1, 2. U kom je smislu Danijelova knjiga na optuženičkoj klupi, i zašto misliš da je važno razmotriti dokaze njene obrane?

ZAMISLI da se nalaziš na sudu i prisustvuješ jednom važnom sudskom procesu. Jedan je čovjek optužen za prijevaru. Javni tužilac inzistira da se tog čovjeka proglasi krivim. Međutim, optuženi već dugo vremena uživa glas besprijekorne osobe. Zar ne bi bio zainteresiran da čuješ koji će dokaz iznijeti obrana?

² Kad je u pitanju biblijska knjiga Danijela, nalaziš se u sličnoj situaciji. Napisao ju je čovjek poznat po besprijekornosti. Knjiga koja nosi njegovo ime tisućama je godina bila visoko cijenjena. Na glasu je kao autentična povijest, a njen je pisac Danijel, hebrejski prorok koji je živio u sedmom i šestom stoljeću pr. n. e. Točna biblijska kronologija pokazuje da njegova knjiga obuhvaća period koji se proteže nekako od 618. do 536. pr. n. e., kada je i završeno njeno pisanje. No, knjiga se nalazi na optuženičkoj klupi. Neke enciklopedije i drugi priručnici daju naslutiti ili otvoreno tvrde da je prijevara.

3. Što The New Encyclopædia Britannica kaže o autentičnosti knjige Danijela?

³ Naprimjer, The New Encyclopædia Britannica priznaje da se na knjigu Danijela jednom “općenito gledalo kao na točnu povijest s autentičnim proročanstvima”. Međutim, Britannica tvrdi da je Danijel ustvari “napisan u kasnijem razdoblju nacionalne krize — kada su Židovi trpjeli teško progonstvo pod [sirijskim kraljem] Antiohom IV Epifanom”. Ta enciklopedija knjigu datira između  167. i 164. pr. n. e. Isto to djelo tvrdi da pisac knjige Danijela ne proriče budućnost, već jednostavno prikazuje “događaje koji su za njega daleka prošlost kao proročanstva o budućim zbivanjima”.

4. Kada je počelo kritiziranje knjige Danijela, i što je poticalo slične kritike u kasnijim stoljećima?

⁴ Otkuda potječu takve ideje? Kritiziranje knjige Danijela nije ništa novo. Započeo ga je filozof imenom Porfirije još u trećem stoljeću n. e. On se, kao i mnogi drugi u Rimskom Carstvu, osjetio ugroženim zbog sve većeg utjecaja kršćanstva. Napisao je 15 knjiga s ciljem da potkopa tu “novu” religiju. Dvanaesta je usmjerena protiv knjige Danijela. Porfirije je knjigu Danijela proglasio krivotvorinom te je izjavio da ju je napisao neki Židov u drugom stoljeću pr. n. e. Slični su napadi uslijedili u 18. i 19. stoljeću. Prema mišljenju viših kritičara i racionalista, proročanstvo — proricanje budućih događaja — nije moguće. Danijel je postao omiljena meta. Ustvari, on i njegova knjiga našli su se pod optužbom na sudu. Kritičari su tvrdili da imaju snažan dokaz da knjigu nije napisao Danijel tokom židovskog izgnanstva u Babilonu, već netko drugi stoljećima kasnije. * Takvi su napadi postali toliko učestali da je jedan pisac čak napisao obranu pod naslovom Daniel in the Critics‘ Den (Danijel u kritičarskoj jami).

5. Zašto je pitanje autentičnosti Danijela važno?

⁵ Postoje li dokazi na kojima počivaju samouvjerene tvrdnje tih kritičara? Ili dokazi podupiru obranu? Puno je  toga na kocki. Ne radi se samo o ugledu te drevne knjige već je u pitanju i naša budućnost. Ako je knjiga Danijela neka prijevara, njena su obećanja o budućnosti čovječanstva, u najboljem slučaju, samo prazne riječi. No ako sadrži autentična proročanstva, onda ćeš, bez sumnje, jedva čekati da saznaš kakvo je njihovo značenje za nas danas. Imajući to na umu, ispitajmo neke od napada na Danijela.

