PRIJE nego je umro, David je Salamunu dao Božji plan za gradnju templa. U četvrtoj godini vladavine Salamun je počeo s gradnjom i trebalo mu je sedam i po godina za dovršenje. Deseci tisuća ljudi radili su na gradnji i to je stajalo mnogo novaca. Bilo je to zato jer je upotrebljeno mnogo zlata i srebra.

Hram je imao dvije glavne prostorije kao i kod zavjetnog šatora. Ali te su prostorije bile dvostruko veće nego one u šatoru. Salamun je zavjetni kovčeg stavio u jednu, a ostale stvari iz zavjetnog šatora u drugu sobu.

Kad je templ dovršen napravili su veliku proslavu. Salamun je klečao ispred templa moleći se, kao što vidiš na slici. “Ni sva nebesa nisu dovoljno velika da te obuhvate”, rekao je Salamun Jehovi, “koliko te manje onda može obuhvatiti ovaj templ. Ali, o moj Bože, molim te uslišaj svoj narod kad se bude molio na ovom mjestu.”

Kad je Salamun završio molitvu, s neba se je spustila vatra. Spalila je životinjske žrtve koje su prinijete. I jasno svjetlo od Jehove obasjalo je templ. To je pokazalo, da je Jehova slušao i da je zadovoljan templom i Salamunovom molitvom. Sada je umjesto šatora, templ postao mjesto gdje je narod služio Jehovi.

Dugo je vremena Salamun mudro vladao i narod je bio sretan. Ali Salamun je oženio mnoge žene, koje su bile iz drugih zemalja i nisu služile Jehovi. Vidiš li jednu od njih kako služi idolu? Na kraju, Salamunove žene su navele i njega da služi krivim bogovima. Znaš li što se dogodilo kad je to Salamun učinio? Nije više bio ljubazan s narodom, postao je okrutan i ljudi više nisu bili sretni.

To je naljutilo Jehovu i on je rekao Salamunu: “Uzet ću kraljevstvo od tebe i dat ću ga drugome. To neću učiniti za vrijeme tvoje vladavine, već kad tvoj sin bude vladao. Ali neću uzeti sav narod kraljevstva od tvog sina.” Da vidimo kako se je to dogodilo.