MOŽEŠ li reći što ljudi kupe po zemlji? Izgleda kao inje. Bijelo je i tanko i pahuljasto. Ali to nije inje; to je nešto za jelo.

Prošlo je oko mjesec dana otkako su Izraelci napustili Egipat. Sada su u divljini. Tu je raslo malo hrane, i ljudi su gunđali, govoreći: “Više bismo voljeli da nas je Jehova ubio u Egiptu. Konačno, tamo smo imali svu hranu kakvu smo poželjeli.”

Zato je Jehova rekao: “Učinit ću da hrana pada s neba.” To je i učinio. Idućeg jutra kad su Izraelci vidjeli tu bijelu stvar kako pada, pitali su jedan drugog: “Što je to?”

Mojsije je rekao: “To je hrana koju vam Jehova daje da jedete.” Ljudi su je zvali MANA. Imala je okus po tankim medenim kolačićima.

“Trebate pokupiti toliko koliko svaka osoba može pojesti”, rekao je Mojsije narodu. Tako su i radili svakog jutra. Kada je sunce postalo jako, mana se rastapala na zemlji.

Mojsije je također rekao: “Nitko ne smije sačuvati dio mane za idući dan.” Ali neki od ljudi nisu slušali. Znaš li što se je dogodilo? Idućeg je jutra mana koju su sačuvali bila puna plijesni i zaudarala je.

Ipak, bio je jedan dan u tjednu, kada su morali sakupiti dvostruko mane. Bio je to šesti dan. I Jehova je rekao da sačuvaju nešto i za slijedeći dan, jer Jehova neće dati da pada mana sedmi dan. Kada su sačuvali manu za sedmi dan, ona nije postala plijesniva i nije zaudarala. Bilo je to još jedno čudo.

Za vrijeme svih godina dok su Izraelci bili u pustinji, Jehova ih je hranio manom.