6. Koju se optužbu ponekad iznosi s obzirom na povijest iz knjige Danijela?

⁶ Uzmimo za primjer optužbu koju o knjizi Danijela navodi The Encyclopedia Americana: “Mnogi su povijesni detalji iz tih ranijih perioda [naprimjer iz babilonskog izgnanstva] strašno iskrivljeni.” Je li to stvarno točno? Razmotrimo tri navodne greške, jednu po jednu.

7. (a) Zašto su Danijelova ukazivanja na Baltazara dugo radovala biblijske kritičare? (b) Što se dogodilo s primjedbom da je Baltazar samo jedna izmišljena ličnost?

⁷ Danijel je napisao da je Baltazar, Nabuhodonozorov ‘sin’, vladao kao kralj u Babilonu kad je grad osvojen (Danijel 5:1, 11, 18, 22, 30). Kritičari su dugo vremena napadali ovu konstataciju, jer se Baltazarovo ime nije moglo pronaći nigdje osim u Bibliji. Umjesto toga, drevni su povjesničari smatrali Nabonida, Nabuhodonozorovog nasljednika, posljednjim babilonskim kraljem. Zato je Ferdinand Hitzig 1850. rekao da je Baltazar očito bio produkt piščeve mašte. No, zar ti se ne čini da je Hitzigovo mišljenje pomalo brzopleto? Uostalom, zar to što se taj kralj nigdje ne spominje — naročito ne u razdoblju u kojem su, po općem mišljenju, povijesni zapisi škrti — uistinu dokazuje da on nikada nije postojao? U svakom slučaju, 1854. iz ruševina drevnog babilonskog grada Ura, u predjelu današnjeg južnog Iraka, iskopani su maleni  glineni cilindri. Ti dokumenti kralja Nabonida pisani klinastim pismom sadržavali su molitvu za “Bel-sar-ussura, mog najstarijeg sina”. Čak su se i kritičari morali složiti: Bio je to Baltazar iz knjige Danijela.

8. Kako se Danijelov opis Baltazara kao vladajućeg kralja pokazao istinitim?

⁸ No, kritičari nisu bili zadovoljni. “To ništa ne dokazuje”, napisao je jedan po imenu H. F. Talbot. Njegova se optužba zasnivala na pretpostavci da bi sin s natpisa mogao biti obično dijete, dok ga Danijel prikazuje kao vladajućeg kralja. Međutim, samo godinu dana nakon što su objavljene Talbotove primjedbe, iskopano je još pločica na klinastom pismu koje su ukazivale na to da je Baltazar imao tajnike i poslugu. Taj Baltazar nikako nije mogao biti dijete! Ta je stvar konačno riješena kad su iskopane nove pločice koje su govorile o tome da je Nabonid godinama znao prebivati izvan Babilona. Te su pločice također pokazale da je u tim razdobljima svom najstarijem sinu (Baltazaru) “povjerio kraljevanje” nad Babilonom. U tim je periodima Baltazar ustvari bio kralj — koregent sa svojim ocem. *

9. (a) U kom je smislu Danijel možda mislio da je Baltazar Nabuhodonozorov sin? (b) Zašto kritičari nisu u pravu kad tvrde da Danijel uopće ne ukazuje na Nabonidovo postojanje?

⁹ Još uvijek nezadovoljni, neki kritičari prigovaraju tome što Biblija Baltazara naziva Nabuhodonozorovim, a ne Nabonidovim sinom. Neki uporno tvrde da Danijel uopće ne ukazuje na Nabonidovo postojanje. Međutim, nakon ispitivanja oba prigovora padaju u vodu. Izgleda da se Nabonid oženio Nabuhodonozorovom kćerkom. To bi značilo da je Baltazar Nabuhodonozorov unuk. Ni hebrejski  jezik, a ni aramejski, nemaju riječ “djed” ili “unuk”, pa “sin” može značiti “unuk” ili čak “potomak”. (Usporedi Mateja 1:1.) Osim toga, biblijski izvještaj pruža argumente koji Baltazara identificiraju kao Nabonidovog sina. Zaprepašten zloslutnim rukopisom na zidu, očajni Baltazar nudi treće mjesto u kraljevstvu bilo kome tko može odgonetnuti značenje tih riječi (Danijel 5:7). Zašto treće, a ne drugo? Ta ponuda daje naslutiti da je netko već bio na prvom i drugom mjestu. Ustvari, i bila su zauzeta — imali su ih Nabonid i njegov sin, Baltazar.

