STEVEN, Maria i Noah imaju poremećaje u učenju. Poteškoće u čitanju najčešći su oblik takvih poremećaja. Naprimjer, disleksičari često brkaju slova koja slično izgledaju. Među poremećaje u učenju spadaju i disgrafija (poteškoće u pisanju) i diskalkulija (poteškoće u učenju matematike). Ipak, djeca s poremećajima u učenju većinom su prosječno ili natprosječno inteligentna.

Simptomi poremećaja u učenju mogu se manifestirati tako što dijete počne govoriti kasnije nego što je uobičajeno, teško slaže rimu, često krivo izgovara riječi, tepa duže nego ostala djeca, teško uči slova i brojke, ne može raščlaniti riječi na glasove, brka riječi koje slično zvuče te teško prati upute. *

Što možete poduzeti ako vam se čini da vaše dijete ima neki poremećaj u učenju? Najprije ispitajte djetetov sluh i vid kako biste bili sigurni da nije u tome uzrok njegovim poteškoćama. * Zatim odvedite dijete kod stručne osobe koja će utvrditi što je pravi uzrok njegovih problema. Ako se ustanovi da dijete ima poremećaj u učenju, bit će mu potrebna vaša emocionalna podrška. Imajte na umu da poremećaji u učenju nisu povezani s djetetovom inteligencijom.

Ako u školi koju pohađa vaše dijete postoji bilo kakav program prilagođen djeci s poteškoćama  u učenju, koji može uključivati dopunsku nastavu ili individualni pristup poučavanju, iskoristite tu mogućnost. Zamolite učitelja da pomogne vašem djetetu. Možda bi dijete moglo sjediti u prvom redu ili bi mu se moglo dati više vremena da napravi školske zadatke. Možda bi mu učitelj mogao davati i pisane i usmene upute te mu dopustiti da gradivo uvijek odgovara usmeno. Budući da djeca s poremećajima u učenju često zaboravljaju te su rastresena, možda bi bilo korisno nabaviti im rezervne udžbenike. Kompjuter s programom za kontroliranje pravopisa mogao bi im pomoći pri izradi zadataka za školu.

Svaki dan kratko vježbajte čitanje sa svojim djetetom. Bilo bi najbolje da dijete koje pati od disleksije čita naglas kako biste mu vi mogli dati savjete i ispraviti ga. Najprije vi naglas pročitajte tekst, a dijete neka vas prati. Zatim zajedno naglas pročitajte isti tekst. Potom neka ga dijete samo pročita. Neka pritom drži ravnalo ispod svakog reda koji čita i neka markerom označi teške riječi. Za takvu vježbu može biti dovoljno petnaestak minuta dnevno.

Računske operacije mogu se naučiti na praktične načine — naprimjer, prilikom vaganja namirnica za pripremu jela, mjerenja metrom pri obavljanju nekih poslova ili popravaka u kući ili pak prilikom odlaska u kupovinu. Bilježnica s kockicama i različiti grafički prikazi mogu biti od pomoći pri rješavanju matematičkih zadataka. Djeci koja imaju problema s pisanjem može biti lakše ako pišu na papiru s crtama sa širokim proredom i ako koriste deblje olovke. Slova s magnetima koja se mogu pričvrstiti na neku metalnu površinu mogu vašem djetetu pomoći da nauči kako se koja riječ piše.

Postoje i neke korisne metode koje mogu primijeniti roditelji čija djeca imaju poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću. Prije nego što počnete razgovarati s djetetom koje ima poremećaj pozornosti, uspostavite s njim vizualni kontakt. Pobrinite se da dijete piše zadaću na nekom mirnom mjestu i dozvolite mu da češće napravi pauzu. Njegovu hiperaktivnost usmjerite u pozitivnom pravcu tako da mu zadate zadatke koji uključuju neku aktivnost, kao što je šetanje psa.

Potičite dijete da radi na onome što mu dobro ide te da razvija sposobnosti i talente koje ima. Pohvalite ga i nagradite za svaki napredak, koliko god bio malen. Složenije zadatke podijelite na manje, jednostavnije korake kako bi dijete osjetilo zadovoljstvo kad ih uspije svladati. Pomoću slika ili grafičkih prikaza objasnite djetetu što sve mora učiniti da bi izvršilo svoj zadatak.

Za dijete je važno da nauči čitati, pisati i računati. Budite sigurni da uz dobru motivaciju i podršku vaše dijete može učiti — samo što će to činiti drugačije od drugih i trebat će mu nešto više vremena.