JEDNO od mjesta gdje su ljudi nakon potopa otišli živjeti zvalo se je Ur. Postao je važnim gradom sa nekoliko krasnih domova. Ali ljudi u njemu služili su krivim bogovima. Bilo je jednako kao što su činili u Babelu. Ljudi u Uru i Babelu nisu bili kao Noa i njegov sin Sem, koji je nastavio služiti Jehovi.

Konačno, 350 godina nakon potopa, vjerni Noa je umro. To je bilo upravo dvije godine nakon što se rodio čovjek kojeg vidiš na slici. On je Bogu bio vrlo važna osoba. Zvao se Abraham. Živio je sa svojom obitelji u gradu Uru.

Jednog dana Jehova je rekao Abrahamu: “Napusti Ur i svoje rođake i otiđi u zemlju koju ću ti ja pokazati.” Da li je Abraham poslušao Boga i ostavio sve udobnosti Ura? Da, učinio je to. I zato što je uvijek poslušao Boga, Abraham je postao poznat kao Jehovin prijatelj.

Neki od njegove obitelji pošli su s Abrahamom, kada je napuštao Ur. I njegov otac Tar. Tako je učinio i nećak Lot. Naravno, Abrahamova žena Sara išla je s njim. Za neko vrijeme došli su do mjesta zvanog Haran, gdje je Tar umro. Bilo je to daleko od Ura.

Nakon nekog vremena Abraham i ukućani napustili su Haran i stigli do zemlje Kanaan. Tu su živjeli u šatorima.

Bog je pomagao Abrahamu i uskoro je on imao velika stada ovaca i ostalih životinja i stotine slugu. Ali on i Sara nisu imali vlastitog djeteta.

Kada je Abrahamu bilo 99 godina, Jehova je rekao: “Obećao sam da ćeš postati ocem mnogim nacijama ljudi.” Ali kako se to može dogoditi kad su Abraham i Sara već bili prestari da bi imali dijete?