10. Zašto je Danijelov izvještaj o babilonskoj monarhiji detaljniji od izvještaja drugih drevnih povjesničara?

¹⁰ Dakle, Danijelovo spominjanje Baltazara nije dokaz ‘strašno iskrivljene’ povijesti. Naprotiv, Danijel nam — iako nije pisao povijest Babilona — pruža detaljniji uvid u babilonsku monarhiju nego drevni svjetovni povjesničari, kao što su Herodot, Ksenofont i Beros. Zašto je Danijel mogao zapisati činjenice koje su njima promakle? Zato što je bio u Babilonu. Njegova je knjiga djelo očevica, a ne nekog varalice iz kasnijih stoljeća.

11. Tko je, prema Danijelu, bio Darije Medijac, no što se za njega kaže?

¹¹ Danijel izvještava da je Babilonom, kad je osvojen, počeo vladati kralj imenom “Darije Medijac” (Danijel 5:31). Ime Darija Medijca još nije pronađeno u svjetovnim ili arheološkim izvorima. Stoga The New Encyclopædia Britannica tvrdi da je taj Darije “izmišljena ličnost”.

12. (a) Zašto bi biblijski kritičari trebali biti razumniji, a ne samo kategorično tvrditi da Darije Medijac nikada nije postojao? (b) Koja je jedna solucija s obzirom na identitet Darija Medijca, i koji dokaz ukazuje na to?

¹² Neki su izučavatelji oprezniji. Uostalom, kritičari su na isti način jednom i Baltazara etiketirali kao ‘izmišljenog’. Bez sumnje će i Darijev slučaj imati jednaki ishod. Pločice  na klinastom pismu već su otkrile da Kir Perzijanac titulu “kralja Babilona” nije primio odmah nakon osvajanja. Jedan istraživač navodi: “Tko god da je nosio naslov ‘kralja Babilona’ bio je vazalni kralj pod Kirom, a ne sam Kir.” Da li je Darije moglo biti vladajuće ime, ili titula, moćnog medijskog službenika koji je ostao nadgledati Babilon? Neki navode da bi Darije mogao biti čovjek imenom Gubaru. Kir je Gubarua postavio za babilonskog namjesnika, a svjetovni zapisi potvrđuju da je imao popriličnu moć dok je vladao. Jedna pločica na klinastom pismu kaže da je imenovao podguvernere nad Babilonom. Zanimljivo je da je i Danijel zabilježio kako je Darije postavio 120 satrapa da vladaju babilonskim kraljevstvom (Danijel 6:1).

13. Iz kojeg je logičnog razloga Darije Medijac spomenut u knjizi Danijela, ali ne i u svjetovnim zapisima?

¹³ S vremenom će možda na vidjelo izaći jasniji dokaz točnog identiteta tog kralja. U svakom slučaju, prividna šutnja arheologije u ovom pogledu nipošto nije razlog da se Darija etiketira kao ‘izmišljenog’, a kamoli da se cijelu knjigu Danijela odbaci kao lažnu. Daleko je razumnije na Danijelov izvještaj gledati kao na svjedočanstvo očevica koje je detaljnije od postojećih svjetovnih zapisa.

14. Zašto ne postoji protuslovlje između Danijela i Jeremije što se tiče godina kraljevanja kralja Joakima?

¹⁴ U Danijelu 1:1 stoji: “Godine treće kraljevanja Joakima kralja Judina dođe Nabuhodonozor kralj Babilonski na Jeruzalem, i opkoli ga.” Kritičari prigovaraju ovom retku jer se na prvi pogled ne podudara s Jeremijom, koji kaže da je četvrta godina Joakima bila prva godina Nabuhodonozora (Jeremija 25:1; 46:2). Je li Danijel proturječio Jeremiji? Uz više informacija stvar brzo postaje jasna. Kada je 628. pr. n. e. faraon Neho prvi put postavio Joakima za  kralja, on je bio obična marioneta tog egipatskog vladara. Bilo je to oko tri godine prije nego što je Nabuhodonozor naslijedio svog oca stupivši na prijestolje Babilona 624. pr. n. e. Ubrzo nakon toga (620. pr. n. e.), Nabuhodonozor je napao Judu i postavio je Joakima za vazalnog kralja pod Babilonom (2. Kraljevima 23:34; 24:1). Za jednog Židova koji je živio u Babilonu, Joakimova ‘treća godina’ bila bi treća godina vazalne službe tog kralja Babilonu. Danijel je pisao iz te perspektive. Međutim, Jeremija je pisao iz perspektive Židova koji su živjeli baš u Jeruzalemu. Stoga je naveo da je Joakimovo kraljevanje počelo kad ga je faraon Neho učinio kraljem.

