IZVAN arke ljudi su nastavili živjeti kao i prije. Još uvijek nisu vjerovali da će doći potop. Mora da su se smijali više nego ikad. Ali uskoro su prestali sa smijehom.

Iznenada je počela padati voda. Lijevala je s neba, kao kada ti lijevaš vodu iz kabla. Noa je bio u pravu! Ali bilo je prekasno za bilo koga da uđe u arku. Vrata je Jehova čvrsto zatvorio.

Uskoro su sve nizine bile pokrivene. Voda je postala ogromnom rijekom. Gurala se iznad drveća, valjala oko velikih stijena, praveći mnogo buke. Ljudi su bili uplašeni. Penjali su se na višu zemlju. O, kako su samo žalili što nisu poslušali Noa i ušli u arku dok su još vrata bila otvorena! Ali sada je bilo prekasno.

Voda se penjala sve više. 40 dana i 40 noći kiša je pljuštala s neba. Penjala se uz planinske strmine i uskoro je i najviši vrh bio prekriven vodom. I kao što je Bog rekao, svi ljudi i životinje izvan arke su poginuli. Ali unutra je svatko bio na sigurnom.

Noa i njegovi sinovi uradili su dobar posao izgradivši arku. Kako se voda dizala, tako je arka plovila površinom vode. Jednog dana kiša je prestala padati i počelo je sjati sunce. Kakovog li prizora! Posvuda je postojao samo ogroman ocean. I jedino što se moglo vidjeti, bila je arka na njegovoj površini.

Divovi su nestali. Više nije bilo nikoga da ljudima čini nažao. Svi su poginuli, zajedno sa svojim majkama i ostalim zlim ljudima. Ali što se dogodilo s njihovim očevima?

Očevi divova nisu bili ljudi poput nas. Bili su anđeli, koji su sišli živjeti kao ljudi na zemlji. Kada je došao potop, nisu umrli s ostalima. Prestali su koristiti ljudska tijela i vratili su se na nebo kao anđeli. Ali oni više nisu bili dio obitelji Božjih anđela. Tako su postali anđeli sotone. Biblija ih naziva demonima.

Bog je tada pustio veliki vjetar i vode potopa počele su opadati. Pet mjeseci kasnije, arka se zaustavila na vrhu jednog brda. Još je mnogo dana prošlo, a oni iz arke nisu mogli vidjeti vrhove planina. No, vode su i dalje opadale.

Tada je Noa pustio crnu pticu gavrana, da leti izvan arke. Ona je jedno vrijeme letjela, a tada se vratila jer nije našla mjesto da se spusti. Nastavila je tako činiti, i svaki puta vrativši se odmarala je na arci.

Noa je želio vidjeti jesu li se vode povukle sa zemlje, pa je pustio golubicu izvan arke. Ali i ona se je vratila, jer nije našla mjesto da sleti. Noa ju je i drugi put poslao i ona mu je donijela maslinov list u kljunu. Tako je Noa znao da su se vode povukle. Sada je poslao golubicu po treći puta i konačno je ona pronašla mjesto da živi.

Tada je Bog govorio s Noom. Rekao je: “Izađi iz arke. Uzmi sa sobom svoju obitelj i sve životinje.” Oni su bili u arci više od godinu dana. Zato možeš zamisliti kako su bili sretni, kada su ponovo izašli i mogli živjeti!