U KOLOVOZU 2003. Mars se približio Zemlji na svega 56 milijuna kilometara, najbliže u posljednjih gotovo 60 000 godina. U astronomskim razmjerima to znači da nam je Crveni planet bio nadohvat ruke — na oduševljenje svih onih koji istražuju nebo.

Do početka 2004. do Marsa je stiglo više svemirskih letjelica. Neke su proučavale njegovu površinu, a druge su ga motrile iz orbite. Što su nam te misije otkrile o tom nama susjednom planetu?

Orbiter Mars Global Surveyor (Globalni pretraživač Marsa) stigao je do Marsa 1997. Otkrio je da je on u prošlosti imao jako magnetsko polje. Također je izradio preciznu topografsku kartu Marsa, koja je, između ostalog, otkrila da visinska razlika između najniže i najviše točke na tom planetu iznosi 29 kilometara, dok je na Zemlji ta razlika svega 19 kilometara. *

Najniža točka na Marsu nalazi se u prostranom bazenu Hellas, koji je, po svemu sudeći, nastao udarom ogromnog asteroida. Najviša je točka vrh ogromnog vulkana Olympus Monsa, visokog 21 kilometar. Jedna od kamera na Surveyoru snimila je kamene gromade koje bi mogle biti velike preko 18 metara, ogromne pokretne pješčane dine i svježe izdubljene brazde. Jedan drugi uređaj utvrdio je da je većina površinskih stijena vulkanskog porijekla.

Premda su u studenom 2006. znanstvenici izgubili vezu s Mars Global Surveyorom, istraživanja Crvenog planeta nastavljena su pomoću tri orbitera — 2001 Mars Odyssey (Odiseja na Mars 2001), Mars Express i Mars Reconnaissance Orbiter (Marsov izviđački orbiter). * Kamere i detektori veće razlučivosti snimali su Marsovu atmosferu i okolnu regiju te su čak istraživali i kartografirali velike ledene kape na sjevernom polu planeta.

Letjelica Phoenix Mars Lander bez ikakvih se poteškoća spustila na Crveni planet 25. svibnja 2008. i usredotočila se na istraživanje tog leda. Opremljena je vrlo naprednim uređajima koji analiziraju atmosferu i zaleđeno tlo polarnog područja. Znanstvenici se nadaju da će otkriti jesu li u tom zaleđenom tlu ikada živjeli mikrobi. No potraga za životom — ili barem za uvjetima pogodnima za život — zapravo je počela već prije.

U siječnju 2004. na Mars su stigle dvije istraživačke letjelice — Spirit (Duh) i Opportunity (Prilika). To su “roveri”, odnosno robotizirana vozila dugačka otprilike jedan i pol metar. Mjesto njihovog spuštanja odabrano je na temelju podataka prikupljenih na ranijim misijama. Roveri su se polako spuštali kroz Marsovu atmosferu uz pomoć toplinskih štitova, padobrana i raketa. Budući da su se nalazili unutar zaštitnih zračnih jastuka, pri udaru o tlo lagano su više puta odskočili, slično kao što je to 1997. bilo i s njihovim manjim prethodnikom, letjelicom Mars Pathfinder. *

Površina Marsa velika je otprilike koliko i kopneni dio Zemlje, pa na njoj ima mnogo prostora za robotsko istraživanje. Za spuštanje rovera Opportunity odabrana je Meridiani Planum, nizina sa starim slojevitim stijenama koje sadrže željezom bogati hematit. Spirit se pak spustio na drugu stranu Marsa da bi istražio dubine ogromnog Gusevljevog kratera, za kojega neki istraživači smatraju da je nekad bio jezero. Prema jednom NASA-inom dokumentu,  cilj te dvojne misije bio je “utvrditi kakvi su uvjeti u prošlosti vladali na mjestima koja su možda bila vlažna i pogodna za život”.

Kad je 4. siječnja 2004. Spirit stigao na svoje odredište, našao se u beživotnom, stjenovitom okolišu prošaranom okruglim plitkim udubinama. Proučavao je okoliš gotovo na isti način kako bi to činili geolozi da su se ondje zatekli — istražujući razne vrste tla, stijena i reljefne oblike. Znanstvenici koji su upravljali Spiritom utvrdili su da je područje na koje se  on spustio prekriveno vulkanskim stijenama i meteoritskim rupama. Spirit je zatim prešao otprilike 2 600 metara kako bi istražio skupinu brežuljaka. Ondje je otkrio stijene neobičnih oblika i grebene mekih slojevitih stijena koje su možda vulkanskog porijekla.

U međuvremenu do Marsa je stigao i rover Opportunity. Nakon 456 milijuna prijeđenih kilometara, 25. siječnja 2004. spustio se svega 25 kilometara od predviđenog mjesta. Zatvoren u sigurnosne zračne jastuke, rover je pri spuštanju u nizinu Meridiani više puta odskočio, a potom se otkotrljao ravno u jedan mali krater. Jedan znanstvenik rekao je da je to podvig jednak onome kao kad se u golfu od prve pogodi rupa.

Opportunity je istražio više kratera sa slojevitim stijenama u kojima su zarobljene kuglice bogate hematitom, takozvane borovnice. Premda nisu baš plave poput borovnica, nego su sivkaste, svojom bojom odskaču od crvenkaste boje tla i stijena. Ponegdje slojevi stijena tvore naborane formacije i oblike tipične za naslage pijeska u tekućoj vodi. Neki znanstvenici smatraju da ti oblici te klor i brom koji se nalaze u stijenama ukazuju na to da se tu u prošlosti nalazila slana voda.

Misijom letjelice Phoenix Mars Lander 2008. prikupljeno je još više podataka o Marsovoj površini, osobito o zaleđenim područjima. Robotizirana ruka prodrla je ispod površine leda i unijela uzorke tla i leda u dva “laboratorija” na samoj letjelici, gdje su se oni i analizirali. Međutim misija bi trebala biti kratka jer će svega nekoliko mjeseci nakon što letjelica obavi svoj posao Marsova zima prekriti Phoenix “debelim slojem zaleđenog ugljičnog dioksida”, stoji u časopisu Science.

To što znanstvenici istražuju i druge planete, udaljene stotinama milijuna kilometara, pokazuje što se sve može postići kad ljudi zajednički rade na ostvarivanju istog cilja. Takva postignuća svjedoče i o čovjekovoj domišljatosti. Naravno, istraživanje svemira — zapravo bilo kakvo znanstveno istraživanje — moguće je isključivo zato što svemirom upravljaju dosljedni i posve pouzdani fizikalni zakoni. Ti zakoni nisu nastali sami od sebe, nego ih je ustanovio Veliki Graditelj svemira — Bog Jehova.