1, 2. Kako se Sotona poslužio tragedijom i bolešću nastojeći slomiti Jobovu besprijekornost?

JOBA se svakako mora ubrojiti među one koji su vodili sretan obiteljski život. Biblija kaže da je bio “najveći od svijeh ljudi na istoku”. Imao je sedam sinova i tri kćeri, ukupno desetero djece. Imao je i sredstava da dobro zbrinjava svoju obitelj. I što je najvažnije, predvodio je u duhovnim aktivnostima i bilo mu je stalo do toga kakav ugled kod Jehove imaju njegova djeca. Sve je to stvorilo bliske i sretne obiteljske veze (Job 1:1-5).

² Jobova situacija nije promakla pažnji Sotone, praneprijatelja Jehove Boga. Sotona, koji stalno traži načine da slomi besprijekornost Božjih slugu, napao je Joba uništivši njegovu sretnu obitelj. Zatim je ‘Joba udario zlijem prištem od pete do tjemena’. Sotona se poslužio tragedijom i bolešću, nadajući se da će tako slomiti Jobovu besprijekornost (Job 2:6, 7).

3. Koji su bili simptomi Jobove bolesti?

³ Biblija ne navodi medicinski naziv Jobove bolesti. No, govori nam kakvi su joj bili simptomi. Tijelo mu je bilo prekriveno crvima, a koža se pretvarala u kraste i trunula. Jobov je dah postao odvratan, a tijelo mu je gadno zaudaralo. Razdirala ga je bol (Job 7:5; 19:17; 30:17, 30). U toj je agoniji  Job sjeo u pepeo i strugao se komadom slomljene lončarije (Job 2:8). Uistinu žalostan prizor!

4. Što s vremena na vrijeme doživljava svaka obitelj?

⁴ Kakva bi bila tvoja reakcija da te pogodi takva ozbiljna bolest? Danas Sotona ne nanosi Božjim slugama bolest kao što je to učinio Jobu. Ipak, zbog ljudske nesavršenosti, svakodnevnih stresova i sve gore i gore sredine u kojoj živimo, sasvim je za očekivati da će s vremena na vrijeme članovi obitelji biti bolesni. Premda će malo ljudi patiti do te mjere do koje je patio Job, svi smo mi podložni bolestima usprkos preventivnim mjerama koje bismo mogli poduzeti. Kad bolest pogodi nekog od naših ukućana, to može biti pravi izazov. Pogledajmo stoga kako nam Biblija pomaže da se borimo s ovim uvijek prisutnim neprijateljem ljudskoga roda (Propovjednik 9:11; 2. Timoteju 3:16).

5. Kako članovi obitelji obično reagiraju u slučajevima prolazne bolesti?

⁵ Poremećaj normalne životne svakodnevice bez obzira na to koji mu je uzrok, uvijek je težak, a to je osobito slučaj ako do njega dođe uslijed dugotrajne bolesti. Čak i bolest koja kratko traje zahtijeva prilagodbe, ustupke i žrtve. Zdravi članovi obitelji možda moraju biti tihi kako bi se bolesnik mogao odmarati. Možda moraju odustati od nekih aktivnosti. Ipak, u većini obitelji čak i mala djeca suosjećaju s bolesnim bratom, sestrom ili roditeljem, premda ih možda povremeno treba opominjati da budu obzirna (Kološanima 3:12). U slučaju prolazne bolesti, obitelj je obično spremna  učiniti ono što je potrebno. Na koncu, svaki bi član obitelji želio da se i prema njemu samom pokaže slična obzirnost kad bi on bio bolestan (Matej 7:12).

