pod pravim kutom. Tek su oko 300 godina nakon Isusove smrti neki koji su se izjašnjavali kao kršćani počeli zastupati ideju da je Isus bio pogubljen na križu. No to je gledište utemeljeno na ljudskoj predaji i krivoj upotrebi grčke riječi staurós. Vrijedno je zapaziti da se na nekim vrlo starim slikama koje prikazuju rimska pogubljenja vidi samo drveni stup ili drvo.

Pravi kršćani prije svega trebaju razmišljati o tome je li ispravno štovati nešto što je upotrijebljeno da bi se ubilo Isusa. Bez obzira na to radi li se o običnom uspravnom stupu, križu, strijeli, koplju ili nožu, treba li takvo što koristiti za iskazivanje štovanja Bogu?

Zamislite da je netko od vaših voljenih okrutno ubijen i da je oružje kojim je ubijen predano sudu kao dokazni materijal. Biste li pokušali doći do oružja kojim je počinjeno ubojstvo, fotografirati ga i potom umnožiti te fotografije kako biste ih dijelili drugima? Biste li izrađivali kopije tog oružja u raznim veličinama? Biste li neke od njih upotrijebili za izradu nakita? Biste li dopustili da se one proizvode u komercijalne svrhe i prodaju vašim prijateljima i rođacima kako bi ih oni štovali? Vjerojatno vam je odbojna i pomisao na takvo što! Međutim, ljudi upravo to čine s križem!

Osim toga, upotreba križa u štovanju Boga nimalo se ne razlikuje od upotrebe slika i kipova, koju Biblija osuđuje (2. Mojsijeva 20:2-5; 5. Mojsijeva 4:25, 26). Apostol Ivan jasno je odrazio duh pravog kršćanskog učenja kad je opomenuo sukršćane: “Čuvajte se idolâ” (1. Ivanova 5:21). Oni su postupali u skladu s tom opomenom čak i kad su se zbog toga morali suočiti sa smrću u rimskoj areni.

Međutim, kršćani prvog stoljeća duboko su cijenili Kristovu žrtvenu smrt, jednako kao što je cijene i današnji pravi kršćani. Oni znaju da nije ispravno štovati predmete koji simboliziraju napravu na kojoj je Isus bio mučen i pogubljen. Pravi kršćani obilježavaju Isusovu smrt, putem koje Bog omogućava spasenje nesavršenim ljudima (Matej 20:28). Onima koji ljube istinu taj će nenadmašni izraz Božje ljubavi donijeti mnoge divne blagoslove, pa čak i mogućnost da vječno žive (Ivan 17:3; Otkrivenje 21:3, 4).