Zašto bismo trebali proučavati Bibliju

Sama Biblija kaže da potječe od Boga, čovjekovog Stvoritelja

2. Tim. 3:16, 17: “Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje, za ukoravanje, za popravljanje, za odgajanje u pravednosti, da Božji čovjek bude posve sposoban i potpuno opremljen za svako dobro djelo.”

Otkr. 1:1: “Otkrivenje Isusa Krista, koje mu je dao Bog, da pokaže robovima svojim ono što će se uskoro dogoditi.”

2. Sam. 23:1, 2: “Riječ Davida, sina Jišajeva. (...) Duh Jehovin govorio je preko mene, riječ Božja bila je na mojemu jeziku.”

 Iza. 22:15: “Ovako kaže Svevišnji Gospodin, Jehova nad vojskama.”

Za očekivati je da će Božja poruka upućena čovječanstvu biti dostupna svim ljudima na svijetu. Biblija je u cijelosti ili djelomično prevedena na 2 400 jezika. Tiskana je u milijardama primjeraka. “Biblija je najčitanija knjiga u povijesti. Vjerojatno je i najutjecajnija. Biblija je tiskana u više primjeraka nego ijedna druga knjiga i prevedena je više puta i na više jezika nego ijedna druga knjiga” (The World Book Encyclopedia, 1984, svezak 2, stranica 219).

Biblijska proročanstva objašnjavaju pravo značenje svjetskih zbivanja

Mnogi svjetski vođe priznaju da je svijet na rubu propasti. Biblija je davno prorekla da će vladati takvo stanje. Ona objašnjava značenje današnjih događaja i govori kakav će biti njihov ishod (2. Tim. 3:1-5; Luka 21:10, 11, 31). Kaže nam što moramo činiti da bismo preživjeli predstojeće uništenje sadašnjeg svijeta i dobili vječni život u pravednom svijetu ovdje na Zemlji (Sef. 2:3; Ivan 17:3; Psal. 37:10, 11, 29).

Biblija nam govori što je smisao života

Odgovara na pitanja kao što su: Otkuda potječe život? (Djela 17:24-26). Zašto smo ovdje? Zar samo zato da proživimo to malo godina, da iz života izvučemo što više možemo i da zatim umremo? (1. Mojs. 1:27, 28; Rim. 5:12; Ivan 17:3; Psal. 37:11; 40:8).

Biblija nam govori kako možemo steći upravo ono što pravdoljubivi ljudi najviše žele

Ona nas uči gdje pronaći prave prijatelje koji iskreno ljube jedni druge (Ivan 13:35), što moramo činiti da bismo imali dovoljno hrane za sebe i za svoju obitelj (Mat. 6:31-33; Izr. 19:15; Efež. 4:28), kako možemo biti sretni usprkos teškim prilikama koje vladaju u svijetu (Psal. 1:1, 2; 34:8; Luka 11:28; Djela 20:35).

Biblija uči da će Božje Kraljevstvo, vlast koju je uspostavio, ukloniti sadašnji zli svijet (Dan. 2:44) te da će  pod njegovom vlašću ljudi uživati savršeno zdravlje i moći vječno živjeti (Otkr. 21:3, 4; usporedi Izaiju 33:24).

Knjiga koja tvrdi da je nadahnuta od Boga, koja objašnjava pravo značenje svjetskih događaja, koja otkriva što je smisao života i govori kako će biti riješeni naši problemi zasigurno zaslužuje da je čitamo i proučavamo.

 Dokazi nadahnuća

Biblija sadrži mnogo proročanstava u kojima su do u detalje bili prorečeni budući događaji — a takvo što ljudi ne mogu

2. Petr. 1:20, 21: “Nijedno proročanstvo Pisma ne proizlazi ni iz čijeg osobnog razmišljanja. Jer proročanstvo nikad nije bilo izrečeno ljudskom voljom, nego su ljudi govorili riječi koje su dolazile od Boga kako ih je vodio sveti duh.”

