ALBARRACÍN je poseban grad. Zbog čega? Ponajprije zbog svog geografskog položaja, zatim zbog svoje povijesti i na koncu zbog predivne okolice. Stoga su 1961. španjolske vlasti ovaj mali grad u pokrajini Teruel proglasile spomenikom kulture. Godine 2005. grupa turističkih stručnjaka izabrala je Albarracín za “najljepši grad Španjolske”.

Albarracín je drevni grad s oko 1 000 stanovnika koji je smješten u planinskom dijelu središnje Španjolske. Okružen je zelenim livadama koje navodnjava nekoliko rijeka i planinskim lancem koji nosi njegovo ime — Sierra de Albarracín.

U staro je doba u području Albarracína bilo mnogo divljači, što je privlačilo ljude u taj kraj. Crteži pronađeni u pećinama pokazuju da su doseljenici bili vrsni umjetnici i da su pažljivo promatrali prirodu oko sebe. Nacrtali su mnogo velikih bikova i drugih životinja te ih obojili bijelom bojom koja je pronađena samo u tom području. Stručnjaci smatraju da su se u tim pećinama, na čijim su zidovima prikazani događaji iz svakodnevnog života, ljudi sakupljali povodom raznih vjerskih i društvenih prigoda.

U obližnjem rezervatu Montes Universales i danas se može naći mnogo jelena, veprova i niske divljači. A rijeka Guadalaviar (što na arapskom znači “bijela rijeka”) bogata je pastrvom kao malo koja druga rijeka u Španjolskoj.

Godine 133. pr. n. e. Rimljani su pokorili ovdašnja keltiberska plemena i osnovali nekoliko sela u području Albarracína. U 1. stoljeću n. e. sagradili su vodovod (1) dugačak 18 kilometara. Smatra se da je gradnja tog vodovoda jedan od njihovih najsloženijih javnih radova u Španjolskoj. U području Albarracína nalazimo i  tragove rimske religije. Crtež isklesan na jednom rimskom nadgrobnom spomeniku pronađenom u Albarracínu svjedoči da se ovdje štovalo cara.

Ovo područje Mauri su osvojili u 9. stoljeću, a smatra se da ime Albarracín potječe od imena muslimanskih doseljenika, berberskog plemena Banu Razin. U srednjem vijeku Mauri, Židovi i kršćani živjeli su zajedno u duhu uzajamnog poštovanja i tolerancije. Zahvaljujući tome bilo je to razdoblje najvećeg blagostanja u povijesti Albarracína.

Obrtnici iz Albarracína izrađivali su prekrasne predmete. U tom je kraju očito bilo i vrsnih liječnika. Među iskopinama su pronađeni kirurški instrumenti koji pokazuju da su ti liječnici uklanjali čak i očnu mrenu. Albarracín je ostao pod muslimanskom vlašću do kraja 12. stoljeća, kad je došao u ruke rimokatolika. Zanimljivo je da je to bio prvi i jedini put u povijesti Španjolske da je do promjene vlasti došlo mirnim putem.

Kako danas izgleda Albarracín? Posjetitelji još uvijek mogu vidjeti kako je taj grad izgledao u srednjem vijeku jer u njemu nema modernih četvrti.

Španjolski filozof José Ortega y Gasset (1883-1955) opisao je Albarracín kao “grad čija se veličanstvena silueta diže nebu pod oblake”. Taj mu opis savršeno pristaje jer je smješten na stjenovitoj uzvisini koja se nalazi na 1 200 metara nadmorske visine. Albarracín je okružen dubokim kanjonom, koji služi kao obrambeni opkop. Taj prirodni položaj gradu je stoljećima pružao zaštitu, a zbog njega je i dobio nadimak Orlovo gnijezdo.

Dok posjetitelji šetaju uskim, kamenim ulicama, uočit će zadivljujuću arhitekturu iz davne prošlosti. Neki od najljepših primjera su Ugaoni balkon, Plava kuća (2) i Julianetina kuća (3), koja kao da pokušava održati ravnotežu stojeći na sjecištu dviju ulica.

Te stare kuće sagrađene su od drva i žbuke, materijala koji su laganiji od kamena, što je veoma važno ako gradite kuću na vrhu brda. Njihovi mali prozori s čipkastim zavjesama i željeznim rešetkama (4) također plijene pažnju posjetitelja. Strehe koje se preklapaju, izrezbareni drveni balkoni i neobične alke na vratima, koje su obično izrađene u obliku neke životinje, daju tim kućama posebnu čar.

Onaj tko pati od vrtoglavice ne smije gledati prema ponoru kad ulazi u neku od visećih kuća. Budući da je grad sagrađen na stjenovitoj uzvisini na kojoj nije bilo mnogo mjesta za gradnju, neke su kuće podignute na samom rubu litice.

Maurski dvorac stoji na vrhu brda koje se uzdiže iznad grada, na mjestu gdje se nekada nalazila gradska jezgra. Kula Torre del Andador dio je zidina koje su u 10. stoljeću sagradili Arapi. Kasnije su sagrađene gotička katedrala, koja potječe iz 16. stoljeća, te gradska vijećnica koja ima oblik potkove i trijemove s polukružnim lukovima.

Albarracín privlači i ljubitelje prirode. Planinski lanac koji okružuje grad obiluje raznolikim ekosustavima s bogatim biljnim i životinjskim svijetom. Izvori i vodopadi krase planine obrasle bujnom šumom. Svi koji ovamo dođu kampirati uživat će promatrajući nebo posuto zvijezdama.

U ovom području živi nekoliko obitelji Jehovinih svjedoka. Prelijepa priroda koja ih okružuje podsjeća ih na biblijsko obećanje da će u Božjem Kraljevstvu ljudi poslušni Bogu živjeti u raju koji će obuhvaćati cijelu Zemlju. Oni prenose tu dobru vijest svojim bližnjima (Psalam 98:7-9; Matej 24:14).

Svake godine više od sto tisuća turista prođe uskim ulicama Albarracína. Ako dođete u Španjolsku, zašto ne biste posjetili ovo sasvim posebno “orlovo gnijezdo” skriveno u planinama?