Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Bog mi je pružao utehu u svim mojim nevoljama

Bog mi je pružao utehu u svim mojim nevoljama

Bog mi je pružao utehu u svim mojim nevoljama

Ispričala Viktorija Koljoj

Jedan doktor je mojoj majci rekao: „Više ništa ne možemo da učinimo za vašu ćerku. Moraće da koristi štake i proteze do kraja svog života.“ Bila sam očajna. Šta da radim ako ne budem mogla da hodam?

RODILA sam se 17. novembra 1949. godine u Tapačuli, u meksičkoj državi Čiapas. Bila sam zdrava i vesela beba, prva od četvoro dece u našoj porodici. Ali kada sam imala šest meseci, odjednom sam prestala da puzim i vrlo malo sam se pomerala. Dva meseca kasnije više uopšte nisam mogla da se pomeram. Tamošnji doktori su bili zbunjeni, budući da su i druge bebe u Tapačuli imale iste simptome. Zato je došao jedan ortoped iz grada Meksika da nas pregleda. Ustanovljeno je da bolujemo od poliomijelitisa, to jest dečje paralize.

Sa tri godine sam imala operacije kuka, oba kolena i članaka. Kasnije sam imala problema i s desnim ramenom. Kada sam imala šest godina, odveli su me na lečenje u jednu dečju bolnicu u gradu Meksiku. Pošto mi je majka radila na jednoj farmi u Čiapasu ostala sam u gradu s bakom. Ali veći deo vremena sam provodila u bolnici.

Kada sam imala oko osam godina postigla sam određeni napredak. Ali kasnije mi se stanje pogoršalo i postepeno sam gubila i ono malo pokretljivosti što sam imala. Zatim su doktori rekli da ću do kraja života morati da koristim štake i proteze.

Sa petnaest godina sam već imala 25 operacija. Operisala sam kičmu, noge, kolena, članke i nožne prste. Nakon svake operacije usledio bi period rehabilitacije. Nakon jedne od operacija stavili su mi noge u gips. Kada su ga skinuli, morala sam da radim određene vežbe koje su bile bolne.

Istinska uteha

Kada sam imala 11 godina, majka mi je došla u posetu dok sam se oporavljala od jedne operacije. Dala mi je jednu Stražarsku kulu, časopis koji izdaju Jehovini svedoci, iz kojeg je saznala da je Isus Hrist lečio bolesne, pa čak i da je izlečio jednog paralizovanog čoveka. Sakrila sam taj časopis ispod jastuka, ali jednog dana je nestao. Medicinske sestre su ga našle i uzele. Izgrdile su me što sam ga čitala.

Otprilike godinu dana kasnije, majka je ponovo došla iz Čiapasa da me vidi. Tada je već proučavala Bibliju s Jehovinim svedocima. Donela mi je knjigu Od izgubljenog do ponovno uspostavljenog raja. * Majka mi je rekla: „Ako želiš da živiš u Božjem obećanom novom svetu gde će te Isus izlečiti, moraš da proučavaš Bibliju.“ Tako sam uprkos protivljenju bake počela da proučavam Bibliju s Jehovinim svedocima kada sam imala oko 14 godina. Sledeće godine sam morala da napustim bolnicu, pošto je ona bila predviđena samo za malu decu.

Kako sam se izborila s poteškoćama

Bila sam veoma depresivna. Zbog bakinog protivljenja morala sam da se vratim u Čiapas i živim s roditeljima. Ali kod kuće je bilo problema jer mi je otac bio alkoholičar. Jedno vreme nisam videla nikakav razlog da živim. Razmišljala sam o tome da se otrujem. Ali nastavila sam da proučavam Bibliju i moj način života se promenio. Biblijsko obećanje o raju na zemlji činilo me je srećnom.

Počela sam da govorim drugim ljudima o predivnoj nadi koja se nalazi u Bibliji (Isaija 2:4; 9:6, 7; 11:6-9; Otkrivenje 21:3, 4). Zatim sam se 8. maja 1968, kada sam imala 18 godina, krstila kao Jehovin svedok. Od 1974, svakog meseca provodim preko 70 sati u razgovoru s ljudima o nadi koja mi je dala snagu da živim.

Ispunjen život

Kasnije smo se majka i ja preselile u Tihuanu, blizu granice sa Sjedinjenim Državama. Živimo u kući koja je prilagođena našim potrebama. Još uvek mogu prošetati oko kuće uz pomoć štaka i proteza, a koristim i invalidska kolica da bih mogla da kuvam, kao i da perem i peglam odeću. Za službu propovedanja koristim električno vozilo prilagođeno mojim potrebama.

Osim što razgovaram s ljudima na ulici i kod njihove kuće, redovno idem do obližnje bolnice kako bih razgovarala sa onima koji napolju čekaju na pregled. Kada završim razgovore s njima, odvezem se do pijace da kupim sve što nam treba, a zatim se vratim kući kako bih pomogla majci oko kuvanja i kućnih poslova.

Zarađujem za život tako što prodajem polovnu odeću. Moja majka sada ima 78 godina i lošeg je zdravlja, jer je imala tri srčana udara. Zato ja brinem o njenoj ishrani i lekovima. Trudimo se da budemo na skupštinskim sastancima iako smo lošeg zdravlja. Više od 30 ljudi s kojima sam tokom godina proučavala Bibliju sada takođe ide u službu propovedanja.

Uverena sam da će se jednog dana ispuniti sledeće biblijsko obećanje: „Tada će [u Božjem novom svetu] hrom skakati kao jelen.“ Dok se to ne desi, nalazim utehu u Božjim rečima: „Ne boj se, jer sam ja s tobom. Ne osvrći se plašljivo, jer sam ja tvoj Bog. Ja ću te ojačati i pomoći ću ti. Podržaću te svojom pravednom desnicom“ (Isaija 35:6; 41:10). *

[Fusnote]

^ Izdali Jehovini svedoci 1958. godine, ali se više ne štampa.

^ Viktorija Koljoj je umrla 30. novembra 2009, kada je imala 60 godina. Njena majka je umrla 5. jula iste godine.

[Slika na 12. strani]

Kada sam imala sedam godina i nosila proteze

[Slika na 13. strani]

Za službu propovedanja koristim električno vozilo prilagođeno mojim potrebama