 ◼ Proročanstvo: Iza. 44:24, 27, 28; 45:1-4: “Ovako kaže Jehova (...): Ja govorim bezdanu vodenom: ‘Presuši! Isušit ću sve rijeke tvoje.’ Ja govorim o Kiru: ‘On je pastir moj i izvršit će sve što želim’, izvršit će ono što sam rekao o Jeruzalemu: ‘Opet će se izgraditi’, i o hramu: ‘Položit će se temelji njegovi.’ Ja, Jehova, ovako kažem pomazaniku svojemu Kiru, kojega sam uzeo za desnicu, da pokorim pred njim narode i oslabim kraljeve, da otvorim pred njim vrata dvokrilna, da vrata gradska ne budu zatvorena: ‘Ja ću ići pred tobom i poravnat ću uzvisine. Razbit ću vrata bakrena, slomit ću zasune željezne. (...) Radi sluge svojega Jakova, radi Izraela, izabranika svojega, pozvao sam te po imenu tvojemu.’” (Izaija je pisanje svoje knjige završio otprilike 732. pr. n. e.)

◻ Ispunjenje: To je proročanstvo bilo zapisano još prije Kirova rođenja. Židovi su otišli u izgnanstvo u Babilon tek u razdoblju 617-607. pr. n. e., a Jeruzalem i njegov hram bili su uništeni tek 607. pr. n. e. A pojedinosti spomenute u tom proročanstvu počele su se ispunjavati od 539. pr. n. e. Tada je Kir skrenuo tok rijeke Eufrata u umjetno jezero. Gradska vrata koja su vodila na rijeku  nemarno su ostala otvorena dok je u gradu vladalo slavlje. Tako je Babilon pao kad su ga osvojili Medijci i Perzijanci kojima je zapovijedao Kir. Nakon toga Kir je oslobodio židovske izgnanike i poslao ih natrag u Jeruzalem s uputama da ondje obnove Jehovin hram (The Encyclopedia Americana, 1956, svezak III, stranica 9; Jack Finegan, Light From the Ancient Past, Princeton, 1959, stranice 227-229; “Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno”, New York, 2007, stranice 282-283, 285, 296).

◼ Proročanstvo: Jer. 49:17, 18: “‘Edom će postati grozan prizor. Tko god prođe pored njega, gledat će zaprepašteno i zviždati u čudu zbog svih nevolja njegovih. Kad bude razoren, kao što su bili Sodoma i Gomora i susjedni gradovi njihovi’, kaže Jehova, ‘nitko od ljudi neće ondje živjeti’.” (Jeremija je zapisivanje svojih proročanstava završio 580. pr. n. e.)

◻ Ispunjenje: “Njih [Edomce] je u 2. stoljeću prije Krista prognao iz Palestine Juda Makabejac, a 109. prije Krista Ivan Hirkan, makabejski vođa, proširio je judejsko kraljevstvo, pa je ono obuhvatilo zapadni dio edomskog teritorija. U 1. stoljeću prije Krista rimska ekspanzija izbrisala je i posljednji trag edomske nezavisnosti. (...) Nakon što su Rimljani 70. poslije Krista razorili Jeruzalem, (...) ime Idumeja [Edom] nestalo je iz povijesti” (The New Funk & Wagnalls Encyclopedia, 1952, svezak 11, stranica 4114). Vrijedi imati na umu da se ovo proročanstvo ispunjava sve do danas. Ni na koji način ne može se tvrditi da je ovo proročanstvo bilo zapisano nakon što su se ti događaji zbili.

◼ Proročanstvo: Luka 19:41-44; 21:20, 21: “Kad se [Isus Krist] približio i vidio grad [Jeruzalem], zaplakao je nad njim i rekao: (...) ‘Doći će ti dani kad će neprijatelji tvoji podignuti oko tebe ogradu od zašiljenih kolaca i okružiti te i pritisnuti sa svih strana. I sravnit će sa zemljom tebe i djecu tvoju u tebi. I neće ostaviti u tebi ni kamen na kamenu, jer nisi prepoznao da je Bog došao ispitati kakva su djela tvoja.’” Dva dana kasnije savjetovao je učenicima: “Kad vidite da Jeruzalem opkoli vojska i utabori se oko njega, tada znajte da se približilo opustošenje njegovo! Tada neka oni koji budu u Judeji bježe  u gore! Oni koji budu u gradu neka ga napuste!” (Ovo je proročanstvo Isus Krist izrekao 33. n. e.)