15. Zašto je slab argument napadati datiranje koje se nalazi u Danijelu 1:1?

¹⁵ Dakle, to navodno protuslovlje samo podupire dokaze da je Danijel svoju knjigu napisao u Babilonu dok je bio među židovskim izgnanicima. No postoji još jedna velika rupa u ovom argumentu protiv knjige Danijela. Ne zaboravi da je pisac Danijela, bez sumnje, na raspolaganju imao Jeremijinu knjigu, a čak je i spominje (Danijel 9:2). Ako je pisac Danijela bio lukavi krivotvoritelj, kao što tvrde kritičari, zar bi riskirao protusloveći tako uvaženom izvoru kao što je Jeremija — i to odmah u prvom retku svoje knjige? Naravno da ne bi!

16, 17. Kako su arheološki dokazi poduprli Danijelov izvještaj o (a) Nabuhodonozorovom podizanju religioznog lika cijelom svom narodu za obožavanje? (b) Nabuhodonozorovom hvalisavom stavu s obzirom na njegove građevinske projekte u Babilonu?

¹⁶ Svratimo sada pažnju s negativnog na pozitivno. Razmotri neke druge detalje iz knjige Danijela koji pokazuju da je njen pisac raspolagao informacijama iz prve ruke o vremenu koje je opisivao.

 ¹⁷ Danijelovo dobro poznavanje sitnih detalja o drevnom Babilonu snažan je dokaz autentičnosti njegovog izvještaja. Naprimjer, u Danijelu 3:1-6 izvještava se da je Nabuhodonozor podignuo ogroman lik koji su trebali svi obožavati. Arheolozi su pronašli daljnje dokaze da je taj vladar nastojao svoj narod još više uključiti u nacionalističke i religiozne običaje. Isto tako, Danijel bilježi Nabuhodonozorov hvalisav stav s obzirom na njegove mnoge građevinske projekte (Danijel 4:30). Tek su u suvremeno doba arheolozi potvrdili da je Nabuhodonozor zaista stajao iza poprilične gradnje izvršene u Babilonu. A što se tiče hvalisavosti — zamisli, taj je čovjek naredio da se njegovo ime utisne čak i na opeke! Danijelovi kritičari ne mogu objasniti kako je njihov navodni krivotvoritelj iz makabejskog razdoblja (167-63. pr. n. e.) mogao znati za te građevinske projekte — oko četiri stoljeća nakon njihove  izgradnje i puno prije nego što su ih arheolozi iznijeli na svjetlo dana.

18. Kako Danijelov izvještaj o različitim oblicima kazne babilonske i perzijske vladavine odražava točnost?

¹⁸ Knjiga Danijela također otkriva neke ključne razlike između babilonskog i medo-perzijskog zakona. Naprimjer, po babilonskom zakonu Danijelova tri druga bila su bačena u užarenu peć, jer su odbila poslušati kraljevu zapovijed. Desetljećima kasnije, Danijel je bačen u lavovsku jamu jer je odbio poslušati perzijski zakon koji se protivio njegovoj savjesti (Danijel 3:6; 6:7-9). Neki su pokušali odbaciti izvještaj o užarenoj peći kao legendu, ali arheolozi su pronašli jedno pismo iz drevnog Babilona koje točno spominje taj oblik kazne. Međutim, za Medijce i Perzijance vatra je bila sveta. Oni su zato pribjegavali drugim opakim oblicima kazne. Stoga lavovska jama nije nikakvo iznenađenje.