6. Do kakvih reakcija ponekad dolazi kad člana obitelji pogodi ozbiljna, dugotrajna bolest?

⁶ A što ako je bolest veoma ozbiljna a poremećaji svakodnevice drastični i dugotrajni? Naprimjer, što ako je netko u obitelji doživio moždani udar i ostao paraliziran, ako je onesposobljen zbog Alzheimerove bolesti ili je onemoćao uslijed nekog drugog oboljenja? Ili što ako netko u obitelji boluje od duševne bolesti, kao što je šizofrenija? Obično je prva reakcija sažaljenje — tuga zbog toga što voljena osoba toliko pati. Međutim, nakon sažaljenja mogu uslijediti druge reakcije. Kad članovi obitelji uvide da bolest te osobe i njih jako pogađa i da ograničava njihove slobode, mogu osjetiti ogorčenost. Možda se pitaju: “Zašto se to događa baš meni?”

7. Kako je Jobova žena reagirala na njegovu bolest, i na što je očigledno zaboravila?

⁷ Izgleda da su slične misli prolazile kroz glavu Jobove žene. Prisjetimo se, dotad je već doživjela  pogibiju svoje djece. Dok su se ti tragični događaji odvijali, ona je nesumnjivo postajala sve izbezumljenija. Kad je na kraju vidjela kako je njenog supruga, koji je nekad bio aktivan i pun snage, pogodila mučna, odvratna bolest, izgleda da je izgubila iz vida vitalan faktor koji nadilazi sve te tragedije — odnos koji su ona i njen muž imali s Bogom. Biblija kaže: “Tada [Jobova] žena reče: ‘Zar si još postojan u neporočnosti? Prokuni Boga i umri!’” (Job 2:9, St).

8. Koji će biblijski redak pomoći članovima obitelji da zadrže ispravno stanovište kad je jedan član obitelji jako bolestan?

⁸ Kad bolest druge osobe radikalno izmijeni njihov život, mnogi su frustrirani, čak i ljuti. Ipak, kršćanin koji razumski sagleda takvu situaciju trebao bi konačno shvatiti da mu ona daje priliku da pokaže iskrenost svoje ljubavi. Prava ljubav “dugo trpi, milokrvna je; (...) ne traži svoje, (...) sve snosi, sve vjeruje, svemu se nada, sve trpi” (1. Korinćanima 13:4-7). Stoga ne smijemo dopustiti negativnim osjećajima da dominiraju, već je neophodno da učinimo sve što možemo kako bismo ih obuzdali (Priče Salamunove 3:21).

9. Koja jamstva mogu duhovno i emocionalno pomoći obitelji kad je jedan njen član ozbiljno bolestan?

⁹ Kako se može štititi duhovna i emocionalna dobrobit obitelji kad je jedan njen član ozbiljno bolestan? Naravno, svaka bolest zahtijeva drugačiju njegu i liječenje, pa ne bi bilo prikladno da se u ovoj knjizi preporučuju bilo kakvi postupci vezani uz medicinsku ili kućnu njegu. Ipak, možemo reći da u duhovnom smislu Jehova “ispravlja sve pognute” (Psalam 145:14). Kralj David je napisao: “Blago onome koji misli na uboga i slaba: u  dan nevolje Jahve će ga spasiti! Jahve će ga štititi i živa sačuvati (...). Jahve će ga ukrijepiti na postelji boli” (Psalam 41:2-4, St). Jehova čuva svoje sluge duhovno živima, čak i onda kad emocionalno pate iznad svojih granica (2. Korinćanima 4:7). Mnogobrojni članovi obitelji koji se suočavaju s ozbiljnom bolešću u svom kućanstvu ponavljaju riječi psalmista: “U nevolji sam velikoj, Jahve, po riječi me svojoj poživi” (Psalam 119:107, St).

10, 11. (a) Što je jako važno da bi se obitelj uspješno nosila s bolešću? (b) Kako se jedna žena uspjela nositi s bolešću svog supruga?

¹⁰ “Duh čovječiji snosi bol svoj”, kaže jedna biblijska poslovica, “a duh oboren ko će podignuti?” (Priče Salamunove 18:14). Trauma može tištati kako duh obitelji tako i “duh čovječiji”. No, “mirno je srce život tijelu” (Priče Salamunove 14:30, St). Hoće li se obitelj uspješno nositi s ozbiljnom bolešću ili neće, uvelike ovisi o stavu, ili duhu, njenih članova. (Usporedi Priče Salamunove 17:22.)

