Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Kad su divovi hodali Europom

Kad su divovi hodali Europom

DOK su 1932. radnici popravljali cestu u blizini Koloseuma, u Rimu, jedan je radnik udario u neki tvrdi predmet. Ispostavilo se da se radi o kljovi i lubanji slona. To nije jedino takvo otkriće. Dosad je u Rimu i njegovoj okolici pronađeno otprilike 140 fosiliziranih ostataka slonova, a prvi takav slučaj zabilježen je u 17. stoljeću.

Ljudi su mislili da su to fosilni ostaci slonova dopremljenih u stari Rim ili onih koje je u Italiju doveo kartaški vojskovođa Hanibal. No Giovanni Pianciani, svećenik i profesor prirodnih znanosti u Viterbu, koji je živio u 19. stoljeću, nije se složio s tim pretpostavkama. Budući da su kosti uglavnom pronađene u naplavnim naslagama, zaključio je da se radi o kostima životinja koje su uginule negdje drugdje, ali su ih vodene bujice odnijele na novu lokaciju.

Većina fosila slonova pronađenih u Italiji nisu ostaci slonova kakve poznajemo danas. Radi se o izumrloj vrsti koja se naziva Elephas antiquus, odnosno o jednoj vrsti praslonova. (Vidi sliku na 15. stranici.) To je stvorenje imalo gotovo ravne kljove, a do vrha lopatica bilo je visoko otprilike pet metara, što znači da je bilo oko dva metra više od današnjeg slona.

Gdje su živjeli ti divovi? Fosilni nalazi pokazuju da su nekada obitavali u cijeloj Europi i Velikoj Britaniji, kao i njihovi bliski srodnici mamuti. Osim toga fosili slonova nisu uvijek pronađeni zasebno, nego u fosilnim slojevima u kojima su se nalazili i ostaci brojnih drugih vrsta, a neke od tih životinja bile su prirodni neprijatelji.

Od gazela do vodenih konja

Fosili pronađeni u središnjoj Italiji, u pokrajini Lazio u kojoj se nalazi i Rim, ukazuju na to da je u tom području nekada vladala klima slična onoj u Africi. Naime ondje su nekada živjeli vodeni konji, gazele, pa čak i velike mačke. Naprimjer u samom središtu Rima pronađeni su fosili jedne divlje mačke, koja je dobila nadimak “leopard iz Monte Sacra”. U nalazištu Polledrara, koje se nalazi izvan Rima, pronađeno je više od 9 000 fosilnih ostataka najrazličitijih životinja: praslonova, bivola, jelena, majmuna, nosoroga i turova, odnosno velikih goveda koja su izumrla prije otprilike 400 godina. U muzeju koji se nalazi na samom nalazištu napravljena je uzdignuta staza s koje posjetitelji mogu promatrati fosile na lokacijama na kojima su pronađeni. (Vidi sliku na 16. stranici.)

U spilji nedaleko od Palerma, na Siciliji, pronađene su tone fosilnih ostataka, između ostaloga fosilizirane kosti jelena, goveda, slonova i vodenih konja, pa čak i jedan fetus vodenog konja. U prvih šest mjeseci nakon otkrića nalazišta bilo je prodano 20 tona fosilnih ostataka.

U južnoj Engleskoj paleontolog Manson Valentine otkrio je fosilne slojeve koji sadrže ogromne naslage razlomljenih kosti brojnih spomenutih životinja te hijena i polarnih medvjeda. Kako objasniti postojanje tih velikih nalazišta fosila na tako različitim mjestima?

Neki znanstvenici smatraju da su te životinje uginule uslijed neke prirodne katastrofe. Bez obzira na uzrok ili uzroke tako masovnog izumiranja, posljedice su se osjetile na ogromnom području koje obuhvaća Europu, Veliku Britaniju, Sibir i Aljasku.

Zahvaljujući fosilnim nalazima možemo si predočiti svijet koji se prilično razlikovao od današnjega. Uzmimo kao primjer Italiju — vratimo li se dovoljno daleko u prošlost, mogli bismo čak pomisliti da se nalazimo u divljinama Afrike.

[Slika na stranicama 16 i 17]

Nalazište fosila u Polledrari

[Zahvala]

Soprintendenza Archeologica di Roma

[Zahvale na stranici 15]

Gore: Museo di Paleontologia dell’Università degli Studi “La Sapienza” di Roma; desno: © Comune di Roma - Sovraintendenza Beni Culturali (SBCAS; fald. 90, fasc. 4, n. inv. 19249)