RODILA sam se 17. studenoga 1949. u Tapachuli, u meksičkoj saveznoj državi Chiapasu. Nakon mene moji su roditelji dobili još troje djece. Bila sam veselo, zdravo novorođenče. No kad sam imala šest mjeseci, odjednom sam prestala puzati. Sve sam manje mogla micati ručicama i nožicama, a dva mjeseca kasnije više se uopće nisam mogla kretati. I druga djeca u našem gradu imala su slične simptome, no liječnici nisu mogli otkriti o kakvoj je bolesti riječ. Zbog toga je iz Ciudad de Mexica došao jedan ortoped da nas pregleda. Rekao je da bolujemo od poliomijelitisa, odnosno dječje paralize.

Kad sam imala tri godine, bila sam na operaciji kuka, koljena i gležnjeva. Kako je bolest napredovala, više nisam mogla pomicati ni desno rame. Sa šest godina otišla sam na liječenje u dječju bolnicu u Ciudad de Mexico. Budući da je moja majka živjela na selu i bavila se zemljoradnjom, ja sam u Ciudad de Mexicu živjela kod bake. No većinu vremena provodila sam u bolnici.

U dobi od osam godina počela sam se malo više kretati. No kasnije mi se zdravstveno stanje opet pogoršalo, tako da sam s vremenom postala potpuno nepokretna. Tada su mi liječnici rekli da ću do kraja života morati koristiti štake i druga ortopedska pomagala.

Do 15. godine imala sam 25 operacija — na kralježnici, nogama, koljenima, gležnjevima i nožnim prstima. Poslije svake operacije išla sam na rehabilitaciju. Nakon jedne operacije obje su mi noge stavili u gips. Kad su mi skinuli gips, morala sam ići na vježbe koje su bile strahovito bolne.

Kad sam imala 11 godina, majka me došla vidjeti dok sam se oporavljala od jedne operacije. Rekla mi je kako je saznala da je Isus liječio bolesne te da je čak izliječio jednog paraliziranog čovjeka. Dala mi je časopis u kojem je to pročitala. Bila je to Stražarska kula, koju izdaju Jehovini svjedoci. Ja sam sakrila časopis ispod jastuka, no jednog dana vidjela sam da ga više nema. Medicinske sestre su ga pronašle i uzele. Izgrdile su me zbog toga što sam čitala taj časopis.

Nakon otprilike godinu dana majka me opet došla vidjeti. U međuvremenu je počela proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima, pa mi je donijela knjigu  Od izgubljenog do ponovno uspostavljenog raja. * Rekla mi je: “Ako želiš živjeti u novom svijetu u kojem će te Isus izliječiti, trebaš proučavati Bibliju.” Tako sam u dobi od 14 godina počela proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima, iako se moja baka tome protivila. Godinu dana kasnije bila sam otpuštena iz bolnice jer se u njoj liječilo samo malu djecu.

Pala sam u duboku depresiju. Budući da se baka nikako nije mogla pomiriti s tim da proučavam Bibliju, morala sam se vratiti k roditeljima u Chiapas. No ni kod kuće mi nije bilo lako jer je moj otac bio alkoholičar. Neko sam vrijeme mislila da moj život nema nikakvog smisla, pa sam razmišljala o tome da se otrujem. Međutim, nastavila sam proučavati Bibliju i to mi je pomoglo da promijenim svoj stav prema životu. Biblijska obećanja o raju na Zemlji ispunila su me radošću.

Počela sam drugima govoriti o divnoj biblijskoj nadi u bolju budućnost (Izaija 2:4; 9:6, 7; 11:6-9; Otkrivenje 21:3, 4). A onda sam se 8. svibnja 1968. u dobi od 18 godina krstila kao Jehovin svjedok. Od 1974. svaki mjesec preko 70 sati propovijedam dobru vijest i razgovaram s drugima o nadi koja mi je dala snage za život.

Nakon nekog vremena majka i ja preselile smo se u Tijuanu, grad koji leži na samoj granici sa Sjedinjenim Državama. Ondje imamo dom koji odgovara našim potrebama. Još uvijek se mogu kretati po kući uz pomoć štaka i drugih ortopedskih pomagala, a kad trebam kuhati te prati i peglati odjeću, koristim invalidska kolica. Kad idem u propovijedanje, koristim malo električno vozilo koje je prilagođeno mojim potrebama.

Osim što ljude poučavam o Bibliji na ulici i u njihovim domovima, redovito idem i do obližnje bolnice kako bih ondje razgovarala s ljudima koji čekaju na pregled. Kad završim razgovor s njima, odvezem se do tržnice kako bih kupila sve što nam treba, a onda se vratim kući te pomažem majci oko kuhanja i drugih kućanskih poslova.

Za život zarađujem tako što prodajem rabljenu odjeću. Moja majka ima 78 godina i slabog je zdravlja jer je imala tri srčana udara. Zbog toga ja vodim računa o njenom liječenju i prehrani. Iako smo obje bolesne, dajemo sve od sebe kako bismo redovito išle na naše kršćanske sastanke. Više od 30 osoba s kojima sam tokom godina proučavala Bibliju danas propovijeda dobru vijest.

Duboko sam uvjerena da će se jednog dana ispuniti biblijsko obećanje: “Tada [u Božjem novom svijetu] hromi će skakati kao jelen.” Dok se to ne ostvari, veliku utjehu nalazim u Božjim riječima: “Ne boj se, jer ja sam s tobom! Ne osvrći se plašljivo, jer ja sam Bog tvoj! Ja ću te ojačati i pomoći ću ti. Poduprijet ću te desnicom svojom pravednom” (Izaija 35:6; 41:10). *