19. Koju razliku između babilonskih i medo-perzijskih pravosudnih sistema razjašnjava knjiga Danijela?

 ¹⁹ Pojavljuje se još jedna razlika. Danijel pokazuje da je Nabuhodonozor mogao donositi i mijenjati zakone iz hira. Darije ništa nije mogao učiniti da bi promijenio ‘zakone Medijaca i Perzijanaca’ — čak ni one koje je sam donio! (Danijel 2:5, 6, 24, 46-49; 3:10, 11, 29; 6:12-16). Povjesničar John C. Whitcomb piše: “Drevna povijest potkrepljuje tu razliku između Babilona, gdje je zakon bio podložan kralju, i Medo-Perzije, gdje je kralj bio podložan zakonu.”

20. Koji detalji s Baltazarove gozbe ukazuju na to da je Danijel raspolagao informacijama iz prve ruke s obzirom na babilonske običaje?

²⁰ Uzbudljiv izvještaj o Baltazarovoj gozbi koji je zapisan u 5. poglavlju Danijela obiluje detaljima. Očito je započela u bezbrižnom jelu i obilju pića, jer se vino spominje nekoliko puta (Danijel 5:1, 2, 4). Ustvari, reljefi sličnih gozbi prikazuju kako se konzumira samo vino. Očito je vino bilo  jako važno na takvim proslavama. Danijel također spominje da su na tom banketu bile prisutne žene — kraljeve sekundarne žene i konkubine (Danijel 5:3, 23). Arheologija podupire taj detalj babilonskog običaja. Predodžba o ženama koje se zajedno s muževima nalaze na gozbama bila je neprihvatljiva u očima Židova i Grka u makabejsko doba. Možda zato rane verzije grčke Septuaginte u Danijelu ne spominju te žene. * Pa ipak, navodni krivotvoritelj Danijela trebao bi živjeti u toj istoj heleniziranoj (grčkoj) kulturi i možda čak tokom tog istog općeg razdoblja kad je napisana Septuaginta!

21. Koje je najrazumnije objašnjenje Danijelovog temeljitog poznavanja vremenâ i običajâ tokom babilonskog izgnanstva?

²¹ S obzirom na takve detalje, izgleda gotovo nezamislivim da je Britannica pisca knjige Danijela mogla opisati kao nekoga tko ima samo “površno i netočno” znanje o razdoblju izgnanstva. Kako bi bilo koji krivotvoritelj iz kasnijih stoljeća mogao biti tako blisko upoznat s drevnim babilonskim i perzijskim običajima? Sjeti se također da su oba carstva propala puno prije drugog stoljeća pr. n. e. Tada sigurno nije bilo arheologa; niti su se Židovi tog vremena dičili svojim poznavanjem stranih kultura i povijesti. Samo je prorok Danijel, očevidac vremenâ i događaja koje je opisao, mogao napisati biblijsku knjigu koja nosi njegovo ime.

22. Što kritičari tvrde o Danijelovom mjestu u kanonu Hebrejskih pisama?

²² Jedan od najuobičajenijih argumenata protiv knjige Danijela odnosi se na njeno mjesto u kanonu Hebrejskih  pisama. Drevni su rabini knjige Hebrejskih pisama podijelili u tri grupe: Zakon, Proroke i Spise. Danijela su ubrojili među Spise, a ne među Proroke. To znači, tvrde kritičari, da je u vrijeme sakupljanja djelâ drugih proroka ta knjiga sigurno bila nepoznata. Svrstana je među Spise vjerojatno zato što su oni sakupljeni kasnije.

23. Kako su drevni Židovi gledali na knjigu Danijela, i kako to znamo?

²³ Međutim, ne slažu se svi biblijski istraživači da su drevni rabini podijelili kanon tako strogo ili da su izostavili Danijela iz Proroka. Ali i da su rabini Danijela ubrojili među Spise, zar bi to dokazalo da je napisan u kasnijem razdoblju? Ne bi. Ugledni su izučavatelji naveli brojne razloge zbog kojih su rabini možda izostavili Danijela iz Proroka. Naprimjer, možda su to učinili zato što ih je knjiga uvrijedila ili zato što su samog Danijela smatrali drugačijim od ostalih proroka budući da je imao svjetovni položaj u stranoj zemlji. U svakom slučaju, ono što je zaista važno jest ovo: Drevni Židovi imali su duboko poštovanje prema knjizi Danijela i smatrali su je kanonskom. Osim toga, dokazi pokazuju da je kanon Hebrejskih pisama bio dovršen puno prije drugog stoljeća pr. n. e. Kasniji dodaci, uključujući i neke knjige koje su napisane tokom drugog stoljeća pr. n. e., jednostavno nisu bili mogući.

