Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Zadržite uravnotežen stav prema poslu

Zadržite uravnotežen stav prema poslu

Zadržite uravnotežen stav prema poslu

U OVIM vremenima teške ekonomske krize, mnogim ljudima je prvenstvena briga da imaju stalan posao koji će im doneti dovoljno prihoda da podmire potrebe svoje porodice. To nije uvek lako, naročito kada hiljade radnika dobijaju otkaz. Ukoliko ste među onima koji su iznenada ostali bez posla, potrebne su vam snaga i odlučnost kako biste što pre pronašli drugi posao. (Videti okvire na stranama 8 i 9.)

Pa ipak, život se ne sastoji samo od napornog rada. „Budimo realni“, kaže Glen, porodični čovek iz Australije. „Još niko nije na samrti rekao: ’Žao mi je što nisam provodio više vremena na poslu.‘“ Radostan, ispunjen život svakako podrazumeva izdvajanje vremena za posao. Ali za šta još? Za porodicu, razonodu i duhovne potrebe. Kako možete pokloniti odgovarajuću pažnju svakom od ovih važnih životnih područja?

Vreme za posao, vreme za sebe

Biblija nas podstiče da marljivo radimo kako bismo izdržavali porodicu (Efešanima 4:28). Međutim, u njoj se takođe kaže da čovek treba da „jede i pije i uživa u dobru od sveg truda svoga“ (Propovednik 3:13). Nema sumnje da nas višečasovni rad bez odgovarajućeg odmora ili rekreacije može lišiti mnogih životnih radosti. Takođe može prouzrokovati ozbiljne zdravstvene probleme.

Među posledicama hronične preopterećenosti poslom navode se gojaznost, alkoholizam, srčana oboljenja, povrede na radu, zavisnost od droge, uznemirenost, iscrpljenost, depresija i mnoge druge tegobe prouzrokovane stresom. Osim toga, iscrpljivanje na poslu može dovesti i do smrti. U jednom izveštaju se procenjuje da u Japanu od posledica preteranog rada godišnje umre 10 000 ljudi, isto koliko ih u toj zemlji godišnje strada u saobraćajnim nesrećama. Ova pojava zvana karoši, što znači „smrt usled preteranog rada“, nije ograničena samo na Japan.

Zapazite mudar savet koji se nalazi u Bibliji: „Bolja je jedna šaka počinka nego dve šake truda i trčanja za vetrom“ (Propovednik 4:6). Očigledno je da je ravnoteža veoma važna. Nemojte dozvoliti da vam posao postane opsesija. Vodite računa o svom duševnom, fizičkom i emocionalnom zdravlju tako što ćete izdvajati vreme da se odmarate i uživate u plodovima svog rada.

„Treba da radimo da bismo živeli, a ne da živimo da bismo radili“, kaže Endru, koji je oženjen i ima troje dece. Ukoliko pored posla nađete vremena za odmor i rekreaciju, biće vam lakše da udovoljite potrebama svoje porodice. Ali, to nije uvek jednostavno, naročito kada vas čekaju neplaćeni računi.

Kako uskladiti posao s porodičnim životom

Danas mnoge porodice imaju previše obaveza i zato premalo vremena provode zajedno. „Posao mi oduzima skoro svu snagu, a deca dobijaju ono što preostane“, tužno kaže jedna žena iz Engleske. U Sjedinjenim Državama, svaki peti anketirani tinejdžer je kao jedan od glavnih problema naveo to što „ne provodi dovoljno vremena sa roditeljima“. Drugo istraživanje sprovedeno u SAD pokazalo je da, u proseku, zaposleni supružnici u zajedničkom razgovoru provode samo 12 minuta dnevno.

Umorni od sve većih pritisaka na poslu, mnogi preispituju svoje prioritete i prave promene. Timoti, suprug i otac dvoje male dece, priča: „Ja sam radio prekovremeno, a supruga je radila vikendom. Jedva smo se viđali. Na kraju smo dobro razmislili o svom životu i odlučili da napravimo neke promene što se tiče posla. Sada smo mnogo srećniji.“ Brajan, menadžer prodaje, kaže: „Kada smo supruga i ja čekali drugo dete, počeo sam da tražim posao koji bi odgovarao potrebama naše porodice. Da bismo više vremena provodili zajedno, prihvatio sam posao koji je godišnje bio plaćen 10 000 dolara manje, ali vredelo je!“ Melina je prestala da radi kada je rodila prvu ćerku. „Nije bilo lako navići se ponovo na jednu platu“, priseća se ona. „Ali suprug i ja smo smatrali da je bolje da ostanem kod kuće s Emili, nego da je vodim u dečji vrtić.“

Međutim, mora se priznati da mnoge porodice iz meseca u mesec jedva sastavljaju kraj s krajem. Neki supružnici imaju dva zaposlenja samo da bi podmirili osnovne troškove, dok u drugim slučajevima oboje rade a decu ostavljaju na čuvanje bakama i dekama ili u dečjem vrtiću.

Verovatno ćete uspeti da nađete neki način da uskladite posao i porodične obaveze. Suština je u sledećem: Nemojte sebe lišiti radosti porodičnog života pridajući preveliki značaj poslu.

Ako pronađete ravnotežu između posla, razonode i porodičnih potreba, to će vam sigurno doneti mnogo dobra. U završnom članku ove serije biće reči o jednom još važnijem činiocu koji je neophodan za jednostavan, uravnotežen život.

[Istaknuti tekst na 5. strani]

Nemojte dozvoliti da vam posao postane opsesija

[Istaknuti tekst na 5. strani]

„Bolja je jedna šaka počinka nego dve šake truda i trčanja za vetrom“ (Propovednik 4:6)

[Istaknuti tekst na 6. strani]

Nemojte sebe lišiti radosti porodičnog života pridajući preveliki značaj poslu

[Okvir/Slika na 6. strani]

NOVAC ILI SLOBODNO VREME?

U 20. veku su neki stručnjaci verovali da će napredak tehnologije osloboditi ljude od mukotrpnog, jednoličnog rada i označiti početak „jedinstvenog doba slobode“.

Profesor Džulijan Haksli je početkom 1930-ih predviđao da u budućnosti niko neće morati da radi više od dva dana sedmično. Stručnjak za telekomunikacije Volter Džiford je izjavio da će tehnologija pružiti „svakom čoveku priliku da radi ono što želi... vreme da razvija umeće življenja [i] da se više posveti aktivnostima koje pričinjavaju zadovoljstvo umu i srcu“.

Ali, kako bi se to odrazilo na sticanje materijalnih dobara? Sociolog Henri Ferčajld se hvalio da će fabrike „tokom prosečnog radnog dana... koji neće trajati duže od četiri sata, proizvoditi više dobara nego što ćemo moći da potrošimo“.

Da li su se ova predviđanja obistinila? Ekonomski rast tokom 20. i 21. veka bio je zaista brz i ogromnih razmera. Teoretski gledano, trebalo je da se obim posla znatno smanji. Pa ipak, da li se to desilo? Pisac Džon de Graf kaže: „[Ljudi] su sve rezultate svog rada pretvorili u više novca — više stvari, ako vam to bolje zvuči — a ništa od toga u više vremena. Jednostavno rečeno, naše društvo se opredelilo za novac a ne za vreme.“