JOSEBA, koji živi u Španjolskoj, svojedobno je bio pripadnik jedne militantne skupine. Na pitanje zašto se priključio toj skupini odgovorio je: “Više nisam mogao trpjeti ugnjetavanje i nepravdu. Živio sam u velikom gradu Bilbau, u kojem su policajci znali iz čistog mira upasti ljudima u kuću, pretući ih i uhititi.”

Joseba je potom rekao: “Jednog jutra uhitili su me zbog toga što sam otvoreno rekao što mislim o primjeni takvih nasilnih metoda. Bio sam strašno ljut i htio sam nešto učiniti — ako treba, i poslužiti se nasiljem — samo da tome stanem na kraj.”

Premda Biblija ne opravdava nasilje, ona kaže da “tlačenje može mudroga navesti da postupa ludo”, odnosno krajnje nerazumno (Propovjednik 7:7). Mnogi se razgnjeve i postanu nasilni kad ih se zlostavlja zbog njihove rase, vjere ili nacionalnosti.

Tako je Hafeni, kojeg smo spomenuli u prethodnom članku, rekao: “Oteli su nam našu zemlju. I životinje se bore za svoj teritorij, pa smo smatrali kako je prirodno da se i mi borimo za svoju zemlju i svoja prava.” Jedan je militantni bombaš samoubojica prije smrti snimio poruku u kojoj je rekao: “Napadat ćemo vas sve dok ne prestanete bombardirati, trovati, zatvarati i mučiti naš narod.”

Ostvarenje određenih političkih ili društvenih ciljeva nije jedini razlog zbog kojeg militanti pribjegavaju nasilju. Oni to često čine i iz vjerskih razloga. Glasnogovornik jedne militantne skupine poslao je jednom svjetskom vođi poruku u kojoj je stajalo: “Nismo mi ludi niti žudimo za vlašću. Mi samo služimo Bogu i zato nećemo odustati sve dok ne ostvarimo svoj cilj.”

Govoreći o vjerskim motivima koji mogu stajati iza terorizma, Daniel Benjamin i Steven Simon u svojoj knjizi The Age of Sacred Terror (Doba svetog terora) kažu: “U svijetu koji se sve više okreće religiji sve veći broj pripadnika  glavnih svjetskih religija i novih sljedbi koje niču kao gljive poslije kiše smatra nasilje sastavnim dijelom svoje službe Bogu.” U svom osvrtu na nekoliko šokantnih terorističkih napada koji su uznemirili čitav svijet jedan je drugi istraživač zaključio: “Počiniteljima svih tih napada zajedničko je to što su uvjereni da Bog odobrava, pa čak i zapovijeda takva djela.”

No mnogi militantni vjernici imaju ekstremna gledišta koja nisu u skladu s tradicionalnim učenjima i moralnim kriterijima religije kojoj pripadaju.

Ranije spomenutog Josebu policajci su nakon uhićenja teško zlostavljali. On je rekao: “Okrutno ponašanje policije uvjerilo me da je moja mržnja opravdana. Bio sam spreman i dati život za to da se stane na kraj tom ugnjetavanju.”

Mržnja koja potiče ljude na nasilje često se potpiruje i putem političke propagande. Hafeni o tome kaže: “Dok smo živjeli u izbjegličkim logorima, prisustvovali smo skupovima na kojima su nam govorili da bijelci uvijek izmišljaju nove načine na koje će tlačiti crnce.” Do čega je dovela takva indoktrinacija?

“Osjećao sam da u meni sve više raste mržnja prema bijelcima”, kaže Hafeni. “Nikome od njih nisam vjerovao. Na koncu više nisam mogao podnijeti tu nepravdu. Smatrao sam da naš naraštaj mora nešto poduzeti.”

No s vremenom su se i Joseba i Hafeni oslobodili duboko ukorijenjenih predrasuda i osjećaja mržnje. Što je to tako snažno utjecalo na njihov um i srce? Odgovor na to pitanje možete naći u sljedećem članku.