◻ Ispunjenje: Jeruzalem se pobunio protiv Rima i 66. n. e. rimska vojska pod zapovijedanjem Cestija Gala napala je grad. No, kao što piše židovski povjesničar Josip Flavije, rimski zapovjednik “iznenada je opozvao svoje ljude, izgubivši nadu u pobjedu premda nije pretrpio nikakav poraz te se protivno svakom razumu povukao iz Grada” (Židovski rat, englesko izdanje Josephus, the Jewish War, Penguin Classics, 1969, stranica 167). Tako se kršćanima otvorila mogućnost da pobjegnu iz grada, što su i učinili. Pobjegli su u grad Pelu, na drugoj strani Jordana, kako je to u svojoj Crkvenoj povijesti zapisao Euzebije Cezarejski (Služba Božja, Split, 2004, stranica 307). Zatim je u vrijeme Pashe 70. n. e. general Tit opkolio grad. Za samo tri dana oko grada je bila podignuta ograda duga 7,2 kilometra, i nakon pet mjeseci Jeruzalem je pao. “Jeruzalem je bio sustavno uništavan, a hram je pretvoren u ruševine. Arheološki pronalasci danas nam govore s kakvom su učinkovitošću uništene židovske građevine svuda po zemlji” (John Arthur Thompson, The Bible and Archaeology, Grand Rapids, Michigan, SAD, 1962, stranica 299).

U znanstvenom je pogledu točna kad piše o pojedinostima koje su istraživači otkrili tek kasnije

Porijeklo svemira: 1. Mojs. 1:1: “U početku stvorio je Bog nebo i zemlju.” Godine 1978. astronom Robert Jastrow napisao je: “Sada uviđamo da nas astronomski dokazi dovode do biblijskog gledišta o porijeklu svijeta. Detalji se razlikuju, ali bitni elementi astronomskih i biblijskih izvještaja iz knjige Postanka jednaki su: lanac događaja koji je doveo do nastanka čovjeka započeo je iznenada i naglo u određenom trenutku, u bljesku svjetlosti i energije” (God and the Astronomers, New York, 1978, stranica 14).

Oblik planeta Zemlje: Iza. 40:22: “On boravi nad krugom zemaljskim.” U staro je doba prevladavalo mišljenje da je Zemlja ravna ploča. Tek 200 godina nakon što je napisan citirani biblijski tekst jedna je grčka filozofska škola  naučavala da bi Zemlja mogla biti kuglastog oblika, a još je 300 godina prošlo dok jedan grčki astronom nije otprilike izračunao polumjer Zemljine kugle. No čak ni tada predodžba o okrugloj Zemlji nije naišla na opće prihvaćanje. Tek u 20. stoljeću, kad su mogli putovati avionom, a kasnije i u svemir te čak do Mjeseca, ljudi su se mogli uvjeriti da je Zemlja okrugla, odnosno poput “kruga”.

Spoznaje o životinjama: 3. Mojs. 11:6: “Zec preživa.” Premda su kritičari dugo napadali tu izjavu, Englez William Cowper je u 18. stoljeću primijetio da zec doista preživa. Neobičan način na koji on to čini opisan je 1940. godine u izdanju londonskog zoološkog društva Proceedings of the Zoological Society of London (svezak 110, niz A, stranice 159-163).

Zapanjujuć unutarnji sklad

Taj sklad posebno dolazi do izražaja znamo li da je Bibliju pisalo četrdesetak ljudi, među kojima je bilo kraljeva, proroka, pastira, poreznika i liječnika. Oni su je pisali u razdoblju od 1 610 godina. Dakle, nisu bili u mogućnosti tajno se dogovoriti što će pisati. No njihovi se zapisi slažu do najsitnijih detalja. Želite li se uvjeriti do koje su mjere dijelovi Biblije međusobno povezani, morate je osobno čitati i proučavati.

