“TREBAMO dati sve od sebe (...) kako bismo promijenili umove i srca tih ljudi.” Tako je glasio zaključak jednog opsežnog 20-godišnjeg istraživanja koje se bavilo analizom psiholoških profila mnogih terorista.

No što može promijeniti srce i um ljudi koji su duboko ogrezli u nasilju i žive za to da se osvećuju svojim neprijateljima?

Hafeni je u 1990-ima počeo preispitivati svoja vjerska uvjerenja te je odlučio nabaviti Bibliju. “Najprije sam počeo čitati i proučavati evanđelja [biblijske knjige evanđelista Mateja, Marka, Luke i Ivana], koja govore o Isusovom životu”, rekao je Hafeni. “Privukla me Isusova osobnost. Primijetio sam da je prema svim ljudima bio dobrodušan i nepristran. To mi se jako svidjelo.”

Hafeni je rekao da su ga se naročito dojmile riječi koje je kasnije pročitao u Djelima apostolskim 10:34 i 35. Ondje piše: “Bog nije pristran, nego u svakom narodu prihvaća onoga tko ga se boji i čini što je pravedno.”

 “Zaključio sam da su ljudi sami krivi za međuplemensku netrpeljivost, nacionalizam i rasne predrasude”, kazao je Hafeni. “Shvatio sam da biblijska poruka može promijeniti čovjekov način razmišljanja i da je u životu najvažnije biti u dobrom odnosu s Bogom. To je puno važnije od borbe za svoje pleme, narod ili rasu.”

Joseba, kojeg smo spomenuli u prethodnom članku, bio je vođa jedne male skupine komandosa koja je namjeravala dignuti u zrak policijsku stanicu. “No prije nego što smo izvršili taj napad bio sam uhićen i osuđen na dvije godine zatvora”, rekao je on. Kasnije je njegova žena Luci počela proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. S vremenom im se i Joseba pridružio u proučavanju.

Kako je to na njega utjecalo? “Što sam više učio o Isusu, to sam više želio postupati poput njega”, rekao je Joseba. “Posebno su me se dojmile njegove riječi: ‘Svi koji se mača hvataju od mača će i poginuti!’ Znao sam da je to istina” (Matej 26:52). “Kad nekoga ubiješ, time kod članova njegove obitelji samo pobuđuješ mržnju i želju za osvetom”, priznao je Joseba. “Nasilje neće promijeniti svijet nabolje — ono samo donosi bol i patnju.” Proučavanje Biblije pomoglo je Josebi da počne mijenjati svoj način razmišljanja.

Hafeni i Joseba uvjerili su se da biblijska učenja mogu snažno utjecati na čovjekov život. Biblija kaže: ‘Riječ je Božja živa i djelotvorna te može prosuditi namjere srca’ (Hebrejima 4:12). Snaga Božje Riječi pomogla je mnogima da promijene svoj način razmišljanja i postupanja. No postoje li dokazi da među svim ljudima svijeta koji uistinu žive po biblijskim učenjima vladaju mir i jedinstvo?

Kad je Hafeni počeo ići na sastanke Jehovinih svjedoka, vidio je da ondje među ljudima  različitih rasa vladaju ljubav i mir. To ga se duboko dojmilo. “Tko bi rekao da ću jednog dana sjediti među bijelcima!” kazao je Hafeni. “Nisam ni sanjao da ću ikad nekog bijelca zvati svojim bratom. Sve to što sam vidio još me više uvjerilo da su Jehovini svjedoci prava religija. Uvidio sam da među njima vlada jedinstvo za kojim sam toliko čeznuo i da oni ljube jedni druge iako pripadaju različitim rasama.”

Isus je rekao da će se njegovi pravi sljedbenici prepoznati po tome što “ljube jedni druge” (Ivan 13:34, 35). On se nikad nije htio uplitati u političke sukobe, a i svojim je učenicima rekao: “Niste dio svijeta” (Ivan 6:15; 15:19; Matej 22:15-22). Kao što su se u ono vrijeme pravi kršćani mogli prepoznati po ljubavi i političkoj neutralnosti, tako se i danas pravi Kristovi sljedbenici prepoznaju po tim obilježjima.

No kako ljubav može opstati u ovom razjedinjenom svijetu kojim se širi pošast terorizma? Kad politički sporovi dovode do netrpeljivosti i mržnje, odanost određenoj rasi, narodu ili plemenu često uzrokuje sukobe između pojedinaca, grupa ljudi, pa čak i država.

Tako je davne 1914. nacionalni ponos potaknuo Gavrila Principa da ubije austrougarskog prijestolonasljednika, nadvojvodu Franju Ferdinanda. Princip je bio član organizacije Crna ruka, koja u ostvarivanju svojih ciljeva “revolucionarnu borbu pretpostavlja kulturnoj”, kako to piše u njenom ustavu. Atentat na prijestolonasljednika doveo je do sukoba između “kršćanskih” zemalja koji je prerastao u Prvi svjetski rat. U njemu je poginulo na milijune vojnika koji su tvrdili da su sljedbenici Isusa, “Kneza Mira” (Izaija 9:6).