24. Kako se apokrifnu Knjigu Sirahovu koristilo protiv knjige Danijela, i što pokazuje da je takvo razmišljanje pogrešno?

²⁴ Ironično je to što je jedno od tih odbačenih djela iz kasnijeg razdoblja korišteno kao argument protiv knjige Danijela. Apokrifna Knjiga Sirahova, koju je napisao Isus Ben Sirach, očito je sastavljena oko 180. pr. n. e. Kritičari vole istaknuti da je Danijel izostavljen iz dugog popisa pravednih ljudi koji sadrži ta knjiga. Smatraju da je Danijel u to vrijeme sigurno bio nepoznat. Taj je argument naširoko prihvaćen među izučavateljima. No razmotri sljedeće: Taj  isti popis izostavlja Ezru i Mardoheja (obojica su bili veliki heroji u očima Židova nakon izgnanstva), dobrog kralja Jozafata i pravednog čovjeka Joba; a od svih sudaca navodi samo Samuela. * Moramo li sve te ljude odbaciti kao izmišljene zato što su izostavljeni s tog popisa koji ne tvrdi da je iscrpan i koji se nalazi u nekanonskoj knjizi? Sama ta ideja je besmislena.

25. (a) Kako je Josip posvjedočio o istinitosti Danijelovog izvještaja? (b) Na koji se način Josipov izvještaj o Aleksandru Velikom i knjizi Danijela uklapa u poznatu povijest? (Vidi drugu fusnotu.) (c) Kako lingvistički dokazi podupiru knjigu Danijela? (Vidi 26. stranicu.)

²⁵ Okrenimo se ponovno pozitivnom. Kaže se da nijedna druga knjiga Hebrejskih pisama nije toliko posvjedočena kao Danijel. Za ilustraciju: Čuveni židovski povjesničar Josip Flavije svjedoči o njenoj autentičnosti. On kaže da je Aleksandar Veliki za vrijeme svog rata protiv Perzije u četvrtom stoljeću pr. n. e. došao u Jeruzalem, gdje su mu svećenici pokazali primjerak knjige Danijela. Aleksandar je sam zaključio da su se riječi Danijelovog proročanstva koje su mu pokazali odnosile na njegov vojni pohod na Perziju. * To se dogodilo oko stoljeća i po prije “krivotvorenja” koje zagovaraju kritičari. Naravno, kritičari su napali Josipa zbog ovog teksta. Također su ga napali jer je zabilježio da su se neka proročanstva iz knjige  Danijela ispunila. No, kao što je i povjesničar Joseph D. Wilson primijetio: “[Josip] je o ovoj temi sigurno znao više od svih kritičara na svijetu.”

26. Kako su Svici s Mrtvog mora poduprli autentičnost knjige Danijela?

²⁶ Autentičnost knjige Danijela dobila je još jednu podršku kad su u pećinama Qumrana (Izrael) pronađeni Svici s Mrtvog mora. Među nalazima otkrivenima 1952. svici i fragmenti iz knjige Danijela bili su iznenađujuće brojni. Najstariji datiraju s kraja drugog stoljeća pr. n. e. Dakle, u tom je ranom razdoblju knjiga Danijela već bila dobro poznata i vrlo cijenjena. The Zondervan Pictorial Encyclopedia of the Bible zapaža: “Makabejsko datiranje Danijela sada treba odbaciti, u najmanju ruku zato što nikako nije mogao postojati dovoljan vremenski razmak između sastavljanja Danijela i njegovog pojavljivanja u obliku prijepisâ u knjižnici makabejske religiozne sekte.”

27. Koji je najstariji dokaz da je Danijel bio stvarna osoba, dobro poznata tokom babilonskog izgnanstva?

²⁷ Međutim, postoji daleko starija i pouzdanija potvrda u korist knjige Danijela. Jedan od Danijelovih suvremenika bio je prorok Ezehijel. I on je služio kao prorok tokom babilonskog izgnanstva. Knjiga Ezehijela nekoliko puta spominje Danijela po imenu (Ezehijel 14:14, 20; 28:3). Ta ukazivanja pokazuju da je čak i tokom svog života, u šestom stoljeću pr. n. e., Danijel bio već dobro poznat kao pravedan i mudar čovjek, dostojan da ga se spomene zajedno s bogobojaznim Noom i Jobom.

