Vrati se na sadržaj

Vrati se na sadržaj

Knjiga proročanstva

Knjiga proročanstva

Knjiga proročanstva

Ljudi su zainteresovani za budućnost. Oni traže pouzdana predskazanja u vezi s mnogim stvarima, od prognoze vremena do ekonomskih indikatora. Međutim, kad postupaju po takvim prognozama, često bivaju razočarani. Biblija sadrži mnoga predskazanja, to jest proročanstva. Koliko su ta proročanstva tačna? Da li su ona istorija pisana unapred? Ili su istorija prerušena u proročanstvo?

RIMSKI državnik Katon (234-149. pre n. e.) navodno je rekao: „Čudim se što se predskazivač ne smeje kad vidi drugog predskazivača.“⁠1 Zaista, sve do danas, mnogi ljudi su skeptični prema proricateljima budućnosti, astrolozima i drugim predskazivačima. Njihova predskazanja su često formulisana nejasnim izrazima i podložna su raznoraznim tumačenjima.

Kako je, međutim, s biblijskim proročanstvima? Da li postoji razlog za skepticizam? Ili postoji temelj za poverenje?

Ne samo akademska nagađanja

Učeni ljudi mogu pokušati da koriste vidljiva kretanja kako bi izneli tačne spekulacije u pogledu budućnosti, ali oni nikada nisu u pravu za sve vreme. Knjiga Future Shock primećuje: „Svako društvo se suočava ne samo sa sledom verovatnih budućnosti, nego sa spektrom mogućih budućnosti, i sukobom oko željenih budućnosti.“ Ona dodaje: „Naravno, niko ne može ’znati‘ budućnost ni u kakvom apsolutnom smislu. Mi jedino možemo sistematizovati i produbiti naše pretpostavke i pokušati da im pripišemo verovatnoće.“⁠2

Ali pisci Biblije nisu jednostavno „pripisivali verovatnoće“ „pretpostavkama“ o budućnosti. Niti njihova predskazanja mogu da se odbace kao nejasne izjave otvorene za raznorazna tumačenja. Naprotiv, mnoga od njihovih proročanstava bila su izrečena s izvanrednom jasnoćom i bila su neuobičajeno specifična, često predskazujući baš suprotno od onoga što bi se moglo očekivati. Uzmimo na primer ono što je Biblija unapred rekla o drevnom gradu Vavilonu.

Biće ’ometen metlom pogibli‘

Drevni Vavilon je postao „dragulj kraljevstava“ (Isaija 13:19, The New American Bible). Taj prostrani grad bio je strateški smešten na trgovačkom putu od Persijskog zaliva do Sredozemnog mora, služeći kao trgovački depo i za kopnenu i za pomorsku trgovinu između Istoka i Zapada.

U sedmom veku pre n. e., Vavilon je bio na izgled neosvojiva prestonica Vavilonskog Carstva. Taj grad je opkoračivao reku Eufrat, a vode te reke korišćene su za formiranje širokog, dubokog odbrambenog jarka i mreže kanala. Osim toga, grad je bio zaštićen masivnim sistemom duplih zidova, uz potporu brojnih odbrambenih kula. Nije čudo što su se njegovi stanovnici osećali sigurno.

Pa ipak, u osmom veku pre n. e., pre nego što se Vavilon uzdigao do vrhunca svoje slave, prorok Isaija je prorekao da će Vavilon biti ’ometen metlom pogibli‘ (Isaija 13:19; 14:22, 23). Isaija je takođe opisao i sam način na koji će Vavilon pasti. Napadači će ’isušiti‘ njegove reke — izvor njegove odbrane u obliku odbrambenog jarka — što će grad učiniti ranjivim. Isaija je čak pružio i ime osvajača — „Kir“, veliki persijski kralj, ’pred kojim će vrata biti otvorena, da ne budu više zatvorena‘ (Isaija 44:27-45:2).

To su bila smela predskazanja. Ali da li su se obistinila? Istorija pruža odgovor.

