KAD se izdaleka pogleda panorama Bukurešta, stječe se dojam da njome dominira jedna jedina građevina — Palača parlamenta (1), koja se u vrijeme komunizma zvala Dom naroda. Ta velebna građevina, jedna od najvećih na svijetu, spada u glavne turističke atrakcije Bukurešta.

Ta palača u neku ruku predstavlja suvremeno lice Bukurešta. No stanovnici tog grada imaju različita mišljenja o njoj. Oni se nadaju da će se posjetiteljima svidjeti i drugo lice njihovog grada — privlačna zdanja iz njegove davnije prošlosti.

Godine 1862. Bukurešt je postao glavni grad Rumunjske. U drugoj polovici 19. stoljeća grad se počeo brzo širiti. Velike i lijepe javne zgrade, koje su projektirali francuski arhitekti, počele su nicati duž ulica s drvoredima. Budući da je Bukurešt prepun parkova, perivoja i trgova s mnogo zelenila, nazvan je gradom parkova. Osim toga on je bio jedan od prvih gradova na svijetu čije su ulice rasvjetljavale petrolejske svjetiljke. Godine 1935. na prekrasnoj aveniji Kiseleff podignut je Slavoluk pobjede (2), po uzoru na Arc de Triomphe koji se nalazi na Champs-Élyséesu u Parizu. Zahvaljujući privlačnom izgledu Bukurešta Francuzi su se u njemu mogli osjećati kao kod kuće. Bukurešt je čak nazvan Pariz Istoka.

Nakon Drugog svjetskog rata Bukurešt je pod komunističkom vlasti doživio drastične promjene. U centru grada, u kojem su se nalazila brojna povijesna zdanja, bila je srušena otprilike trećina građevina kako bi se dobio prostor za izgradnju stambenih četvrti. U samo dvije godine, tijekom 1960. i 1961, izgrađeno je oko 23 000 stanova. Godine 1980. počelo se s planovima za gradnju Doma naroda. On je ukrašen s više stotina raskošnih lustera, a ima i atomsko sklonište, koje se nalazi 90 metara ispod zemlje. To ogromno zdanje ima površinu 365 000 kvadratnih metara, 12 katova i 1 100 prostorija. Triput je veće od dvorca Versailles u Francuskoj. U starom dijelu grada bilo je srušeno mnogo kuća kako bi se dobio velik prostor na kojem je izgrađena ta palača i veličanstvena avenija koja vodi do nje, a šira je i od Champs-Élyséesa. Onima koji su znali kako je Bukurešt prije izgledao, grad je postao gotovo neprepoznatljiv.

Mnogim stanovnicima ta je golema palača tužan podsjetnik na njenog graditelja — pokojnog diktatora Nicolaea Ceauşescua. Želeći izgraditi sebi spomenik, angažirao je gotovo 700 arhitekata i drugih građevinskih stručnjaka te oko 20 000 radnika koji su naporno radili u tri smjene. Kad je 1989. njegov režim pao, palača još nije bila dovršena, a u nju je već tada bilo utrošeno više od milijardu dolara.

U onome što je ostalo od starog Bukurešta možete upoznati jedno posve drugačije lice grada. Ondje možete uživati u razgledavanju raskošnih zdanja starog Bukurešta. U etnološkom muzeju na otvorenom (3) — jednom od brojnih muzeja u tom gradu — možete se upoznati s kulturnom raznolikošću seoskih predjela Rumunjske. U mirnom parku iz kojeg se pruža pogled na jezero posjetitelji mogu razgledati preko 50 seoskih kuća i raznih poljoprivrednih objekata iz svih krajeva Rumunjske, koji su dopremljeni u dijelovima, a potom ponovno pažljivo sastavljeni. To svakako treba vidjeti! Svaka je kuća pravi mali muzej. U njima su izloženi razni alati, a prikazani su i stari obrti i nekadašnji način života, koji je potpuno drugačiji od današnjeg.

U Bukureštu nema stroge podjele na povijesni i novi dio grada. Nije neobično vidjeti kako građevine iz sasvim različitih povijesnih razdoblja stoje jedna uz drugu (4). Tako se u tom gradu s dva lica na zanimljiv način isprepliću prošlost i sadašnjost.