¹¹ Jedna je kršćanka morala patiti gledajući svog onemoćalog supruga kojeg je pogodio moždani udar samo šest godina nakon što su se vjenčali. “Suprugova sposobnost govora bila je jako oslabljena te je bilo gotovo nemoguće razgovarati s njim”, prisjeća se ona. “Mentalno naprezanje dok sam nastojala razumjeti što je s velikom mukom želio reći bilo je zaista ogromno.” Predoči si također kakvu je agoniju i frustraciju proživljavao njen suprug. Što je taj bračni par učinio? Premda su živjeli daleko od kršćanske skupštine, sestra je činila sve što je mogla da bi ostala duhovno jaka,  uvijek je održavala korak s najnovijim organizacijskim uputama kao i s duhovnom hranom koja je neprestano dolazila preko časopisa Kule stražare i Probudite se! To joj je davalo duhovnu snagu da se brine za svog dragog supruga sve do njegove smrti četiri godine kasnije.

12. Kako bolesna osoba ponekad pomogne drugima, kao što je to vidljivo iz slučaja Joba?

¹² U Jobovom je slučaju upravo on, koji je i bio pogođen nevoljom, bio taj koji je ostao jak. “Dobro smo primali od Boga, a zla zar ne ćemo primati?” upitao je svoju ženu (Job 2:10). Nije nikakvo čudo da je učenik Jakov kasnije naveo Joba kao istaknut primjer strpljivosti i ustrajnosti! U Jakovu 5:11 čitamo: “Za Jobovu ste strpljivost čuli, a vidjeli ste ishod (njegovim nevoljama) koji mu je Gospodin dao. Jer ‘Gospodin je pun samilosti i milosrđa’” (St). Slično tome, i u današnje je vrijeme u mnogim slučajevima hrabar stav bolesnog člana obitelji pomogao drugima u kućanstvu da zadrže pozitivan stav.

13. S kime se ne bi smjela uspoređivati obitelj koju je zadesila ozbiljna bolest?

¹³ Većina onih koji se bore s bolešću u obitelji slaže se da nije neobično ako se članovi obitelji isprva teško suočavaju s činjenicama. Oni također ističu da je način na koji netko gleda na neku situaciju od krajnje važnosti. Promjene i prilagodbe u kućanskoj svakodnevici isprva mogu biti teške. No ako se pojedinac istinski trudi, on se može prilagoditi novoj situaciji. Pritom je važno da okolnosti u svojoj obitelji ne uspoređujemo s okolnostima drugih koji u obitelji nemaju bolesnika, misleći da oni žive lagodnije i da ‘to jednostavno  nije pravedno!’ Ustvari, nitko točno ne zna kakve terete nose drugi. Svi kršćani nalaze utjehu u Isusovim riječima: “Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas odmoriti” (Matej 11:28).

14. Na koji se način mogu ispravno postaviti prioriteti?

¹⁴ Bilo bi dobro da obitelj koja se suočava s ozbiljnom bolešću zadrži na umu nadahnute riječi: “Namjere (...) tvrdo stoje gdje je mnogo savjetnika” (Priče Salamunove 15:22). Mogu li se članovi obitelji okupiti i porazgovarati o situaciji koju je uzrokovala bolest? Zasigurno bi bilo na mjestu da to učine pod molitvom te da potraže vodstvo u Božjoj riječi (Psalam 25:4). O čemu bi pritom trebalo razgovarati? Pa, trebat će donijeti odluke medicinske, financijske i obiteljske prirode. Tko će prvenstveno biti zadužen za pružanje njege? Kako obitelj može surađivati i pomagati u pružanju te njege? Kako će ono što je dogovoreno utjecati na svakog člana obitelji? Kako će se voditi briga o duhovnim i drugim potrebama onoga tko je prvenstveno zadužen za pružanje njege?