Zanimljivo je da je po završetku tog rata Harry Emerson Fosdick, jedan od najistaknutijih protestantskih svećenika u američkoj povijesti, osudio vođe crkava kršćanstva zbog toga što nisu učili svoje vjernike da se ugledaju na Isusa. “Učili smo ljude ratovanju”, napisao je on. “Od ratnika smo stvarali junake i čak smo u svojim crkvama postavljali ratne zastave.” Fosdick je zaključio: “Svojim smo usnama istovremeno slavili Kneza Mira i veličali rat.”

No Jehovini svjedoci postupaju sasvim drugačije. U jednoj sociološkoj studiji koja je objavljena 1975. pisalo je: “Tijekom dva velika svjetska rata te u vojnim sukobima u razdoblju hladnog rata Jehovini svjedoci dosljedno su zastupali svoje gledište o nenasilju i kršćanskoj neutralnosti.” Premda su bili zlostavljani i zatvarani, “nikad nisu uzvratili nasiljem”. Autori studije zaključili su: “Učenja Jehovinih svjedoka proizlaze iz njihovog čvrstog uvjerenja da je Biblija nadahnuta Božja Riječ.”

Kad je bivši belgijski premijer od svog susjeda dobio knjigu o Isusovom životu koja nosi naslov Najveći čovjek koji je ikad živio, duboko ga se dojmilo ono što je u njoj pročitao. Svom je susjedu napisao: “Kad bi se ljudi više bavili porukom koja se nalazi u evanđeljima i kad bi živjeli po načelima koja je zastupao Isus Krist, današnji bi svijet bio posve drugačiji.”

Potom je dodao: “Tada nam ne bi trebalo Vijeće sigurnosti, ne bi bilo terorističkih napada, a i nasilje bi bilo zabranjeno.” No svoje je pismo zaključio riječima: “Sve je to prelijepo da bi bilo istinito.” Je li doista nerealno vjerovati da bi se takvo što moglo ostvariti? Biblija već danas, u ovom svijetu koji je duboko ogrezao u nasilju, pomaže mnogim ljudima najrazličitijeg porijekla i životnih iskustava da se prestanu služiti nasiljem i da nadvladaju duboku mržnju koja se u njima razvila zbog toga što su desetljećima bili svjedoci okrutnog tlačenja i krvoprolića.

Kao što smo vidjeli u prvom članku, Andre je zamalo izgubio život u eksploziji bombe u kojoj je poginulo nekoliko njegovih prijatelja. Bombu je podmetnula jedna militantna skupina. Andre je kasnije čuo i počeo primjenjivati biblijski savjet da “spremno opraštamo jedni drugima” (Kološanima 3:13). Kasnije je i Hafeni, koji je godinama nakon spomenutog napada postao pripadnik terorističke skupine koja je podmetnula bombu, naučio živjeti po biblijskim načelima te je prestao biti nasilan (Psalam 11:5). Danas su Andre i Hafeni Jehovini svjedoci te zajedno rade u prevodilačkom uredu Jehovinih svjedoka u jednoj afričkoj zemlji.

Milijunima ljudi diljem svijeta proučavanje Biblije pomoglo je da steknu čvrstu nadu u to da će jednog dana živjeti u miru i sigurnosti. Naprimjer, Andre je jednom prilikom govorio svom susjedu kako Biblija obećava da će Bog uspostaviti novi svijet u kojem će vladati pravda (Izaija 2:4; 11:6-9; 65:17, 21-25; 2. Petrova 3:13). A onda su iznenada došli naoružani vojnici. Opkolili su kuću i naredili Andreu da izađe kako bi mu postavili neka pitanja. Kad su saznali da Andre poučava ljude o Bibliji i da ga njegov susjed jako cijeni, otišli su.

Andre je upravo bio objasnio čovjeku kako će se Bog umiješati u zbivanja na Zemlji, kao što je to učinio i u Noinim danima, kad se ‘zemlja ispunila nasiljem’ (1. Mojsijeva 6:11). Bog je uništio tadašnji zli svijet tako što je prouzročio opći potop. Sačuvao je na životu samo miroljubivog Nou i njegovu obitelj. “Kao što je bilo u Noinim danima”, rekao je Isus, “takva će biti prisutnost Sina čovječjega” (Matej 24:37-39).

Bog je izabrao Isusa, “Sina čovječjeg”, da vlada kao kralj u Božjem Kraljevstvu (Luka 4:43). On će uskoro povesti Božju nebesku vojsku u pohod u kojem će odstraniti nasilje sa Zemlje. Pod vlašću nebeskog Kralja, Isusa, “cvjetat će pravda i mir velik”. On će svoje podanike “osloboditi nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovim očima krv njihova” (Psalam 72:7, 14, Jeruzalemska Biblija).

Potom će Zemlja biti pretvorena u raj u kojem će u miru živjeti svi oni što ljube pravdu i žele biti podanici tog nebeskog Kralja (Luka 23:42, 43). Biblija obećava da će tada ‘bregovi uroditi mirom, a brežuljci pravdom’ (Psalam 72:1-3, JB).

Ne biste li voljeli živjeti u svijetu kojim će vladati takav kralj? U tom svijetu više neće biti ni traga nasilju i terorizmu.