’Bez bitke‘

Dva veka nakon što je Isaija zapisao svoje proročanstvo, u noći 5. oktobra 539. pre n. e., vojske Medo-Persije pod zapovedništvom Kira Velikog bile su ulogorene blizu Vavilona. Ali Vavilonci su bili puni samopouzdanja. Prema grčkom istoričaru Herodotu (peti vek pre n. e.), oni su imali dovoljno uskladištenih zaliha koje bi trajale godinama.⁠3 Takođe su imali reku Eufrat i vavilonske moćne zidove da ih štite. Pa ipak, te iste noći, prema Nabonidovoj hronici, „vojska Kira je ušla u Vavilon bez bitke“.⁠4 Kako je to bilo moguće?

Herodot objašnjava da su unutar grada ljudi „igrali i zabavljali se za jedan praznik“.⁠5 Međutim, napolju, Kir je skrenuo vode Eufrata. Kad je nivo vode opao, njegova vojska je gazila duž rečnog korita, s vodom do bedara. Prošli su mimo visokih zidina i ušli kroz ono što je Herodot nazvao „kapije koje su se otvorile na reci“, kapije koje su nemarno ostavljene otvorene.⁠6 (Uporedi s Danilom 5:1-4; Jeremija 50:24; 51:31, 32.) Drugi istoričari, uključujući i Ksenofona (oko 431 — oko 352 pre n. e.), kao i tablice s klinastim pismom koje su pronašli arheolozi, potvrđuju iznenadni pad Vavilona pod Kirom.⁠7

Tako se Isaijino proročanstvo o Vavilonu ispunilo. Ili da li je? Da li je moguće da to nije bilo predskazano nego da je u stvari pisano posle tog događaja? Stvarno, isto bi se moglo pitati u vezi s drugim biblijskim proročanstvima.

Istorija prerušena u proročanstvo?

Ako su biblijski proroci — uključujući i Isaiju — samo prerađivali istoriju da bi izgledala kao proročanstvo, onda ti ljudi nisu bili ništa drugo do vešti prevaranti. Ali koji bi bio njihov motiv za takvu smicalicu? Pravi proroci su spremno stavljali do znanja da oni ne mogu da se podmite (1. Samuilova 12:3; Danilo 5:17). A mi smo već osmatrali snažan dokaz da su biblijski pisci (od kojih su mnogi bili proroci) bili pouzdani ljudi koji su bili spremni da otkriju čak i svoje sopstvene neprijatne greške. Izgleda neverovatno da bi ljudi takvog kalibra bili skloni tome da prave razrađene prevare, prerušavajući istoriju u proročanstvo.

Postoji još nešto što treba osmotriti. Mnoga biblijska proročanstva sadržala su oštre osude prorokovog sopstvenog naroda, što je uključivalo sveštenike i vladare. Isaija je, na primer, osudio jadno moralno stanje Izraelaca — i vođa i naroda — u njegovo vreme (Isaija 1:2-10). Drugi proroci su snažno razotkrivali grehe sveštenika (Sofonija 3:4; Malahija 2:1-9). Teško je shvatiti zašto bi oni izmišljali proročanstva koja su sadržala najoštrije osude koje se mogu zamisliti protiv svog sopstvenog naroda, i zašto bi sveštenici sarađivali u jednom takvom lukavstvu.

Osim toga, kako bi proroci mogli — ako su bili ništa drugo do varalice — da proture takvo falsifikovanje? U Izraelu se ohrabrivalo na pismenost. Od ranog uzrasta, deca su bila poučavana da čitaju i pišu (Ponovljeni zakoni 6:6-9). Podsticalo se na privatno čitanje Pisma (Psalam 1:2NW). Postojalo je javno čitanje Pisma u sinagogama na nedeljni Sabat (Dela apostolska 15:21). Izgleda neverovatno da bi jedna čitava pismena nacija, dobro upoznata s Pismom, mogla da nasedne na jednu takvu obmanu.

Osim toga, postoji još nešto u vezi s Isaijinim proročanstvom o padu Vavilona. Ono obuhvata jedan detalj koji jednostavno ne bi mogao da se napiše posle ispunjenja.