Kako možemo biti sigurni da Biblija nije mijenjana?

“I po broju starih rukopisa koji potvrđuju neki njen zapis i po broju godina koje su protekle između izvornog rukopisa i kopije koja ga potvrđuje, Biblija ima nesumnjivu prednost pred zapisima klasičnih pisaca [Homera, Platona i drugih]. (...) Rukopisa sa zapisima klasičnih pisaca tek je šačica u usporedbi s biblijskim rukopisima. Nijedna drevna knjiga nije tako dobro potvrđena kao Biblija” (Marion Simms, The Bible From the Beginning, New York, 1929, stranice 74, 76).

Jedan izvještaj objavljen 1971. govori da, prema nekim procjenama, postoji 6 000 rukopisa koji sadrže sve hebrejske biblijske knjige (“Stari zavjet”) ili neke njihove  dijelove. Najstariji potječe iz trećeg stoljeća pr. n. e. Postoji i otprilike 5 000 grčkim jezikom pisanih rukopisa kršćanskih biblijskih knjiga (“Novog zavjeta”), a najstariji potječe s početka drugog stoljeća n. e. Brojni su i prijepisi prvih prijevoda tih spisa na ostale jezike.

U uvodu svog sedmosveščanog djela The Chester Beatty Biblical Papyri, Sir Frederic Kenyon je napisao: “Prvi i najvažniji zaključak koji se izvlači iz proučavanja [papirusa] jest da oni potvrđuju suštinsku pouzdanost postojećih tekstova, što daje razloga za zadovoljstvo. Ni u Starom ni u Novom zavjetu nema nikakvih bitnih ili fundamentalnih varijacija. Nema bitnih ispuštanja niti dodavanja odlomaka i nema varijacija koje utječu na presudne činjenice ili učenja. Varijacije u tekstu tiču se manje važnih stvari, kao što su red riječi ili upotreba specifičnih riječi. (...) No njihova je najveća važnost u tome što potvrđuju vjerodostojnost postojećih tekstova. To je dokazni materijal stariji od onog koji je dosad bio dostupan” (London, 1933, stranica 15).

Istina je da neki biblijski prijevodi vjernije od drugih izražavaju ono što je pisalo u izvornim jezicima. Prevoditelji suvremenih parafraziranih Biblija uzeli su si veliku slobodu te su na nekim mjestima izmijenili izvorno značenje teksta. Neki su prevoditelji dopustili osobnim vjerovanjima da utječu na njihove prijevode. No ti se nedostaci u njihovim prijevodima mogu identificirati usporedimo li ih s brojnim drugim prijevodima koji postoje.

‘Ja ne vjerujem u Bibliju’

Možeš reći: ‘No pretpostavljam da vjerujete u Boga, zar ne? (...) Smijem li vas upitati što vam je to u Bibliji teško prihvatiti?’

Možeš reći i ovako: ‘Smijem li vas upitati jeste li uvijek imali takvo gledište? (...) Više mi je ljudi reklo isto, premda nisu sustavno proučili Bibliju. No budući da Biblija za sebe tvrdi da je poruka od Boga i da nam on nudi vječni život budemo li vjerovali i primjenjivali ono što  nam on kaže, vjerojatno ćete se složiti da bi bilo dobro istražiti barem te njene tvrdnje i utvrditi jesu li istinite ili nisu? (Osvrni se na gradivo  sa stranica 43-46.)’

‘Biblija sadrži proturječne izjave’

Možeš reći: ‘I neki drugi ljudi tako su mi rekli, no nitko mi nikada nije mogao konkretno pokazati neko takvo protuslovlje. A ni sam se nisam nikada susreo s nekim protuslovljem čitajući Bibliju. Možete li vi navesti neki primjer?’ Zatim možeš nastaviti: ‘No susreo sam se s činjenicom da mnogi ljudi nikako ne uspijevaju dobiti odgovore na pitanja koja im se javljaju u vezi s Biblijom. Naprimjer, gdje je Kajin našao ženu? (Osvrni se na gradivo sa stranica 288 i 289.)’