15. Kakvu podršku Jehova pruža obiteljima koje su suočene s ozbiljnom bolešću?

¹⁵ Usrdne molitve za Jehovino vodstvo, meditiranje o njegovoj Riječi i hrabro polaženje putem kojim nas upućuje Biblija, često dovodi do blagoslova koji nadilaze naša očekivanja. Ne događa se uvijek da bolest kronično oboljelog člana obitelji popusti. No oslanjanje na Jehovu uvijek dovodi do najboljeg ishoda u svakoj situaciji (Psalam 55:22). Psalmist je napisao: “Dobrota me tvoja, o Jahve, podupire. Kad se skupe tjeskobe u srcu mome,  tvoje mi utjehe dušu vesele” (Psalam 94:18, 19, St; vidi i Psalam 63:6-8).

16, 17. Koje se stvari mogu razmotriti kad se s malom djecom razgovara o bolesti njihovog brata ili sestre?

¹⁶ Ozbiljna bolest u obitelji može djeci stvoriti određene probleme. Važno je da roditelji pomognu djeci razumjeti potrebe koje su se pojavile te da im objasne kako ona mogu pomoći. Ako je bolest zadesila dijete, njegovoj braći i sestrama mora se pomoći da shvate kako veća pažnja i njega koje ono prima ne znači da se njih ostale voli išta manje nego njega. Umjesto da dopuste da se razvije ogorčenost ili suparništvo, roditelji mogu pomoći drugoj djeci da postanu međusobno prisnija i da pokazuju iskrenu naklonost dok surađuju na rješavanju situacije koju je uzrokovala bolest.

¹⁷ Mala djeca obično povoljnije reagiraju kad roditelji apeliraju na njihove osjećaje nego kad im pružaju dugačka ili komplicirana objašnjenja o medicinskim prilikama. Zato bi im se moglo donekle predočiti kroz što prolazi bolesni član obitelji. Ako zdrava djeca uvide da bolest onemogućava bolesnoga da radi mnoge stvari koje oni uzimaju kao nešto samo po sebi razumljivo, vjerojatno će pokazivati više ‘bratske naklonosti’ i biti ‘nježno samilosna’ (1. Petrova 3:8, NW).

18. Kako se starijoj djeci može pomoći da razumiju probleme koje je uzrokovala bolest, i kako im to može koristiti?

¹⁸ Starijoj djeci treba pomoći da shvate da je situacija teška i da zahtijeva žrtve od svakog člana obitelji. Uza sve te liječničke troškove i medicinske račune koje treba platiti, roditelji možda neće  moći drugoj djeci priuštiti sve ono što bi ona htjela. Hoće li se djeca zbog toga ljutiti i smatrati da im se nešto uskraćuje? Ili će shvatiti situaciju i spremno učiniti potrebne žrtve? To u velikoj mjeri ovisi o načinu na koji se o toj stvari razgovaralo i o duhu koji vlada u obitelji. Doista, u mnogim je obiteljima bolest nekog njenog člana pripomogla da se djecu pouči da slijede Pavlov savjet: “Ništa ne činite uz prkos ili za praznu slavu; nego poniznošću činite jedan drugoga većeg od sebe. Ne gledajte svaki za svoje, nego i za drugijeh” (Filipljanima 2:3, 4).

19, 20. (a) Koje odgovornosti nose poglavari obitelji kad je neki član njihove obitelji bolestan? (b) Na koji način Biblija pruža vodstvo za borbu s bolešću, premda ona nije zdravstveni priručnik?

¹⁹ Uravnoteženi kršćani nemaju ništa protiv medicinskog liječenja tako dugo dok se ono ne kosi s Božjim zakonom. Kad neki član njihove obitelji oboli, oni svesrdno traže pomoć da bi oboljelome olakšali patnje. Ipak, možda postoje proturječna stručna mišljenja koja se mora odvagnuti. Osim toga, posljednjih su se godina iznenada pojavile nove bolesti i poremećaji, a za mnoge od njih ne postoji općeprihvaćena metoda liječenja. Ponekad je teško dobiti čak i točnu dijagnozu. Što bi onda kršćanin trebao učiniti?

