“Televizija može biti izvrsna pomoć u učenju”, pisalo je u jednom članku The New York Timesa. Međutim “višesatno pasivno sjedenje pred televizorom štetno utječe na tijelo i um djeteta” jer ga može sprečavati u tome da razvija kreativnost, uči i druži se s drugom djecom i odraslima.

Istraživači iz Dječje bolnice u Seattleu (Washington, SAD) analizirali su navike gledanja televizije kod 2 500 djece. Osvrnuvši se na rezultate tog istraživanja, spomenute su novine napisale: “Što su više djeca gledala televiziju u dobi od jedne do tri godine, to je bila veća vjerojatnost da će sa sedam godina imati problema s koncentracijom.” Ta su djeca bila izrazito agresivna i nestrpljiva i ni na što se nisu mogla dugo koncentrirati. Prema riječima pedagoške psihologinje dr. Jane Healy, “mnogi roditelji čijoj je djeci dijagnosticiran poremećaj pozornosti zapazili su da se kod njihove djece stanje znatno poboljšalo nakon što su im uskratili gledanje televizije”.

Što roditelji mogu poduzeti da bi njihova djeca manje gledala televiziju? U članku su bili izneseni sljedeći prijedlozi: Odredite kada i koliko dugo dijete svaki dan može gledati televiziju. Nemojte koristiti televizor kao “dadilju” koja će vam zabavljati dijete dok vi nešto radite po kući. Nastojte što više uključiti dijete u obavljanje kućanskih poslova. Odaberite televizijske emisije koje su primjerene za vaše dijete i isključite televizor nakon što one završe. Kad god možete, gledajte odabrane emisije zajedno s djetetom i razgovarajte s njim o onome što gledate. I na koncu, pazite da i sami ne provodite previše vremena pred televizorom.

Pomaganje djetetu da razvija kreativnost i uči kako se treba ophoditi s drugima iziskuje mnogo vremena, upornosti i samodiscipline. No trud se itekako isplati. O tome svjedoči jedna drevna izreka koja kaže: “Odgajaj dijete prema putu kojim treba ići, pa neće odstupiti od njega ni kad ostari” (Mudre izreke 22:6). Usađivanje ispravnih moralnih vrijednosti važan je dio takvog odgoja.

Jehovini svjedoci također se trude poučiti svoju djecu ispravnom ponašanju. U tome im uvelike pomaže knjiga Uči od Velikog Učitelja. Kad roditelji održavaju dobru komunikaciju s djetetom te mu poklanjaju puno ljubavi i pažnje u njegovim ranim godinama, to nesumnjivo donosi trajne koristi. Ima li veće sreće za roditelje nego vidjeti da je njihovo dijete postalo cijenjena i odgovorna odrasla osoba?