Čistilište
Objašnjenje pojma: “Rimokatolička je teologija stoljećima vjerovala da postoji sasvim određeno mjesto gdje se čovjek poslije smrti čisti od grijeha i da to čišćenje traje razmjerno broju i naravi grijeha što ih je čovjek počinio u ovom životu.” “Prema ovom nauku, osoba koja je umrla u stanju milosti može se tijekom ovog procesa osloboditi svakog oblika preostale krivnje ili kazne i na taj se način pripremiti za ulazak u nebesku slavu u Božjoj prisutnosti” (Suvremena katolička enciklopedija, 1998, stranice 160, 159). Taj nauk nije u skladu s Biblijom.
Na čemu se temelji nauk o čistilištu?
Suvremena katolička enciklopedija priznaje: “Nauk o čistilištu izražava tradicionalno vjerovanje u proces čišćenja nakon smrti. (...) U Svetom Pismu ne postoji čvrsto i posve jasno uporište za ovaj nauk.” “Tekstovi 2 Mak 12,38-46; Mt 5,26; 12,32; i 1 Kor 3,11-15 (...) nemaju nikakve veze s kasnijom razradom ovog nauka” (1998, stranica 159).
U katoličkom listu U.S. Catholic pisalo je: “Crkva se oslanja na tradiciju kako bi poduprla ideju o međuprostoru između neba i pakla” (ožujak 1981, stranica 7).
Što Katolička crkva kaže o tome što se događa u čistilištu?
U djelu New Catholic Encyclopedia (Nova katolička enciklopedija) piše: “Mnogi smatraju da se sve muke koje duša doživljava u čistilištu sastoje u tome da je ona svjesna privremene odgode prispjeća k blaženom gledanju Boga, iako je više zastupljeno gledište da ona pored toga doživljava i neku konkretnu kaznu. (...) U Rimokatoličkoj crkvi općenito se smatra da tu bol zadaje doslovna vatra. No to nije nužno za vjerovanje u čistilište. A nije ni pouzdano. (...) Ako tko odbacuje ideju o tome da muke zadaje vatra, kao što čine teolozi istočne crkve, trebao bi paziti na to da ne odbaci ideju o svakoj doslovnoj muci u čistilištu. Tu je još uvijek prisutna prava patnja, tuga, jad, grizodušje i druge duhovne žalosti koje duši mogu nanositi istinsku bol. (...) Kako god bilo, valja imati na umu da te duše, unatoč mukama koje trpe, osjećaju veliku radost zbog zajamčenog spasenja” (1967, svezak XI, stranice 1036, 1037).
U katoličkom listu U.S. Catholic pisalo je: “Nitko ne može reći što se točno događa u čistilištu” (ožujak 1981, stranica 9).
Nastavlja li duša živjeti nakon smrti tijela?
U Ezekijelu 18:4 (Ša, 2006) piše: “Duša [hebrejski: nefeš] koja griješi, ona će poginuti.” (JB tu misao izražava riječima: “Onaj koji zgriješi, taj će umrijeti”.)
Jak. 5:20, JB: “Tko vrati grešnika s lutalačkog puta njegova, spasit će dušu njegovu od smrti i pokriti mnoštvo grijeha” (kurziv dodan). (Ovdje se govori o tome da duša može umrijeti.)
Daljnje pojedinosti o tome nalaze se u temama “Smrt” i “Duša”.
Mora li čovjek nakon smrti ispaštati još kakvu kaznu za grijeh?
Rim. 6:7, JB: “Tko umre, opravdan je od grijeha.” (Ša, 2006: “Onaj koji je umro, oslobođen je grijeha.”)
Mogu li se mrtvi radovati zbog nade u spasenje?
Prop. 9:5, JB: “Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa.”
Iza. 38:18, JB: “Podzemlje ne slavi te, ne hvali te Smrt; oni koji padnu u rupu u tvoju [Jahvinu] se vjernost više ne uzdaju.” (Kako bi onda mrtvi mogli ‘osjećati veliku radost zbog zajamčenog spasenja’?)
Čime se, prema Bibliji, čovjek može očistiti od grijeha?
1. Ivan. 1:7, 9, JB: “Ako u svjetlosti hodimo, kao što je on [Bog] u svjetlosti, imamo zajedništvo jedni s drugima i krv Isusa, Sina njegova, čisti nas od svakoga grijeha. Ako priznamo grijehe svoje, vjeran je on [Bog] i pravedan: otpustit će nam grijehe i očistiti nas od svake nepravde.”
Otkr. 1:4, 5, JB: “Milost vam i mir od (...) Isusa Krista (...) koji nas ljubi, koji nas krvlju svojom otkupi od naših grijeha.”
