AKO si mladi kršćanin, vjerojatno razumiješ kako su se osjećali Karlo i Lana. I ti sigurno voliš biblijske istine koje si naučio i htio bi o njima govoriti drugima. No užasavaš se i same pomisli da pred drugima govoriš o svojim uvjerenjima. Ne brini se, moguće je skupiti hrabrosti za to. Kako? Pokušaj se uz pomoć navedenih prijedloga pripremiti za sljedeću školsku godinu.

1. Izrazi svoje strahove. Kad razmišljaš o tome kako drugima govoriš o svojoj vjeri, lako je moguće da ti na um padaju najgore moguće reakcije. Ponekad svoje strahove možeš smanjiti jednostavno tako da ih pretočiš u riječi.

Dovrši sljedeću rečenicu.

▪ Ako budem u školi govorio o svojoj vjeri, moglo bi se dogoditi da...

․․․․․

Ako te to tješi, i drugi mladi kršćani imaju slične strahove. Tako naprimjer 14-godišnji Teo priznaje: “Bojim se da će mi se u školi rugati i govoriti da sam čudan.” A Karlo, kojeg smo spomenuli na početku, kaže: “Bojao sam se da će me netko nešto pitati, a ja neću znati odgovoriti.”

  2. Prihvati izazov. Jesu li tvoji strahovi potpuno neutemeljeni? Vjerojatno nisu. U vezi s tim Anja kaže: “U školi su se neki pretvarali da ih zanima moja vjera, ali kasnije su izvrtali moje riječi i rugali mi se pred drugima.” Nešto slično doživjela je i 17-godišnja Nikolina. Ona kaže: “Jedan dečko uspoređivao je jedan redak iz svoje Biblije s istim retkom iz moje. Budući da misao nije bila izražena istim riječima, rekao mi je da je moja Biblija promijenjena. Zaprepastila sam se. Nisam znala što da kažem.” *

Takve situacije mogu izgledati prilično zastrašujuće. Usprkos tome nemoj bježati od njih, nego prihvati takve izazove kao sastavni dio života svakog pravog kršćanina (2. Timoteju 3:12). U vezi s tim 13-godišnji Matija kaže: “Isus je rekao da će njegovi sljedbenici biti progonjeni, pa ne možemo očekivati da će nas svi voljeti ili da će se svima sviđati naša vjera” (Ivan 15:20).

3. Razmišljaj kako će ti to koristiti. Može li iz naizgled lošeg iskustva proizaći išta dobro? Amber, koja ima 21 godinu, misli da može. Ona kaže: “Ljudima koji ne poštuju Bibliju teško možeš objasniti u što vjeruješ, no to pomaže tebi da utvrdiš kakva je tvoja vjera” (Rimljanima 12:2).

Još jednom pogledaj što si napisao u 1. točki. Razmisli što bi se dobroga moglo dogoditi u toj situaciji i ispod napiši najmanje dvije stvari kojih si se sjetio.

1 ․․․․․

2 ․․․․․

Upitaj se: Zašto bi mogao biti pod manjim pritiskom ako jasno kažeš koje si vjere? Kako će to utjecati na tvoje samopouzdanje, na tvoje osjećaje prema Jehovi Bogu i na njegove osjećaje prema tebi? (Mudre izreke 23:15).

4. Pripremi se. “Pravednikovo srce promišlja što će odgovoriti”, stoji u Mudrim izrekama 15:28. Razmišljaj o onome što ćeš ti reći, no pokušaj predvidjeti i što bi drugi mogli pitati tebe. Istraži te teme i pripremi prikladne odgovore. (Vidi tabelu  “Pripremi odgovore” na 25. stranici.)

5. Započni razgovor. Kako možeš započeti razgovor o svojoj vjeri kad budeš spreman za to? Imaš više mogućnosti. Razgovarati s drugima o vjeri donekle je slično kupanju — neki u vodu ulaze polako, dok drugi odmah skaču u nju. Slično tome možeš započeti razgovor o nečemu što nema veze s religijom i tako “isprobati vodu”. No ako se previše brineš da će nešto poći po zlu, možda je najbolje naprosto “skočiti u vodu” (Luka 12:11, 12). U vezi s tim 17-godišnji Andrej kaže: “Govoriti o svojoj vjeri uvijek mi se činilo jako teško dok sam samo razmišljao o tome. No kad bih započeo razgovor, bilo je puno lakše nego što sam mislio.” *

6. Budi razuman. Kao što ne bi skočio na glavu u plićak, tako se nemoj upuštati u besmislene rasprave. Imaj na umu da ima vrijeme kad se govori i vrijeme kad se šuti (Propovjednik 3:1, 7). U nekim situacijama ni Isus nije želio odgovarati na pitanja (Matej 26:62, 63). Upamti i sljedeće: “Pametan čovjek vidi zlo i skloni se, a ludi idu dalje i trpe kaznu” (Mudre izreke 22:3).

Dakle ako vidiš da će doći do svađe, nemoj “ići dalje”, nego kratko i promišljeno odgovori na pitanje. Naprimjer ako te u razredu podrugljivo upitaju: “Zašto ne pušiš?” mogao bi naprosto reći: “Zato što ne želim ugroziti svoje zdravlje.” Ovisno o njihovoj reakciji možeš odlučiti hoćeš li im dalje objašnjavati u što vjeruješ.

Navedeni prijedlozi mogu ti pomoći da “uvijek budeš spreman na obranu” svoje vjere (1. Petrova 3:15). To, naravno, ne znači da nikada nećeš osjećati strah. Osamnaestogodišnja Alana kaže: “Kad usprkos strahu govoriš o svojoj vjeri, osjećaš se kao da si postigao nešto veliko — pobijedio si strah i suočio se s mogućnosti da neće sve dobro proći. A ako prođe dobro, nitko sretniji od tebe jer si imao hrabrosti govoriti o svojoj vjeri.”