²⁰ Premda je jedan od pisaca Biblije bio liječnik i premda je apostol Pavao dao svom prijatelju Timoteju koristan zdravstveni savjet, Pisma su moralni i duhovni vodič, a ne zdravstveni priručnik  (Kološanima 4:14; 1. Timoteju 5:23). Dakle, kad se radi o pitanjima vezanim uz medicinsko liječenje, kršćanski poglavari obitelji moraju sami donijeti uravnotežene odluke. Možda smatraju da treba pribaviti više od samo jednog stručnog mišljenja. (Usporedi Priče Salamunove 18:17.) Oni će sigurno željeti da bolesni član njihove obitelji dobije najbolju dostupnu pomoć, a većina takvu pomoć traži od liječnikâ službene medicine. Neki se pak radije odlučuju za alternativne metode liječenja. I to je privatna odluka. Ipak, kad rješavaju zdravstvene probleme, kršćani ne prestaju smatrati ‘Božju riječ žiškom svojoj nozi i vidjelom svojoj stazi’ (Psalam 119:105). Oni i dalje slijede biblijske smjernice (Izaija 55:8, 9). Stoga se klone  dijagnostičkih tehnika koje mirišu na spiritizam i izbjegavaju metode liječenja kojima se krše biblijska načela (Psalam 36:9; Djela apostolska 15:28, 29; Otkrivenje 21:8).

21, 22. Kako je jedna Azijka razmišljala o jednom biblijskom načelu, i kako se odluka koju je donijela pokazala ispravnom u njenoj situaciji?

²¹ Razmotrimo slučaj jedne mlade Azijke. Ubrzo nakon što je kroz studij s jednim Jehovinim svjedokom počela učiti o Bibliji, prijevremeno je rodila djevojčicu koja je težila samo 1 470 grama. Ženi se slomilo srce kad joj je liječnik rekao da će dijete biti jako retardirano i da nikad neće moći hodati. Savjetovao joj je da bebu dâ u specijaliziranu ustanovu. Njen suprug nije znao što da učini. Kome bi se mogla obratiti?

²² Ona kaže: “Sjetila sam se da sam iz Biblije naučila kako su ‘sinovi nasljeđe od Jehove; plod utrobe je nagrada’” (Psalam 127:3, NW). Odlučila je dovesti svoje “nasljeđe” kući i brinuti se za nju. Isprva je to bilo teško, no uz pomoć kršćanskih prijatelja iz mjesne skupštine Jehovinih svjedoka, ta se žena uspjela nositi s time i pružiti djetetu posebnu podršku koju je ono trebalo. Dvanaest godina kasnije, dijete odlazi na sastanke u Dvoranu Kraljevstva i uživa u društvu djece koju tamo sreće. Majka komentira: “Toliko sam zahvalna što su me biblijska načela potaknula da učinim ono što je ispravno. Biblija mi je pomogla da sačuvam čistu savjest pred Jehovom Bogom i da ne učinim ono zbog čega bih se kajala dok sam živa.”

23. Kakvu utjehu Biblija daje bolesnima i onima koji se brinu za njih?

²³ Bolest neće među nama biti vječno. Prorok  Izaija je ukazao na buduće vrijeme kad “niko od stanovnika ne će reći: bolestan sam” (Izaija 33:24). To će se obećanje ispuniti u novom svijetu koji se jako brzo približava. Međutim, dotad se moramo boriti s bolešću i smrću. Nasreću, Božja nam Riječ pruža vodstvo i pomoć. Temeljna pravila vladanja koja pruža Božja riječ trajna su i nadilaze uvijek promjenjiva mišljenja nesavršenih ljudi. Stoga se mudra osoba slaže s psalmistom koji je napisao: “Zakon je Gospodinov s[a]vršen, krijepi dušu, svjedočanstvo je Gospodinovo vjerno, daje mudrost nevještome. (...) Sudovi su njegovi istini[ti], pravedni svi koliki. (...) Ko ih drži ima veliku platu” (Psalam 19:7, 9, 11).