‘Bibliju su pisali ljudi’

Možeš reći: ‘To je točno. Pisalo ju je otprilike 40 ljudi. No nadahnuta je od Boga.’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘Što to znači? To znači da ih je Bog vodio pri pisanju, slično kao što direktor ima svoju tajnicu kojoj govori što da napiše u njegovom pismu.’ (2) ‘Predodžba o primanju poruka iz svemira ne bi nas trebala iznenaditi. Čak su i ljudi slali poruke i slike s Mjeseca. Kako su to činili? Služili su se zakonima koje je u davno doba stvorio upravo Bog.’ (3) ‘No kako možemo biti sigurni da ono što u Bibliji piše doista potječe od Boga? U njoj piše nešto što ni u kom slučaju ne može potjecati od ljudi. Što to? Detaljna proročanstva o budućim događajima, koja su se uvijek pokazala posve točnima. (Primjere vidi  na stranicama 43-45, te na stranicama 260-264, pod temom “Posljednji dani”.)’

‘Bibliju svatko tumači na svoj način’

Možeš reći: ‘A očito je da nisu sva tumačenja ispravna.’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘Ako bismo Sveto pismo iskrivljavali kako bi ono odgovaralo našim vlastitim predodžbama, time bismo sami sebi nanijeli trajnu štetu (2. Petr. 3:15, 16).’ (2) ‘Dvije nam stvari mogu pomoći da  ispravno razumijemo Bibliju. Kao prvo, svaku njenu izjavu treba tumačiti u skladu s kontekstom (okolnim recima). A kao drugo, biblijske izjave treba usporediti s njenim drugim tekstovima koji govore o istoj temi. Na taj način dopuštamo da nas sama Božja Riječ vodi u našem razmišljanju, pa tumačenje do kojega dolazimo neće potjecati od nas, nego od Boga. To je pristup koji Jehovini svjedoci primjenjuju u svojim izdanjima.’ (Vidi stranice 144 i 145, pod naslovom “Jehovini svjedoci”.)

‘Biblija danas nije praktična’

Možeš reći: ‘A nas zanima ono što je danas praktično, zar ne?’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘Slažete li se da bi okončanje rata bilo praktično? (...) Vjerojatno ćete se složiti s tvrdnjom da bi prvi korak u tom pravcu bio naučiti ljude da žive zajedno u miru s ljudima drugih nacionalnosti, zar ne? (...) Biblija je prorekla upravo to (Iza. 2:2, 3). Zbog biblijske pouke koju primaju upravo se to danas događa među Jehovinim svjedocima.’ (2) ‘No potrebno je i nešto više — ukloniti sve ljude koji uzrokuju ratove. Hoće li se takvo što ikada dogoditi? Hoće, a Biblija objašnjava kako (Dan. 2:44; Psal. 37:10, 11).’

Možeš reći i ovako: ‘Shvaćam što želite reći. Ako neki vodič nije primjenjiv, bilo bi nerazumno držati ga se, zar ne?’ Zatim možeš nastaviti: ‘Slažete li se da bismo knjigu koja nam daje dobre savjete za sretan obiteljski život mogli smatrati primjenjivom i praktičnom? (...) Teorija i praksa obiteljskog života dosad se često mijenjala, a posljedice koje vidimo nisu dobre. No oni koji znaju i primjenjuju ono što Biblija govori imaju stabilnu, sretnu obitelj (Kol. 3:12-14, 18-21).’