„Neće više niko živeti u njemu“

Šta će biti s Vavilonom posle njegovog pada? Isaija je prorekao: „Neće više niko živeti u njemu neće više biti u njemu naroda, niti će tu šator svoj Arapin raspeti, niti će onuda plandovat pastiri“ (Isaija 13:20). Moglo je izgledati čudno, najblaže rečeno, predskazati da će jedan takav povoljno lociran grad postati trajno nenastanjen. Da li su Isaijine reči mogle biti napisane nakon što je on posmatrao opustošen Vavilon?

Posle Kirovog zauzimanja, nastanjeni Vavilon — čak i ako unazađen — trajao je vekovima. Seti se da Svici s Mrtvog mora uključuju jedan primerak kompletne Isaijine knjige koja potiče iz drugog veka pre n. e. Negde u isto vreme kad je taj svitak bio prepisivan, Parti su preuzeli kontrolu nad Vavilonom. U prvom veku n. e., u Vavilonu je postojalo jedno naselje Jevreja, a biblijski pisac Petar bio je tamo u poseti (1. Petrova 5:13). Do tog vremena, Isaijin svitak s Mrtvog mora postojao je već skoro dva veka. Dakle, u prvom veku n. e., Vavilon još uvek nije bio potpuno pust, a Isaijina knjiga bila je završena davno pre tog vremena. a

Kao što je prorečeno, Vavilon je konačno postao samo „gomila ruševina“ (Jeremija 51:37). Prema hebrejskom izučavaocu Jeronimu (četvrti vek n. e.), u njegovo vreme Vavilon je bio lovište po kome su tumarale „svakojake zveri“.⁠9 Vavilon ostaje pust do dan-danas.

Isaija nije bio živ da vidi kako Vavilon postaje nenastanjen. A ruševine tog nekada moćnog grada, oko 80 kilometara južno od Bagdada, u današnjem Iraku, nose nemo svedočanstvo o ispunjenju njegovih reči: „Neće više niko živeti u njemu.“ Bilo kakvo restauriranje Vavilona kao turističke atrakcije može privlačiti posetioce, ali Vavilonov ’narod i potomci njegovi‘ nestali su zauvek (Isaija 13:20; 14:22, 23).

Prorok Isaija tako nije izgovorio nejasna predskazanja koja bi mogla da se uklope u bilo kakav budući događaj. Niti je prerađivao istoriju da bi učinio da izgleda kao proročanstvo. Razmisli o ovome: zašto bi jedan prevarant rizikovao da „proriče“ nešto nad čim on ne bi imao apsolutno nikakvu kontrolu — da moćni Vavilon nikada više neće biti nastanjen?

Ovo proročanstvo o Vavilonovom padu je samo jedan primer iz Biblije. b Mnogi ljudi u ispunjenju njenih proročanstava vide pokazatelj da Biblija mora da potiče iz jednog izvora višeg od ljudskog. Možda ćeš se složiti da je, u najmanju ruku, ova knjiga proročanstva vredna ispitivanja. Jedno je sigurno: Postoji ogromna razlika između maglovitih ili senzacionalnih predskazanja savremenih predskazivača i jasnih, racionalnih i specifičnih proročanstava Biblije.

[Fusnote]

a Postoji čvrst dokaz da su knjige Hebrejskih spisa — uključujući i Isaiju — bile napisane davno pre prvog veka n. e. Istoričar Josif (prvi vek n. e.) ukazao je na to da je kanon Hebrejskih spisa bio utvrđen davno pre njegovog vremena.⁠8 Sem toga, grčka Septuaginta, prevod Hebrejskih spisa na grčki, bila je započeta u trećem veku pre n. e., a završena je u drugom veku pre n. e.

b Za daljnje razmatranje biblijskih proročanstava i istorijskih činjenica koje dokumentuju njihovo ispunjenje, molimo te vidi knjigu Biblija — reč Božja ili čovečija?, koju je izdao Watchtower Bible and Tract Society of New York, Inc., strane 117-33.

[Istaknuti tekst na 28. strani]

Da li su biblijski pisci bili tačni proroci ili vešti prevaranti?

[Slika na 29. strani]

Ruševine drevnog Vavilona