28, 29. (a) Koji je najuvjerljiviji od svih dokaza da je knjiga Danijela autentična? (b) Zašto bismo trebali prihvatiti Isusovo svjedočanstvo?

²⁸ Uza sve to, razmotrimo konačno i najvećeg od svih svjedoka o autentičnosti Danijela — nikoga drugoga nego  Isusa Krista. U svojoj raspravi o posljednjim danima Isus ukazuje na ‘proroka Danijela’ i na jedno od Danijelovih proročanstava (Matej 24:15; Danijel 11:31; 12:11).

²⁹ Dakle, ako je makabejska teorija kritičara točna, jedna od sljedeće dvije stvari mora biti istinita. Ili je Isus prevaren tom krivotvorinom ili nikada nije rekao riječi koje je Matej citirao. Nijedna od te dvije pretpostavke nije realna. Ako se ne možemo pouzdati u Matejev izvještaj Evanđelja, kako se možemo pouzdati u druge dijelove Biblije? Ako uklonimo ove rečenice, koje ćemo sljedeće riječi otrgnuti sa stranica Svetog pisma? Apostol Pavao je napisao: “Sve je Pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje, (...) za ispravno postavljanje stvari” (2. Timoteju 3:16). Dakle, ako je Danijel bio varalica, onda je Pavao bio još jedan! Da li se Isusa moglo prevariti? Nipošto. On je živio na nebu kad je pisana knjiga Danijela. Sam Isus je rekao: “Prije nego što je Abraham postao, ja sam bio” (Ivan 8:58). Od svih ljudi koji su ikad živjeli, Isus bi bio najmjerodavnija osoba koju bismo trebali pitati za informacije vezane uz autentičnost Danijela. Ali ne moramo ga pitati. Kao što smo vidjeli, njegovo svjedočanstvo ne može biti jasnije.

30. Kako je Isus još jednom dokazao autentičnost knjige Danijela?

³⁰ Isus je i prilikom svog krštenja još jednom dokazao autentičnost knjige Danijela. Tada je postao Mesija, ispunivši Danijelovo proročanstvo o 69 godišnjih tjedana (Danijel 9:25, 26; vidi 11. poglavlje ove knjige). Čak i ako bi takozvana teorija kasnijeg datuma bila istinita, pisac Danijela još je uvijek znao budućnost nekih 200 godina unaprijed. Naravno, Bog ne bi nadahnuo nekog varalicu da pod lažnim imenom objelodani istinita proročanstva. S druge strane, Isusovo svjedočanstvo cijelim srcem prihvaćaju osobe koje su vjerne Bogu. Kad bi se svi stručnjaci, svi kritičari  na svijetu, ujedinjenim snagama podigli protiv Danijela, svjedočanstvo Isusa pokazalo bi da nisu u pravu, jer je on “vjerni i istiniti svjedok” (Otkrivenje 3:14).

31. Zašto mnogi biblijski kritičari još uvijek ne vjeruju u autentičnost Danijela?

³¹ Čak ni ovo svjedočanstvo ne zadovoljava mnoge biblijske kritičare. Nakon što detaljno razmotri ovo poglavlje, čovjek ne može a da se ne zapita da li bi ih se bilo kojom količinom dokaza moglo uvjeriti. Jedan je profesor s Oksfordskog sveučilišta napisao: “Sve dok postoji temeljna predrasuda: ‘Nadnaravno proročanstvo ne postoji’, pukim odgovaranjem na prigovore ništa se ne dobiva.” Dakle, njihova ih predrasuda zasljepljuje. Ali to je njihov izbor — i njihov gubitak.

32. Što nas očekuje u našem proučavanju Danijela?

³² Kako je s tobom? Ako uviđaš da ne postoji pravi razlog za sumnju u autentičnost knjige Danijela, tada si spreman za uzbudljivo putovanje u otkrića. Ustanovit ćeš da su Danijelovi narativni dijelovi senzacionalni, a proročanstva fascinantna. A što je još važnije, ustanovit ćeš da sa svakim poglavljem tvoja vjera postaje jača. Nikada nećeš požaliti što si obratio punu pažnju Danijelovom proročanstvu!