‘Biblija je dobra knjiga, ali apsolutna istina ne postoji’

Možeš reći: ‘Točno je da svatko, kako se čini, ima drugačije mišljenje o istini. A čak i kad netko misli da je nešto spoznao, često ustanovi da postoji barem jedan čimbenik koji pritom nije uzeo u obzir. No postoji netko tko nema takvih ograničenja. Tko bi to mogao biti? (...)  Da, Stvoritelj svega što postoji.’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘Zato mu je Isus Krist rekao: “Tvoja je riječ istina” (Ivan 17:17). Tu istinu nalazimo u Bibliji (2. Tim. 3:16, 17). (2) ‘Bog ne želi da tapkamo u mraku neznanja; kazao je da želi da dobro upoznamo istinu (1. Tim. 2:3, 4). Biblija na posve zadovoljavajuć način odgovara na pitanja kao što su: (...).’ (S nekim ćeš ljudima da bi im pomogao morati najprije porazgovarati o dokazima koji nam daju temelj za vjerovanje u postojanje Boga. Vidi stranice 51-58, pod temom “Bog”.)

‘Biblija je knjiga bijelaca’

Možeš reći: ‘Istina je da su oni tiskali velik broj Biblija. No Biblija ne govori da je jedna rasa bolja od druge.’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘Biblija potječe od našeg Stvoritelja, a on nije pristran (Djela 10:34, 35).’ (2) ‘Božja Riječ ljudima iz svih naroda i plemena nudi mogućnost da zauvijek žive ovdje na Zemlji pod vlašću njegovog Kraljevstva (Otkr. 7:9, 10, 17).’

Možeš reći i ovako: ‘Ona nipošto nije bjelačka knjiga! Sam je Stvoritelj ljudskog roda odabrao ljude koji su pod njegovim nadahnućem napisali 66 biblijskih knjiga. A ako je za to odabrao ljude svijetle boje kože, to je njegova odluka. No biblijska poruka nije bila upućena samo bijelcima.’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘Zapazite što je rekao Isus: (Ivan 3:16). Izraz “nitko” pokazuje da se ova poruka odnosi na sve ljude, koje god boje kože bili. Isto tako, prije nego što je uzašao na nebo, Isus je na odlasku rekao svojim učenicima sljedeće riječi: (Mat. 28:19).’ (2) ‘Zanimljivo je da se u Djelima apostolskim 13:1 spominje čovjek koji se zvao Niger, što znači “crn”. On je bio jedan od proroka i učitelja skupštine u sirijskoj Antiohiji.’

‘Mi imamo svoju Bibliju’

Možeš reći: ‘Ako vam je pri ruci, volio bih vam pročitati nešto što je za mene bilo jako ohrabrujuće.’

Možeš reći i ovako: ‘Koji prijevod imate? (...) Mnogi se ljudi služe tim prijevodom Biblije, a i ja ga imam u svojoj biblioteci.’ Zatim možeš nastaviti: (1) ‘Jeste li znali  da je Biblija izvorno bila pisana na hebrejskom, aramejskom i grčkom jeziku? (...) Znate li možda neki od tih jezika? (...) Zato možemo biti sretni što je Biblija prevedena i na naš jezik.’ (2) ‘Ovo kazalo (“Kazalo biblijskih knjiga” na stranicama 1578 i 1579 u NS) pokazuje da je pisanje 1. Mojsijeve (Postanka), to jest prve biblijske knjige, bilo završeno 1513. pr. n. e. Jeste li znali da je prva cjelovita Biblija na hrvatskom (koju je preveo Matija Petar Katančić) tiskana više od 3 300 godina nakon toga, to jest u 19. stoljeću? A zatim je moralo proći daljnjih više od 140 godina da bi najširoj javnosti postao dostupan suvremeni hrvatski prijevod Biblije. To se dogodilo 1968, kad je izdavačka kuća Stvarnost izdala svoj prijevod, koji je kasnije kao izdavač preuzela Kršćanska sadašnjost. Taj prijevod danas mnogi imaju u svom domu.’ (3) (Ako osoba ima neki stariji prijevod, možeš reći sljedeće.) Naš je jezik od vremena kad je izdan ovaj prijevod Biblije doživio brojne promjene. Jeste li takve promjene primijetili i za svog života? (...) Zato se mi rado služimo bilo kojim suvremenim prijevodom koji izvorne misli točno prenosi na jezik kakvim danas govorimo.’

‘Vi imate svoju Bibliju’

Vidi temu “Prijevod Novi svijet”.